HIV/AIDS – smanjimo zablude, stigmu i diskriminaciju

Znanjem protiv stigme i diskriminacijeDanas, 30 godina nakon otkrića virusa HIV-a, oboljeli se susreću sa stigmom i diskriminacijom, koju često teže podnose nego fizičke posljedice bolesti. Stigmu definiramo kao pojavu koja negativno obilježava pojedinca u očima drugih ljudi. Diskriminacija znači odvajati, praviti razliku po socijalnim, rasnim, etničnim, vjerskim, individualnim, spolnim, jezičnim, starosnim ili drugima osobinama.

Strah od bolesti i zablude o načinima prijenosa virusa stvaraju predrasude prema ljudima koji imaju HIV bolest i prema pripadnicima skupina koje imaju veći rizik za obolijevanje.

Stigma i diskriminacija vezani uz HIV/AIDS najveće su smetnje prevenciji širenja virusa, osiguranja odgovarajuće njege, podrške i liječenja. Nastaju kao posljedice nerazumijevanja i neznanja o bolesti, mitova o prijenosu virusa i neodgovornog (senzacionalističkog) medijskog praćenja epidemije HIV/AIDS-a.

Znanje o rizicima i načinima zaštitite temelji su sprečavanja i suzbijanja bolesti, očuvanja i unapređenja zdravlja te važan doprinos smanjenju stigme.

U borbi protiv stigme i diskriminacije i Vi možete pomoći. Kako? Priključite se upoznavanju pravih činjenica o bolesti i širenju pravih informacija – Znanje pobjeđuje!

Mitovi i činjenice

MIT: HIV se prenosi kihanjem i kašljanjem; razgovorom; zagrljajem; rukovanjem.
ČINJENICA: HIV se ne prenosi socijalnim kontaktom. HIV se prenosi spolnim putem (vaginalnim, analnim, oralnim), krvlju (dijeljenjem pribora za intravensko ubrizgavanje droga) i s majke na dijete (tijekom trudnoće, poroda i dojenja).

MIT: Osobe koje su se zarazile HIV-om spolnim putem ili intravenskim korištenjem droga su dobile što su i zaslužile.
ČINJENICA: Nitko nije zaslužio niti jednu bolest, pa tako niti HIV infekciju, odnosno AIDS. Bolesti su dio ljudskog života, a zarazne bolesti se mogu prenositi sa zaraženih na nezaražene osobe. Dovoljan je jedan nepromišljeni rizični spolni kontakt ili samo jedno eksperimentiranje s intravenskim uzimanjem droge da se netko zarazi HIV-om ili drugom spolno prenosivom bolesti (infekcijom).

MIT: Osoba koja “puca od zdravlja” ne može biti zaražena HIV-om.
ČINJENICA: Osobe zaražene HIV-om više godina (10-15) ne moraju imati simptome, mogu se osjećati i izgledati zdravo prije nego što se razvije AIDS, a cijelo to vrijeme su zarazne za spolne partnere i za one s kime dijele pribor za intravensko korištenje droga.

HIV/AIDS - prema 0% stigme

Više o stigmi i diskriminaciji saznajte iz brošure na sljedećem linku:

Pojmovnik – HIV/AIDS, stigma i diskriminacija

Bolesti protiv kojih se cijepi – informacije za roditelje

Ovdje možete pročitati prijevod letka s informacijama o simptomima, znakovima i komplikacijama bolesti protiv kojih se cijepi koji je izradio Europski ured Svjetske zdravstvene organizacije.

Sve ovdje navedene bolesti, od kojih neke mogu imati ozbiljne komplikacije, te neke druge bolesti, mogu se spriječiti cijepljenjem. Da biste zaštitili svoju obitelj od bolesti, osigurajte da Vam djeca budu cijepljena u skladu s kalendarom cijepljenja u Vašoj zemlji.

Ovdje je izneseno tek nekoliko činjenica koje biste trebali znati o nekim bolestima protiv kojih se cijepi.

Ospice
Ospice su vrlo zarazna bolest uzrokovana virusima, koja se širi kihanjem, kašljanjem, bliskim kontaktom, te izravnim dodirom s zaraznim izlučevinama nosa i grla.
Zaražena osoba može prenijeti ospice na druge osobe od četiri dana prije pojave osipa do četiri dana nakon pojave osipa.
Znakovi i simptomi:
Najraniji znakovi bolesti uključuju
• visoku temperaturu
• curenje iz nosa
• kašalj
• crvene vodenaste oči
• sitne bijele pjege, koje se pojave s unutarnje strane obraza u početnom stadiju bolesti.
Nakon nekoliko dana pojavi se osip koji najčešće počinje na licu u vratu. Osip se postupno širi tijelom dok ne zahvati stopala i šake i traje pet do šest dana, nakon čega počinje blijediti. Najozbiljnije komplikacije bolesti uključuju:
• sljepoću
• encefalitis (upala i oticanje mozga)
• teški proljev s dehidracijom
• upalu uha
• teške infekcije dišnih puteva, poput upale pluća
U najtežim slučajevima komplikacije ospica mogu biti smrtonosne. U epidemijama ospica u Europskoj regiji ima smrtnih slučajeva zbog komplikacija bolesti.

Rubela
Rubela je virusna bolest koja se širi kontaktom sa zaraženom osobom, kašljanjem i kihanjem. Bolest se najefikasnije prenosi u vrijeme kad bolesnik ima osip, ali može se prenijeti i do sedam dana prije pojave osipa. Osobe koje nemaju simptome bolesti također mogu prenijeti rubelu.
Znakovi i simptomi:
Rubela može započeti s blago povišenom tjelesnom temperaturom u trajanju od dan-dva i povećanim bolnim limfnim čvorovima na stražnjem dijelu vrata i iza ušiju. Nakon toga se pojavi osip koji započinje na licu i širi se prema dole. Međutim, neki ljudi koji se zaraze rubelom, nemaju nikakve simptome.
Rubela je kod djece obično blaga bolest, iako se u rijetkim slučajevima mogu javiti ozbiljne poteškoće poput sklonosti krvarenjima i upale mozga. Rubela je najopasnija za nerođenu djecu majki koje obole u trudnoći. Sindrom kongenitalne rubele može se očitovati pobačajem ili prirođenim oštećenjima djeteta poput gluhoće, mentalnog oštećenja i malformacija nekih organa, npr. srca.

Zaušnjaci
Zaušnjaci se prenose na taj način da osoba udahne virus mumpsa kojega zaražena osoba kihanjem ili kašljanjem izbaci u zrak. Također se bolest može prenijeti dodirom sa slinom. Zaušnjaci se mogu prenijeti na osjetljive osobe prije nego što žlijezde oteknu i do pet dana nakon što oteknu.
Znakovi i simptomi:
Najčešći simptomi zaušnjaka su: zimica, gubitak apetita, umor, bolovi u mišićima, glavobolja, nakon čega nateknu žlijezde ispred ušiju ili ispod vilice.
Neke zaražene osobe ne razviju simptome bolesti.
Kod većine djece zaušnjaci su blaga bolesti, ali mogu i uzrokovati ozbiljne i trajne poteškoće poput meningitisa (ozbiljna upala ovojnica mozga i leđne moždine) i gluhoće. Zaušnjaci rijetko mogu biti smrtonosni.

Dječja paraliza (poliomijelitis)
Dječja paraliza je uzrokovana virusom koji napada živčani sustav. Virus ulazi u tijelo kroz usta i množi se u crijevima. Najčešće se radi o fekalno-oralnom putu prijenosa. Često se zaraza prenosi hranom ili vodom za piće koja je kontaminirana zbog loše osobne higijene, manjkave sanitacije ili neadekvatnog zbrinjavanja otpadnih voda. Virusi poliomijelitisa se također šire kašljanjem i kihanjem.
Znakovi i simptomi:
Početni simptomi bolesti su:
• zimica
• umor
• glavobolja
• povraćanje
• ukočenost vrata i bolovi u udovima

Dječja paraliza prvenstveno pogađa djecu ali može dovesti do paralize kod mladžih i odraslih koji nisu imuni.
Poliomijelitis može dovesti do totalne paralize u roku od nekoliko sati, s obzirom da bolest može zahvatiti produženu moždinu i/ili mozak. Takva paraliza može biti trajna. Paraliza mišića za disanje može dovesti do smrti. Ne postoji specifičan lijek za dječju paralizu.

Bolest uzrokovana Haemophilusom influenzae tipa B (Hib)
Hib bolest je uzrokovana bakterijom. Ove se bakterije uobičajeno zadržavaju u nosu i grlu ne uzrokujući nikakve smetnje. Međutim, osoba može oboljeti ako bakterije dođu u pluća ili u krvotok. Hib bolest širi se s osobe na osobu kašljanjem ili kihanjem.
Znakovi i simptomi
Simptomi Hib bolesti ovise o tome koji je dio tijela zahvaćen upalom. Kod svih oblika Hib bolesti prisutno je povišenje tjelesne temperature. Najčešći oblik Hib bolesti je meningitis; simptomi uključuju ukočen vrat, glavobolju, povraćanje i gubitak pažnje. Drugi oblici Hib bolesti mogu uzrokovati smetnje disanja i gutanja, kašalj, grlobolju, bol u prsima i glavobolju.

Hib bolest je vrlo opasna. Infekcija može uzrokovati
• Meningitis (upalu membrana koje oblažu mozak i leđnu moždinu)
• Epiglotitis (opasno oticanje epiglotisa u stražnjem dijelu grla)
• Pneumoniju (upalu pluća)
• Osteomijelitis (upalu kosti i zglobova)
• Celulitis (upalu potkožnog tkiva, obično na licu)

Ova se stanja mogu brzo razviti, a meningitis i epiglotitis mogu biti smrtonosni. Djeca koja prežive Hib meningitis mogu imati za posljedicu oštećenje mozga ili gluhoću. Većina djece koja obole od Hib bolesti trebaju bolničku njegu. Čak i uz liječenje postoji mogućnost smrtnog ishoda.

Svjetski tjedan cijepljenja

Ove godine se Svjetski tjedan cijepljenja obilježava od 24. do 30. travnja 2014. Ovogodišnja kampanja nosi naslov „Are you up-to-date?“ („Jesi li u tijeku?“) te za cilj ima promoviranje cijepljenja ljudi svih životnih dobi protiv zaraznih bolesti.

Cijepljenje je diljem svijeta prepoznato kao jedna od najučinkovitijih mjera sprečavanja zaraznih bolesti.
Cijepljenje prevenira između 2 i 3 milijuna smrti svake godine. Bez cjepiva, svjetska eradikacija velikih boginja i eliminacija dječje paralize i ospica iz većine dijelova svijeta bila bi nemoguća. Ipak jedno od petero djece, te mnogi odrasli nisu primili osnovna cjepiva.
Dio necijepljenih pripada skupinama stanovništva do kojih je teško doći i tim skupinama nedostaju informacije o važnosti i mogućnosti cijepljenja. S druge strane, dio necijepljenih pripada antivakcinalnom svjetonazoru.
Svjetski tjedan cijepljenja, kao i Europski tjedan cijepljenja (22. do 26. travnja 2014.) prilika su za suočiti se sa ovim poteškoćama.

Specifični ciljevi ovogodišnje kampanje za sve ljude diljem svijeta su: upoznavanje sa dostupnim cjepivima, motivacija da provjere svoj cijepni status i cijepni status svoje obitelji, te ukoliko je potrebno započnu cijepljenje kod svoga liječnika. Ciljevi su sadržani u ovogodišnjem sloganu „ Cijepljenje za zdraviju budućnost – Saznaj. Provjeri. Zaštiti.”

Podizanje javne svijesti o važnosti i koristima cijepljenja glavni je zadatak Globalnog akcijskog plana cijepljenja (GVAP- Global Vaccine Action Plan) iz 2012. koji pruža potporu svim naporima uloženim u provođenje cijepljenja diljem svijeta . Ovaj Plan ima za cilj do 2020. poboljšanje zdravlja kroz sve koristi cijepljenja svim ljudima, bez obzira gdje su rođeni, tko su ili gdje žive.

Potiče se sve zemlje svijeta na izradu postera, letaka, organiziranje radionica, predavanja, korištenje moderne tehnologije poput interneta i mobitela u svrhu prenošenja znanja svim ljudima o važnosti i dobrobitima cijepljenja.

U kampanju su uključene sve zemlje svijeta, Fond za djecu Ujedinjenih naroda (UNICEF), Centar za sprečavanje i suzbijanje bolesti (CDC), Europski centar za sprečavanje i suzbijanje bolesti (ECDC) te Svjetska zdravstvena organizacija (SZO).

 

Utjecaj cijepljenja na pobol …

Utjecaj cijepljenja na pobol od bolesti koje se sprečavaju cijepljenjem

Kretanje bolesti protiv kojih se cijepi ovisi o brojnim čimbenicima, a najviše o provedbi organiziranog cijepljenja. Prema tome, analiza kretanja incidencije (novih slučajeva) bolesti kroz duže vremensko razdoblje je adekvatan način procjenjivanja utjecaja cijepljenja na javnozdravstveni značaj bolesti protiv koje se cijepi. Veza cijepljenja s pobolom od bolesti je pogotovo izravna kod bolesti koje se prenose kapljičnim putem, s obzirom da mjere osobne higijene, higijene okoliša i poboljšanje životnih uvjeta imaju minimalan utjecaj na javljanje tih bolesti u stanovništvu.

Neki protivnici cijepljenja u namjeri umanjivanja značaja cijepljenja navode da cijepljenje nema bitan utjecaj na kretanje zaraznih bolesti s obzirom da su neke bolesti koje se prenose zagađenom hranom i vodom, poput trbušnog tifusa i hepatitisa A (zarazne žutice) eliminirane ili značajno potisnute zahvaljujući dostupnosti zdravstveno ispravne vode za piće, adekvatnog zbrinjavanja otpada, osobne higijene, nadzoru nad ispravnim rukovanjem hranom, upotrebom lijekova i poboljšanjem ishranjenosti stanovništva. Svi ovi čimbenici, međutim, nemaju bitnog utjecaja na javljanje bolesti koje se prenose kapljičnim putem (respiratornim putem), tako da analiziranje trendova javljanja ospica, zaušnjaka, rubele i hripavca daje izravan uvid u vrijednost cijepljenja. Za bolesti koje se prvenstveno prenose fekalno-oralnim putem, poput dječje paralize, poboljšana sanitacija i životni uvjeti nesumnjivo imaju utjecaj na javljanje bolesti, međutim masovnim cijepljenjem se dokazano ubrzava eliminacija bolesti.

Zahvaljujući dostupnosti djelotvornih, sigurnih za primjenu i jeftinih cjepiva za neke zarazne bolesti koje su predstavljale značajan javnozdravstveni problem u vrijeme prije uvođenja cijepljenja, pobol od tih bolesti je značajno smanjen. Postignuti uspjesi su ohrabrili javnozdravstvenu zajednicu da si postavi ambiciozne ciljeve eliminacije određenih bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija je postavila cilj globalne eradikacije dječje paralize i regionalne eliminacije ospica i kongenitalne rubele. Rokovi za postizanje ovih ciljeva morali su se pomicati s obzirom na nezadovoljavajuće cjepne obuhvate u endemskim zemljama. Globalna eradikacija dječje paralize je najprije bila predviđena do 2000. godine, no u međuvremenu je rok pomaknut na 2018. godinu.

Globalni strateški plan za eliminaciju ospica u rubele predviđa u najmanje pet regija SZO postići eliminaciju do 2020. godine. U Europskoj regiji (sve zemlje Europe i azijske zemlje bivšeg Sovjetskog saveza) je početno bilo planirano eliminirati ospice i kongenitalnu rubelu do 2010. godine, ali se zbog nezadovoljavajućih cijepnih obuhvata u zemljama koje još uvijek prolaze kroz epidemije ospica kod necijepljenih osoba, rok za postizanje cilja pomaknuo na 2015. godinu.

Hrvatska je zahvaljujući kontinuiranoj dostupnosti sigurnih i djelotvornih cjepiva te odličnoj organizaciji i provedbi cijepljenja eradicirala dječju paralizu i praktički eliminirala ospice i rubelu.

Umjesto da u skladu s fokusom ovogodišnjeg Europskog tjedna cijepljenja prikazujemo tužne priče osoba koje su oboljele od bolesti koje su se mogle spriječiti, željeli bismo u svrhu obilježavanja tjedna cijepljenja podsjetiti zdravstvene djelatnike i širu javnost da bolesti protiv kojih se cijepi nisu uvijek blage te da mogu ostaviti trajne posljedice i uzrokovati smrt. Svatko tko propusti priliku cijepiti se, izlaže se povećanom riziku da oboli od bolesti, razvije komplikacije ili ju prenese na blisku osobu koja nije cijepljena ili iz nekog razloga nije razvila zaštitu unatoč cijepljenju.

Iako su dječja paraliza i difterija u Hrvatskoj eradicirane bolesti, a ospice i rubela pred eliminacijom, opasnost od unosa uzročnika iz inozemstva ili zaražavanja pri putovanju u inozemstvo je stvarna i neće biti uklonjena sve dok se ove bolesti ne eradiciraju globalno, kao što su globalno eradicirane velike boginje. Sve do tog trenutka, najbolje što svatko može za sebe i svoje bližnje učiniti u svrhu smanjenja rizika je cijepiti se protiv tih bolesti.

S druge strane, neke bolesti protiv kojih se cijepi, a pružaju individualnu zaštitu nikad neće biti eliminirane, s obzirom na osobitosti izvora infekcije i načina prijenosa (npr. tetanus) ili zbog činjenice da postojeća cjepiva ne pružaju doživotnu zaštitu od tih bolesti (npr. cjepivo protiv hripavca).

Čak ako se svi stanovnici države cijepe protiv tetanusa, a samo jedna osoba se propusti cijepiti, ta će osoba biti kontinuirano izložena riziku od tetanusa jer se uzročnik bolesti ne može ukloniti iz okoliša (spore klostridija, koje izlučuju preživači, ali i ljudi, mogu preživjeti desetljećima u tlu i trajno predstavljaju rizik za osobe koje se ozlijede), a tetanus može nastati i kao posljedica vrlo malih ozljeda zbog kojih ozlijeđena osoba neće potražiti liječničku pomoć (i post-ekspozicijsku zaštitu).

Osoba koja se cijepi protiv hripavca je zaštićena nekoliko godina, ovisno o vrsti cjepiva, a izvor infekcije za necijepljene osjetljive osobe može biti svatko kome je oslabila zaštita stečena cijepljenjem u djetinjstvu. Adolescenti i odrasle osobe koje obole od hripavca često nemaju karakterističnu, tešku kliničku sliku bolesti i mogu dugo izlučivati uzročnike bolesti, a da nisu svjesni da imaju hripavac. S obzirom da je hripavac upravo kod dojenčadi i male djece vrlo teška bolest i izaziva komplikacije (tešku upalu pluća, upalu mozga), a odrasli su trajan rezervoar uzročnika i mogući izvor infekcije za dijete, izuzetno je važno da se dojenčad cijepi na vrijeme, kako bi se što ranije zaštitilo od ove bolesti koja je za njih vrlo ozbiljna.

SVJETSKI DAN BORBE PROTIV LEPRE

LEPRA (GUBA) – Lepra je kronična zarazna bolest koju uzrokuje acidorezistentni, štapićasti bacil Mycobacterium leprae. Naziva se još guba te Hansenova bolest. Bolest je prepoznata još u drevnim civilizacijama Kine, Egipta i Indije, a prvi pisani zapis potječe iz 600-te godine prije Krista. Kroz povijest oboljeli su bili odbačeni od društva te smješteni u tzv. kolonije gubavaca.

M. leprae se jako sporo razmnožava te je i period inkubacije dug, oko 5 godina iako ima podataka da može trajati i do 20 godina. Bolest uglavnom zahvaća kožu, periferne živce, sluznicu gornjeg respiratornog trakta i oči. Bolest nije visoko kontagiozna, prenosi se kapljičnim putem u bliskom kontaktu s neliječenom osobom. Dijagnoza se postavlja klinički zbog simptoma kao što su karakteristični kožni osipi koji ne nestaju, gubitak osjeta te deformacije nastale zbog mišićne slabosti, a potvrđuje se mikroskopskim pregledom uzoraka zaražene kože. Lepra je izlječiva. Terapija se provodi kombinacijom lijekova (dapson, rifampicin, klofazimin) u trajanju od 6-12 mjeseci, te je visoko učinkovita, ima malo nuspojava i nema registrirane rezistencije. Ako se ne liječi, bolest može uzrokovati oštećenje živaca koje dovodi do mišićne slabosti i atrofije, te trajne invalidnosti.
Prema podacima Svjetske zdrastvene organizacije u 2010. godini u svijetu je registrirano 228 474 novih slučajeva. Endemski bolest se javlja u nekim dijelovi Brazila, Indonezije, Filipina, DR Konga, Indije, Madagaskara, Mozambika, Nepala i Tanzanije. U svim endemskim zemljama se ulažu veliki napori u eliminiranje bolesti, a od 1995. godine Svjetska zdravstvena organizacija osigurava besplatne lijekove svim oboljelima u svijetu. Bitno je što ranije dijagnosticirati oboljele i provesti terapiju da se izbjegne razvoj invalidnosti. Smatra se da je lepra iskorijenjena ako je stopa prevalencije manja od 1 slučaja na 10 000 osoba.
U Europi je lepra iskorijenjena. U Hrvatskoj je zadnji registrirani slučaj lepre bio 1993. godine i radilo se o importiranom slučaju.