Spolno prenosive bolesti

Spolno prenosive bolesti (infekcije) su zaraze koje se prenose  spolnim kontaktom sa zaraženom osobom. Za neke spolno prenosive bolesti (npr. hepatitis B, hepatitis C, HIV) spolni kontakt nije jedini način zaražavanja, zaraza se može prenijeti i krvlju i s majke na dijete.  Rizik za zarazu povećava (pre)rano upuštanje u spolne odnose, često mijenjanje spolnih partnera, nekorištenje zaštite, spolni odnos pod utjecajem alkohola ili drugog psihoaktivnog sredstva, postojanje spolno prenosive infekcije od ranije, ali i nedostatak  znanja o rizicima i načinima zaštite.

Uzročnici su razni mikroorganizmi (bakterije, virusi, gljive, praživotinje (protozoe), paraziti. Uzročnici se sa zaražene osobe na zdravu prenose nezaštićenim spolnom (vaginalnom, analnom ili oralnom) kontaktom.

 

Virusi

HPV INFEKCIJE

HPV je vrlo čest virus koji se prenosi bliskim tjelesnim kontaktom                

Uzročnik – je humani papiloma virus (HPV). Ima više od 150 tipova HPV-a, od čega oko 40 uzrokuje spolne infekcije. Neki tipovi ovog virusa uzrokuju genitalne bradavice ili kondilome, a neki mogu uzrokovati rak spolnih organa.

Znakovi bolesti (simptomi) – često nema nikakvih znakova zaraze. Genitalne bradavice ili kondilomi na spolovilu ili čmaru (anusu). Kod prijenosa oralnim spolnim odnosom promjene i bradavice u ustima. Kod infekcija rodnice ili vrata maternice najčešće nema simptoma. HPV infekcija visokorizičnim tipovima  mogu uzrokovati razvoj raka vrata maternice u žena, dok kod muškaraca samo u vrlo rijetkim slučajevima uzrokuje zloćudne promjene.

Liječenje: lijekovima ili kirurški. Možgu pomoći preparati koji doprinose boljoj funkciji lokalnog imuniteta (oni ne liječe infekciju već pomažu tijelu da se bori protiv nje). Promjene na vratu maternice otkrivaju se  redovitim ginekološkim pregledima i Papa testom. Neke promjene koje se otkriju (stadiji koji prethode raku vrata maternice) trebaju se ukloniti kako se ne bi razvio rak vrata maternice. Promjene koje se pravovremeno otkriju uspješno i lako se liječe. Uglavnom se radi o jednostavnom postupku koji nema utjecaj na spolni život i mogućnost rađanja.

Prevencija: HPV se može nalaziti i na područjima kože koja kondom ne prekriva, no unatoč tomu redovita i pravilna upotreba kondoma smanjuje vjerojatnost zaraze i prijenosa bolesti.

 

GENITALNI HERPES

Virus herpesa trajno ostaje u tijelu, a očituje se mjehurićima i ranicama

Uzročnik je Herpes simplex virus (tip 1 i tip 2)  HSV tip 1 najčešće inficira kožu usana, ali može uzrokovati i genitalni herpes. Osobe koje imaju HSV na području usta, oralnim seksom mogu prenijeti virus na područje genitalija partnera. HSV tip 2 češće uzrokuje genitalni herpes, ali može izbiti i na ustima. Infekcije HSV-om povezane su uz veću opasnost od infekcije HIV-om.

–Znakovi bolesti (simptomi) – vodeni mjehurići i ranice na spolovilu, ili kod prijenosa oralnim spolnim odnosom u ustima, koji pucaju i stvaraju bolne ranice, peckanje i žarenje u području spolovila. Moguća je povišena tjelesna temperatura, glavobolja, slabost, neugoda pri mokrenju. Mjehurići i ranice nestanu za 7-14 dana, ali virus ostaje u tijelu (zaraženi je stalni nositelj virusa). Tegobe se, rijeđe ili češće mogu ponavljati godinama. Povremene reaktivacije virusa mogu biti spontane, no najčešće su vezane uz stres, fizički napor, imunosupresiju itd. Kod izraženih simptoma zaraznost za spolne partnere je visoka.

Liječenje: – antivirusni lijekovi

 

VIRUSNI HEPATITIS B i C

Virusa koji napadaju jetru, a mogu se prenijeti i spolnim putem

Uzročnici su virusi hepatitisa B i C. Mogu se prenijeti spolnim putem – nezaštićenim spolnim kontaktom sa zaraženom osobom (spolni put prijenosa je najvažniji kod hepatitisa B, dok je kod hepatitisa C manje značajan).

Znakovi bolesti (simptomi) – virusi hepatitisa B i C često izazivaju vrlo blage, ili uopće ne izazivaju simptome tako da infekcija može proći nezapaženo, pa ih još nazivaju i “tihi ubojica”. Oba virusa mogu uzrokovati kroničnu bolest s ozbiljnim i trajnim oštećenjem jetre s konačnom posljedicom ciroze i raka jetre. Ako se simptomi pojave to su slabost, umor, vrućica, gubitak teka, mučnina, povraćanje, žutica i drugi simptomi.

Liječenje: lijekovi, potporno liječenje

Prevencija: Hepatitis B je bolest od koje postoji zaštita cijepljenjem.

 

HIV/AIDS

Neliječena HIV infekcija je smrtonosna bolest, smanjuje otpornost organizma na druge zaraze

HIV infekciju uzrokuje humani virus stečenog nedostatka imuniteta – (HIV). HIV uništava sposobnost obrambenog sustava za obranu organizma od infekcija i bolesti. AIDS je krajnji i najteži stadiji HIV zaraze uzrokovan teškim oštećenjem imunološkog sustava zbog čega se kod oboljelog javljaju teške zaraze mikroorganizmima koje inače tijelo uspješno savladava, tumori, pa i smrt. Razdoblje od zaraze HIV-om do razvoja AIDS-a traje više godina, prosječno oko 10 godina.

Znakovi bolesti (simptomi): HIV zaraza nema karakteristične simptome i otkriva se jedino testiranjem. U ranoj fazi zaraze HIV-om mogu se javiti nespecifični simptomi, koji se javljaju i kod drugih zaraznih bolesti: povišena tjelesna temperatura, glavobolja, malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima, grlobolja, mučnina, gubitak teka, osip, povećanje limfnih čvorova.

Liječenje: antiretrovirusni lijekovi. Lijekovi koji se koriste u liječenju HIV bolesti ne mogu potpuno uništiti i eliminirati virus HIV-a iz tijela, ali mogu smanjiti količinu virusa u organizmu i odgoditi pojavu simptoma bolesti.

 

Bakterije

KLAMIDIJSKA INFEKCIJA

Najčešća spolno prenosiva infekcija za koju mnogi niti ne znaju da je imaju jer je često bez simtoma

Uzročnik je bakterija Chlamydia  Trahomatis. Klamidijska infekcija, ako se ne liječi, može se proširiti te uzrokovati komplikacije i trajna i ozbiljna oštećenja općeg i reproduktivnog zdravlja s posljedičnom neplodnošću.

Znakovi bolesti (simptomi)- u većine oboljelih nema nikakvih znakova zaraze. Uzrokuje upalu spolno-mokraćnih organa. Mogu se javiti simptomi: sluzavo gnojni iscjedak iz spolovila, bol i peckanje pri mokrenju, bol u donjem dijelu trbuha. Kod prijenosa oralnim spolnim odnosom grlobolja i otežano gutanje.

Liječenje: antibiotici

 

GONOREJA

Bakterijska bolest poznata i kao kapavac, triper i triša

Uzročnik je bakterija Neisseria gonorrheae. Prvenstveno uzrokuje infekciju spolnih i mokraćnih organa, a može zahvatiti grlo i zadnje crijevo.

Znakovi bolesti (simptomi) – gnojni iscjedak iz spolovila, bolno i učestalo mokrenje, kod oralnog spolnog odnosa grlobolja i otežano gutanje.

Liječenje: antibiotici

 

SIFILIS

Tvrda, bezbolna ranica na spolovilu, ako se ne liječi može uzrokovati teška oštećenja zdravlja

Uzročnik je bakterija Treponema pallidum. Bolest se očituje u tri stadija.

Znakovi bolesti (simptomi) – Početni stadiji očituje se kao tvrda, bezbolna ranica na sluznici spolnih organa, ako se ne liječi može uzrokovati teška i trajna oštećenja mnogih susjednih i udaljenih organa (krvnih žila, srca, mozga, leđne moždine) uzrokujući tjelesnu invalidnost i duševne posljedice.

Liječenje: antibiotici

 

Gljive

KANDIDIJAZA

Uzrokuje probleme samo kada dođe do njenog pretjeranog rasta

Uzročnik je gljiva Candida albicans. Velika većina žena barem jednom u životu ima probleme zbog kandidijaze. Uzročnik je normalno prisutan u organizmu (dio fiziološke flore), ali problem nastaje kad ih je previše. Stanja i bolesti koja dovode do povećanog razmnožavanja candide i uzrokovati tegobe su:  šećerna bolest, oslabljen obrambeni sustav (imunitet), upotreba nekih lijekova kao što su antibiotici, trudnoća i drugo. Može se prenijeti spolnim kontaktom.

Znakovi bolesti (simtomi) – svrbež, pečenje i crvenilo spolovila, bijeli iscjedak iz spolovila

Liječenje: protugljivični lijekovi  (antimikotici)

 

Praživotinje (protozoa)

TRIHOMONIJAZA

Često nema nikakakvih simtoma

Uzročnik je jednostanična praživotinja Trichomonas vaginalis.

Znakovi bolesti (simptomi) – Često se kasno otkriva jer su simptomi oskudni ili ih nema. Ako se jave mogu biti: bolovi, peckanje pri mokrenju, iscjedak iz spolovila, peckanje i svrbež u području spolovila.

Liječenje: lijekovima

 

Paraziti

STIDNA UŠLJIVOST

Parazitarna bolest koja se prenosi intimnim kontaktom

Uzročnik je stidna uš, Phtirius pubis.

Znakovi bolesti (simptomi) -jak svrbež u području genitalne regije koje je prekriveno dlakama, može biti zahvaćeno i područje pazuha, oko čmara i pupka, rjeđe neki drugi dijelovi tijela.

Liječenje: sredstva protiv ušiju

 

SVRAB

Parazitarna bolest koja se prenosi se dugotrajnijim bliskim kontaktom                

Uzročnik je grinja Sarcoptes scabiei.

Znakovi bolesti (simptomi) – jak svrbež (posebice noću i u toplini) i pojava crvenog osipa na mjestima koja se grebu.

Liječenje: antiskabijesna sredstva

 

Važno! Simptomi navedeni bolesti (infekcije) – prisutnost jedanog ili više njih može upozoravati na infekciju. Nemojte pokušavati sami postaviti dijagnozu i sami se liječiti, jer to može biti neuspješno i opasno. Ono što primijetite može, ali i ne mora biti znak bolesti, no upućuje Vas da otiđete liječniku.

 

Savjeti za zaštitu od HIV-a i drugih spolno prenosivih infekcija

1. Saznajte i informirajte se o HIV/AIDS-u i drugim spolno prenosivim bolestima (infekcijama)

2. Odgodite spolne odnose dok ne budete spremni (sluznica spolnih organa je kod mlađih osjetljivija te lakše dolazi do infekcije)

3. Ne mijenjajte često spolne partnere 

4. Koristite zaštitu (kondom)

5. Ne koristite alkohol i droge!                                                                 
 
6. Redovito idite na preventivne preglede kod liječnika, te pregled i testiranje u slučaju rizičnog spolnog odnosa.

 

Letak- zaštita od spolno prenosivih bolesti

Letak- zaštita od spolno prenosivih bolesti – MSM

 

Ako imate pitanja o spolno prenosivim bolestima, uključujući HIV/AIDS pišite nam na e-mail: hiv.savjet@hzjz.hr.

Edukacija - znanje o rizicima i načinima zaštite od HIV-a i drugih spolno prenosivih bolesti je važno .
Edukacija – znanje o rizicima i načinima zaštite od HIV-a i drugih spolno prenosivih bolesti je važno .

Razlikujete li gripu i prehladu?

Gripa i prehlada virusne su bolesti dišnih putova. Spadaju u kapljične infekcije. Iako simptomi mogu biti slični, gripu ne treba olako shvatiti – to je ozbiljna bolest koja može izazvati komplikacije. Inače, kapljične infekcije su najčešće zarazne bolesti. Gotovo svaki četvrti bolesnik javlja se liječniku obiteljske medicine zbog akutne respiratorne bolesti. Budući da su obje bolesti virusne, nijedna se ne može suzbiti antibioticima; oni su korisni samo protiv bakterijskih infekcija.

Obje bolesti šire se putem kapljica. Čovjek prilikom govora, kihanja, kašljanja izbacuje u svoju okolinu sitne kapljice koje mogu sadržavati različite mikroorganizme. Te kapljice mogu dospjeti do druge osobe i ta osoba može ih udahnuti. Možete se zaraziti i dotičući virusom inficirane površine i zatim ih prenoseći u svoj nos i usta.

Najčešće se javljaju u hladno godišnje doba. Nema znanstvenih dokaza koji uvjetuju to sezonsko javljanje, no jedno od objašnjenja je da je čovjek čovjeku bliži u hladno vrijeme, jer se više zadržava u zatvorenim prostorima. I drugo, sigurno je koncentracija kapljica u volumenu zraka u hladno godišnje doba veća zbog zatvaranja prozora.

Gripa
Gripu uzrokuju virusi A, B i C, koji su antigeno različiti. Virusi gripe imaju svoje „trikove“ preživljavanja: podliježu manjim ili većim promjenama i tako nastaju novi podtipovi. Te promjene su stalne i uobičajene i događaju skoro svake godine. To znači da nikada ne možete razviti trajni imunitet na gripu: ako jedne godine i razvijete protutijela za virus gripe, ona vas vjerojatno neće zaštititi od novog oblika gripe slijedeće godine.

Simptomi se počinju razvijati jedan do četiri dana nakon ulaska virusa u organizam:

• visoka temperatura –s drhtavicom
• grlobolja
• kašalj
• bolovi u mišićima i zglobovima
• opći umor i slabost
• začepljen nos, kihanje
• glavobolja

Od gripe najviše oboljevaju djeca i mladi, no najčešće bez posljedica. Stariji najrjeđe dobivaju gripu, no ako obole, najveća je mogućnost komplikacija. Isto se može dogoditi i kroničnim bolesnicima, pa je najbolje rješenje cijepljenje protiv gripe.

Liječenje
Ako ste dobra zdravlja, gripa će vjerojatno proći bez komplikacija za otprilike tjedan dana. Starije osobe i kronični bolesnici, trebaju biti na oprezu jer za njih gripa može biti ozbiljna bolest koja može izazvati komplikacije koje treba na vrijeme početi liječiti.

Cijepljenje
Cijepljenje se preporuča osobama kojima gripa predstavlja veliki rizik, pa i smrtni. To su osobe starije od 65 godina i kronični bolesnici, bilo srca, bilo dišnih putova, bubrega, oboljeli od dijabetesa i osobe oslabljenog imuniteta. Također, dobro je da se cijepe štićenici i zaposlenici domova za stare i nemoćne te osobe koje rade u zdravstvenim ustanovama.

Premda cjepivo nema 100% učinkovitost (kod manjeg broja ljudi je nedjelotvorno), ipak su nabolje zaštićeni oni koji su ga primili (ako nakon cijepljenja ipak dobijete gripu, simptomi će vjerojatno biti blaži). Cjepivo je u mlađih osoba djelotvorno 80%, a sa starijom životnom dobi zaštita pada. No iako stariji imaju manju zaštitu od samog oboljevanja, vrlo su dobro zaštićeni od komplikacija i smrti!

Cijepiti se započinje u predsezoni, što će reći negdje u 10, 11 mjesecu, a kako je zaštita kratkotrajna (oko pola godine), valja svake godine ponoviti cijepljenje.

Ako ste trudni, posavjetujte se s liječnikom da vidite odobrava li cijepljenje.

Kod nekih osoba kao popratni učinci cijepljenja mogu se javiti blago povišena temperatura i bolovi u mišićima.

Cjepivo protiv gripe možete dobiti kod izabranog liječnika i u zavodima za javno zdravstvo.

Premda je gripa ozbiljna bolest, nema razloga za paniku, najvažnije je pridržavati se liječničkih savjeta i preležati gripu.

Prehlada
Prehladu uzrokuju virusi, simptomi izbijaju jedan do četiri dana nakon ulaska virusa u sluznicu nosa ili grla.

Simptomi mogu biti slični kao kod gripe, no prevladavaju kašalj i šmrcanje:

• kongestija i curenje nosa s otežanim disanjem
• grlobolja
• kihanje
• kašalj
• suzne oči koje peku
• glavobolja
• umor

Liječenje
Prehlada je virusna bolest, pa antibiotici ne djeluju.

Simptome «začepljenog» nosa i šmrcanja možete ublažiti kapima za dekongestiju sluznice nosa.

Uzimajte mnogo tople tekućine – juha i čajevi osobito su pogodni zato što su bogati mineralima.

Nije dokazano da uzimanje velikih količina vitamina C može spriječiti ili izliječiti prehladu, no svježe voće i povrće bogato vitaminima može pomoći imunološkom sustavu u borbi protiv infekcije.

7 savjeta protiv gripe – dočekajte ju spremni i izbjegnite moguće posljedice

Gripu ne treba olako shvatiti – to je ozbiljna bolest koja može izazvati komplikacije (pogotovo u kroničnih bolesnika i starijih osoba) i od nje se može umrijeti! Stoga se uistinu treba pridržavati liječničkih savjeta!

1. Simptomi su gripe visoka temperatura, drhtavica, bolovi u mišićima i zglobovima, malaksalost, a u djece nerijetko i mučnina, odnosno povraćanje. Mogu se pojaviti kašalj i šmrcanje, simptomi inače izraženiji kod prehlade. Uzimanje preparata protiv povišene temperature i boli može pomoći da se osjećate bolje, no treba paziti da se upotrebljavaju prema uputstvu. Djeci se smiju davati samo preparati koji su izričito za njihovu dob!

2. Najbolje je mirovati, preležati gripu kod kuće, dati organizmu priliku da se oporavi i ujedno ne prenositi virus na druge! Primjereno mirovanje i odmor ključni su za oporavak od gripe – ako se potpuno ne oporavite, možete produžiti trajanje bolesti ili izazvati komplikacije.

3. Zapazite li da se ne oporavljate (danima ne možete sniziti tjelesnu temperaturu, imate teškoće sa disanjem, gutanjem i slično), bavezno se obratite liječniku.

4. Gripa je virusna, a ne bakterijska bolest, pa nema smisla liječiti je antibioticima na svoju ruku. Bude li bakterijskih komplikacija, liječit će se antibioticima, ali o tome odlučuje liječnik!

5. Najbolje je upotrijebiti rupčiće za jednokratnu upotrebu. Zaštitite nos i usta kad kišete i kašljete i održavajte higijenu ruku.

6. Uzimajte mnogo tople tekućine – juha i čajevi osobito su pogodni zato što su bogati mineralima.

7. Vitamin C, cink i različiti biljni pripravci koji navodno štite od gripe ne mogu se preporučiti kao zaštita. Organizam će biti najotporniji uz pravilnu prehranu, tjelovježbu, izbjegavanje cigareta, alkohola i stresa.

I na kraju…

Jak imunološki sustav najbolja je obrana od svih infekcija, pa i gripe i prehlade. Jačajte prirodnu otpornost tako da se pravilno hranite, pijete dovoljno tekućine, ne pušite, redovito i umjereno vježbate, izbjegavate alkohol i stres.

 

Ubodi i ugrizi životinja

Kako postupiti kod uboda i ugriza insekta, pauka, krpelja, zmije, vodenih i kopnenih domaćih ili divljih životinja.

Ubod insekata i pauka
Većina uboda insekata i pauka u našim krajevima ne izaziva veća oštećenja zdravlja, već manju lokalnu nadraženost i reakciju na mjestu uboda kraćeg trajanja: crvenilo, oteklinu i svrbež.

• Kod manjih reakcija na ubod ne trebate činiti ništa; proći će za nekoliko sati ili dana.
• Možete primijeniti na mjesto uboda hladan oblog ili kremu namijenjenu ublažavanju tegoba od uboda insekata, koju možete nabaviti u ljekarni (posavjetovati se s liječnikom ili ljekarnikom o vrsti i načinu primjene).
• Kod opsežnijih lokalnih reakcija na ubod potražite pomoć liječnika.

Kod ljudi preosjetljivih (alergičnih) na ubod mogu se javiti svi oblici alergijskih reakcija.
Posebna opasnost kod preosjetljivih ljudi je pojava anafilaktičkog šoka: oticanje lica ili jezika, crvenkasti osip (urtikarija ili koprivnjača), otežavajuće disanje, gušenje i gubitak svijesti.

• ODMAH pozovite hitnu medicinsku pomoć – 194, ili Centar – 112 za sve hitne situacije, ili potražite najbližeg liječnika.
• ako je osoba bez svijesti stavite ju na bok do dolaska liječnika.

Zaštitita: mreže ili guste zavjese na prozorima i vratima, prikladna odjeća i obuća, repelenti – preparati koji tjeraju insekte i krpelje svojim mirisom.

Komarci
Ubod izaziva lokalnu kožnu promjenu s oteklinom i crvenilom koja svrbi. Veličina promjena i intenzitet svrbeža varira od osobe do osobe, no skoro svi ljudi doživljavaju ubode komaraca same po sebi neugodnim. Mogu se ponekad, zbog jakog svrbeža i češanja javiti gnojne infekcije kože.

Pčele i ose
Kukci opnokrilci (tu se ubrajaju i stršljeni i bumbari); kod uboda uštrcavaju otrov koji izaziva lokalne ili opće simptome. Opasni su ubodi u usta, glavu, vrat ili jako prokrvljeno područje.

Ubod ose ili pčele izaziva u pravilu lokalnu reakciju – bolna crvena oteklina na mjestu uboda koja svrbi ili peče i prolazi obično unutar jednog dana.
Posebna opasnost kod preosjetljivih ljudi je pojava teške alergijske reakcije (anafilaktički šok).

PČELA na mjestu uboda ostavlja žalac.
• izvadite žalac bez gnječenja što prije – sastružite ga noktom ili rubom kartice iz novčanika

ODMAH pozovite hitnu medicinsku pomoć ili potražite najbližeg liječnika u slučaju
• anafilaktičkog šoka
• velikog broja uboda
s pojavom otežavajućeg disanja, gušenja, mučnine, povraćanja, vrtoglavice, gubitka svijesti.

Prevencija – smanjite mogućnost uboda
• izbjegavajte u prirodi šarenu i crnu odjeću, već nosite bijele, svijetlo smeđe ili bež boje koje odbijaju kukce
• ne koristite kozmetiku ili parfeme cvjetnih mirisa
• budite oprezni kad se kuha ili jede na otvorenom; hrana i piće privlače kukce, osobiti ose, pa pripazite pri jedenju voća i pijenju voćnih sokova, pića iz limenki
• preosjetljive osobe trebaju izbjegavati cvjetne livade.

Krpelji
• Krpelja odmah izvadite pincetom: uhvatite ga što bliže mjestu gdje se pričvrstio u koži i izvucite prema gore i van
• mjesto uboda je preporučljivo premazati antiseptikom, te kroz mjesec dana pratiti možebitne promjene; u slučaju pojave simptoma otići liječniku.

Za ljude koji profesionalno ili rekreativno često borave u prirodi za zaštitu od krpeljnog meningoencefalitisa postoji cjepivo koje se daje u tri doze: prve dvije razmaku od mjesec dana, a treća nakon 12 mjeseci. Zaštita traje između 3 i 5 godina, pa se preporučuje docijepljenje svake 3 godine.
U Zavodima za javno zdravstvo provodi se cijepljenje i savjetovanje o mjerama zaštite od krpelja.

Ubod otrovnog pauka (crna udovica)
Crna udovica je najotrovniji pauk u našoj zemlji; živi u priobalju. Velik je oko 1,5 cm, crne boje, ima crvene točkice, ali i ne mora.
Sam ubod je često nezapažen; izaziva vrlo jaku bol, grčenje mišića oko mjesta uboda koje se širi tijelom, znojenje, povraćanje; ozbiljne komplikacije se mogu javiti kod djece, starijih i osoba s kroničnim bolestima.
• što prije otiđite u najbližu zdravstvenu ustanovu kako bi se što ranije započelo s liječenjem.

Ugriz zmije
• izbjegavajte svaki tjelesni napor; važno je mirovati
• ugriženi dio tijela mora mirovati, imobilizirajte ga da se spriječi širenje otrova
• odmah pozovite hitnu medicinsku pomoć ili žurno ugriženog odvezite u najbližu zdravstvenu ustanovu
Važno je da mjesto ugriza zmije ni na koji način ne dirate – to znači NE isisavati, grijati niti hladiti, zarezivati, podvezivati.

Ubod na otrovnu bodlju riba (otrovne bodlje se nalaze na perajama; morske:pauk, škarpina, golub; slatkovodne:patuljasti somić, balavac)
• ne odstranjujte bodlje sami, prepustite to stručnoj medicinskoj osobi
• ubodeni dio tijela što prije grijte,uranjanjem u toplu vodu temperature koju još možete podnijeti, kako ne bi nastala opeklina (50-60 stupnjeva C) tijekom 30-60 minuta.
Ako na terenu ne možete brzo do vruće vode, prislonite mjesto uboda na vruću podlogu npr. kamen (oprez za opekline!)

Ubod na morskog ježa
• izvadite strano tijelo (iglicu), idealno sterilnom iglom
• ako ne možete sami izvaditi ili se ranica inficira i zagnoji otiđite liječniku.

Vlasulje i meduze izazivaju na koži crvenilo, pečenje, bol i oteklinu.
• ozlijedu isperite morskom vodom. Ne ispirite slatkom vodom!
• za inaktivaciju žarnica isperite ih octom ili alkoholom
• prilijepljene krakove što prije uklonite; ručnikom ili drugom tkaninom ih obrišite ili premažite uljem za sunčanje ili suhim pijeskom, te ih sastružite s kože. Ne odstranjujte ih golim rukama!
• premažite ozlijeđenu kožu umirujućom kremom; bol ublažuju i hladni oblozi
• kod pojave općih simptoma, dodira s većim brojem žarnjaka ili ako se na ozlijeđenoj koži pojave mjehuri i ranice obratite se liječniku.

Ugriz domaćih ili divljih životinja
Za smanjivanje opasnosti potrebno je izbjegavati neposredne kontakte s divljim i domaćim životinjama, i tako smanjiti mogućnost ugriza ili ogreba.
• ranu što bolje i obilnije isperite vodom i sapunom
• prekrijte je sterilnom gazom
• obavezno se javite liječniku.

Infektivna mononukleoza

Infektivna mononukleoza je virusna bolest karakterizirana febrilnim stanjem, povećanim i bolnim limfnim čvorovima, najjače na vratu, povećanjem jetre i slezene i čestom pojavom angine uz karakteristične promjene u bijeloj krvnoj slici (povećanje broja limfocita). Obično je uzrokuje Epstein-Barr virus (EBV), no mogu je uzrokovati i drugi virusi, npr. Citomegalovirus (CMV). Oba spomenuta virusa su iz skupine humanih herpesvirusa.

Infektivna mononukleoza prenosi se slinom, najčešće ljubljenjem, iako se može prenijeti i bliskim kontaktom koje ne uključuje ljubljenje.

Period inkubacije je varijabilan: znakovi bolesti se javljaju 4 do 6 tjedana nakon zaražavanja, no mogu i prije, 5 do 15 dana nakon ulaska virusa u organizam.
Najčešće oboljevaju djeca i mlađi ljudi, iako se infekcija može javiti u bilo kojoj dobi.

Liječenje
Nema specifičnog lijeka za mononukleozu. Antivirusni lijekovi ne pomažu. Simptome može ublažiti simptomatska terapija (lijekovi za ublažavanje bolova i snižavanje temperature, pijenje puno tekućine, mirovanje).
Bolesnik može dobiti ružičasti osip ako dobije ampicilin ili amoksicilin za infekciju grla. Infekciju grla NE TREBA liječiti antibioticima, prije laboratorijske potvrde streptokokne upale grla.

Većina bolesnika potpuno se oporavi za 2 do 4 tjedna. Povišena tjelesna temperatura prestaje obično za 10 dana, otok limfnih čvorova i slezene nestanu unutar 4 tjedna. Slabost i umor obično nestaju unutar nekoliko tjedana, no mogu potrajati i 2 do 3 mjeseca.
Mogu se javiti slijedeće komplikacije: sekundarna bakterijska infekcija grla, puknuće slezene (rijetko), neurološke komplikacije (rijetko, a uključuju meningitis, konvulzije, Guillain-Barre sindrom i paralizu ličnog živca), upala jetre sa žuticom (češće kod bolesnika starijih od 35 godina), anemija, smrt kod osoba s oslabljenim imunitetom.

Prevencija
Mononukleoza se prenosi slinom i bliskim kontaktom. Period zaraznosti kod oboljelih je produžen i varira – oboljeli mogu prenijeti bolest na druge dok imaju znakove bolesti, no izlučivanje virusa u slini može trajati godinu dana i više nakon infekcije. Izbjegavajte ljubljenje ili dijeljenje pribora za jelo sa osobom koja ima mononukleozu.

Što sadrži hrana?

Bjelančevine su potrebne za izgradnju i održavanje mišića, krvi, kože, kosti i ostalih tkiva i organa u tijelu.
Ugljikohidrati i masti uglavnom osiguravaju energiju. Neke vrste masti potrebne su i za izgradnju pojedinih tkkva i iskorištavanje nekih vitamina.
Vitamini i minerali su neophodni za pravilan rad organizma i održavanje zdravlja. Pojedini minerali sudjeluju i u izgradnji nekih tkiva i organa. Na primjer kalcij i fosfor nalaze se u kostima i zubima, a željezo u krvnim stanicama.
Voda je važan sastavni dio našeg tijela jer čini više od polovice njegove težine, zato je treba uzeti u dovoljnim količinama.

Tonsillopharyngitis ac. – akutna upala krajnika

Tonsillopharyngitis ac. latinska je dijagnoza za akutnu upalu nepčanih tonzila (krajnika) i ždrijela.

Tonzile su limfni čvorovi smješteni u stražnjem dijelu usta, iznad grkljana. One su prva linija obrane organizma, pomažu tijelu u borbi protiv bakterija, virusa i drugih mikroorganizama. U nekim slučajevima mogu se inficirati i tada nastaje upala – tonzilitis. Infekciju mogu uzrokovati virusi ili bakterije. Tonzile su tada natečene, zacrvenjene i u slučaju bakterijske infekcije ispunjene gnojem. Upala se može proširiti u grlo i na okolna mjesta uzrokujući upalu ždrijela, pharingitis.

Infekcija tonzila i ždrijela česta je bolest, posebno među djecom. U slučaju virusne infekcije, nije potrebno uzimati antibiotike, tegobe se mogu ublažiti simptomatskom terapijom (snižavanje povišene tjelesne temperature, uzimanje dovoljno toplih napitaka, mirovanje). Jedino u slučaju bakterijske infekcije i superinfekcije potrebna je antibiotska terapija.

Za detaljnije savjete o dijagnozi i liječenju Vašeg djeteta obratite se nadležnom pedijatru.

Šumski krpelji i bolesti koje prenose – kako se zaštititi?

Krpelji su sitne, nekoliko milimetara dugačke životinjice koje pripadaju skupini člankonožaca i paučnjaka. Važni su za zdravlje jer se hrane krvlju životinja i čovjeka i mogu prenositi neke zarazne bolesti, no na sreću samo mali broj krpelja nosi uzročnike bolesti. Kako bi mogli što ljepše i sigurnije odlaziti u prirodu, dobro je ponešto znati o tim malim životinjama, o rizicima koje one predstavljaju za ljude i načinima zaštite zdravlja.

O KRPELJIMA

Krpelji su 1-5 mm dugačke životinjice (ovisno o razvojnom stadiju i spolu) koje spadaju u skupinu člankonožaca, razred paučnjaka, red grinja. Tjelo im je građeno od glavoprsja (srasla glava i prsni koš) i zadka. Imaju četiri para nogu (poput pauka, za razliku od kukaca s tri para nogu). U svom razvoju prolaze kroz četiri faze (jajašce, ličinka, nimfa, odrasli). Za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju obrok krvi, zbog čega povremeno žive kao nametnici na životinjama (pticama i sisavcima), kojima sišu krv. Prvenstveno su nametnici životinja, a iznimno čovjeka. Nasisani krvi veliki su kao zrno graška. Postoje brojne vrste krpelja i ima ih po cijelom svijetu.

U Hrvatskoj je najrasprostranjeniji i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv. šumski krpelj (Ixodes ricinus).

Krpelji su važni jer mogu biti prenosioci mnogih bolesti. U Hrvatskoj mogu na čovjeka prenijeti tri bolesti: Lyme boreliozu, krpeljni meningoencefalitis (KME) i erlihiozu.

Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama, a zarazu mogu svojim ubodom prenijeti i na čovjeka, ako se on nađe u njihovom prirodnom okolišu. Pojavljivanje tih bolesti ovisno je o prirodnom staništu prenosioca -krpelja, pa se pojavljuju samo na određenim područjima. Najizloženiji su im ljudi koji profesionalno ili rekreativno borave u prirodi na područjima gdje postoje prirodna žarišta krpelja (šumari, šumski radnici, vojnici, planinari, lovci, izletnici, turisti).
Gdje i kada se krpelji mogu naći u prirodi?

Šume i proplanci pružaju im dom, a ljudima koji ih posjećuju radi izletničkih užitaka ili zbog posla mogu načiniti neugodnosti. Nalaze se na listovima i granama grmova, niskog raslinja (do visine 1 m), u šikarama, prizemnom sloju šuma. Krpelj ima mali radijus kretanja, a udaljenost koju može prijeći ovisi o razvojnom obliku. Odrasli se može prošetati nekoliko metara u širinu u potrazi za hranom.
Za aktivnost krpelja važna je povoljna temperatura i vlažnost, stoga imaju sezonsku aktivnost – sezona njihove najveće brojnosti je u proljeće i rano ljeto, a mogu se susresti i u ranu jesen.
Kako krpelji dospiju do čovjeka?

Krpelji svoju žrtvu ne traže aktivno kao npr. komarci nego na vlatima trave, granama i listovima grmlja čekaju prolazak domaćina-životinje ili čovjeka. Kada domaćin dotakne krpelja, on se nožicama zakači i prijeđe na njih, te hoda po tijelu tražeći povoljno mjesto gdje može probosti kožu i sisati krv (traženje mjesta uboda traje i više sati, probadanje kože nekoliko minuta, a sam ubod se ne osjeti zbog tvari iz sline krpelja koja djeluje poput anestetika).
Opće mjere zaštite od krpelja

1. Obucite prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi i nogavice, uvučene u čarape, zatvorene cipele). Izbjegavajte odjeću tamnih boja (krpelj se teže uočava) i materijale s dlačicama poput vune, flanela, jer se na njih krpelji lakše uhvate.

2. Hodajte obilježenim stazama, izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu, odlaganje odjevnih predmeta na grmlje.

3. Primijenite repelente (sredstva za odbijanje krpelja) na gole i izloženije dijelove tijela te eventualno na odjeću. (koristiti prema uputi proizvođača – provjeriti uputstva o proizvodu!).

4. Pregledajte tijekom boravka u prirodi (svaka 2-3h) i nakon povratka iz prirode imate li na koži ili odjeći krpelja kako biste ga što prije odstranili. Za to obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, dosta dugo (i više sati) “šeta” tražeći pogodno mjesto za ubod. Pri povratku iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomoć druge osobe radi neuočljivih dijelova tijela). Posebno pretražite dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…). Kod djece će se često naći na glavi – to je zbog toga što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše pokupi krpelja sa glavom odnosno gornjim dijelom tijela. Ako uočite krpelja što prije ga uklonite s kože.

5. Otuširajte se po povratku iz prirode

Protiv krpeljnog meningoencefalitisa postoji zaštita i cjepivom. O cijepljenju se posavjetujte s epidemiologom u Zavodu za javno zdravstvo u Vašoj županiji, Gradu Zagrebu, dnosno Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.
Postupak u slučaju uboda krpelja – kad se već pričvrstio za kožu

Ako ste uočili krpelja u koži važno ga je ukloniti što prije – rizik od infekcije je veći što je krpelj duže pričvršćen. Krpelja je lakše odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda.

1. Ako se krpelj pričvrstio, odmah ga izvadite pincetom, (preporučljivo je prije oprati ruke, a pincetu prebrisati antiseptikom) zahvaćajući ga što bliže glavici, uz kožu i laganim povlačenjem bez suvišnih manipulacija izvucite iz kože. Nemojte krpelja ničim premazivati – kremom, uljem, alkoholom, lakom za nokte, petrolejem i sl. ili “paliti” plamenom i ne povlačite naglo, ne stiskajte niti ne gnječite krpelja jer se time uzrokuje njegovo grčenje i pojačano izlučivanje veće količine uzročnika bolesti u ljudsko tijelo, pri čemu se lakše prenese zaraza ako je zaražen.

2. Nakon odstranjivanja krpelja preporučljivo je mjesto uboda dezinficirati – premazati antiseptikom.

3. Izvađenog krpelja po mogućnosti odložite u kutijicu ili vrećicu i bacite u smeće.

4. Informirajte se kod liječnika o bolestima koje mogu prenositi krpelji i načinima zaštite. Javite se liječniku ako uočite simptome ili ako crvenilo i ranica na mjestu uboda ne prođu nakon 3 dana (crvenilo od iritacije uboda prolazi unutar 1-3 dana).

5. Ako nikako ne možete izvaditi krpelja, otiđite liječniku.

Ako ste uočili krpelja na sebi – ne paničarite! I u području koja su prirodna žarišta bolesti koje prenose krpelji, nisu svi krpelji zaraženi. Radi toga je statistički rizik zaraze pri ubodu jednog krpelja mali. Opasnost se povećava višestrukim i učestalim izlaganjem ubodima krpelja. Zato je važno znati kako se zaštiti. Za dodatna pitanja i savjete o zaštiti i cijepljenju pitajte liječnika. Ako prilikom vađenja krpelja glavica ostane u koži – ne paničarite. Čim je tijelo odvojeno od glavice spriječen je prijenos zaraze; možete je pokušati pažljivo izvaditi iglicom (paziti na dezinfekciju postupka!), no glavicu će tijelo kao strano tijelo nakon nekog vremena samo odbaciti.

Krpeljni meningoencefalitis (KME)

Krpeljni meningoencefalitis (KME) je virusna bolest koja se na čovjeka može prenijeti ubodom zaraženog krpelja. Rasprostranjena je širom Europe i Azije. Poznata su dva tipa bolesti. Azijski tip (dalekoistočni, istočni, ruski proljetno-ljetni encephalitis) je teži, često s visokom smrtnošću, dok se u Europi, pa tako i u Hrvatskoj pojavljuje srednjoeuropski tip krpeljnog meningoencefalitisa koji ima blaži tijek.

Uzročnik krpeljnog meningoencefalitisa je virus iz roda Flavivirusa. Prenosioc virusa je krpelj, u našim krajevima je to šumski krpelj Ixodes ricinus. Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama (mali šumski glodavci, jež, krtica, ptice…), a zarazu mogu svojim ubodom prenijeti i na čovjeka, ako se on nađe u njihovom prirodnom okolišu – najizloženiji su ljudi koji profesionalno ili rekreativno borave u prirodi na područjima gdje postoje prirodna žarišta krpelja (šumari, šumski radnici, vojnici, planinari, lovci, kamperi, izletnici, turisti).

Bolest ima sezonski karakter jer je zbog načina prijenosa u ovisnosti od aktivnosti krpelja – pojavljuje se u toplije godišnje doba, od proljeća do jeseni. Pojavljivanje bolesti ovisno je i o prirodnom staništu prenosioca-krpelja i životinja na kojima se on zarazi, pa se pojavljuju samo na određenim područjima. U našoj zemlji najznačajnija prirodna žarišta nalaze se u sjevernoj i sjevernozapadnoj Hrvatskoj. Godišnje se u Hrvatskoj registrira 20 – 50 oboljelih od krpeljnog meningoencefalitisa.

SIMPTOMI I TIJEK BOLESTI

Nemaju svi zaraženi izražene simptome zaraze. Ako se bolest razvije ima dvije faze. U prvoj fazi slična je gripi, traje oko tjedan dana, a očituje se povišenom temperaturom, glavoboljom, umorom, klonulošću, bolovima u mišićima. Prvi simptomi bolesti najčešće se javljaju 7-14 dana (2-32 dana) nakon uboda zaraženog krpelja.
Kod manjeg broja bolesnika bolest napreduje u drugu fazu s ponovnim porastom temperature i znakovima zahvaćenosti živčanog sustava: upalom moždanih ovojnica (jaka glavobolja, kočenje vrata, mučnina, povraćanje), a može doći i do upale mozga s poremećajem svijesti, pospanošću, oštećenjima (paralizom) živaca, tremorom. Kod najvećeg broja bolesnika bolest ima blagi tijek. Samo se u rijetkim slučajevima javljaju teži oblici s paralizom mišića ramenog pojasa, ruku i disanja. Liječenje je simptomatsko i provodi se u bolnici.

PREVENCIJA I SAVJETI ZA ZAŠTITU

Opće mjere zaštite od krpelja:
1. Obucite prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi i nogavice, uvučene u čarape, zatvorene cipele), hodajte obilježenim stazama, izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu i odlaganje odjevnih predmeta na grmlje, primijenite repelente (sredstva za odbijanje krpelja).
2. Pregledajte tijekom boravka u prirodi i nakon povratka iz prirode imate li na koži ili odjeći krpelja kako biste ga što prije odstranili
3. Odmah odstranite krpelja ako ga primijetite na tijelu ili odjeći.

Cijepljenje:
Protiv krpeljnog meningoencefalitisa postoji i mogućnost zaštite cijepljenjem. Cijepljenje se provodi u tri doze (druga doza daje 1-3 mjeseca nakon prve, a treća 9-12 mjeseci nakon druge). Kako bi se održala razina zaštite, potrebno je docjepljivanje svakih 3-5 godina.

Ne cijepi se nakon ugriza krpelja(!), nego prije planiranog boravka u prirodi.
Da bi se postigla zaštita prije sezonske aktivnosti krpelja, preporuča se cijepljenje započeti u zimskim mjesecima.

Cijepljenje se preporučuje osobama koje profesionalno ili rekreativno borave u prirodi (šumski radnici, šumari, vojnici, izletnici, kamperi, planinari, lovci, turisti).

O cijepljenju se posavjetujte s liječnikom epidemiologom u Zavodu za javno zdravstvo u Vašoj županiji, Gradu Zagrebu, odnosno Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.

 

 

Zaštita od bolesti koje prenose životinje i insekti

Izravan ili posredan dodir s životinjama ili insektima može prouzročiti više raznih zaraznih bolesti. Do toga može doći ubodom insekta, ugrizom ili ogrebom životinje, ili pak posredno, dodirom s njihovim izlučevinama, na primjer preko zagađene vode. K tome treba dodati da su na primjer ujed zmije, ubod škorpiona i dr. sami po sebi opasni.

U svrhu zaštite zdravlja treba se stoga pridržavati određenih mjera opreza i zaštite koje u nastavku ovog članka sažeto navodimo.

Zaštita od bolesti nastalih dodirom s životinjama i insektima

• Za smanjenje svih opasnosti i rizika zajedno, potrebno je općenito u svim krajevima izbjegavati neposredne kontakte s divljim, a i domaćim životinjama i tako smanjiti mogućnost ugriza i ogreba, nadalje izbjegavati kupanje u vodama stajaćicama, koje su sigurno zagađene životinjskim izlučevinama i stoga su opasne.

• Protiv insekata se može zaštititi prikladnom odjećom i obućom, zaštitnim mrežama za vrijeme spavanja, preparatima koji tjeraju komarce i ostale insekte (repelenti), ili primjenom otrova (insekticidi).

• Općenito vrijedi i preporuka da se u slučaju zmijskog ujeda, ugriza ili ogreba bilo koje životinje, kao i kod pojave bolesti s visokom temperaturom svakako što prije javite liječniku.

• Osim ovih općih mjera za neke bolesti iz ove skupine postoje i posebni oblici medicinske zaštite. To mogu biti zaštitna cijepljenja ili pak uzimanje određenih lijekova unaprijed (kemoprofilaksa). To se za svakog putnika posebno propisuje prema području u koje odlazi.

• Uz ove općenite opasnosti, u pojedinim područjima svijeta mogu se javiti i drugi povećani zdravstveni rizici na primjer vezani uz neke epidemije među ljudima  ili među životinjama o čemu se putnici uvijek dopunski obaviješćuju i savjetuju.

Malarija
Malarija je opasna, a može biti i fatalna bolest koju prenose komarci. Proširena u mnogim tropskim i suptropskim zemljama.

Ako putujete u područja u kojima prijeti zaraza malarijom, morat ćete se pridržavati nekoliko preventivnih zaštitinih mjera. Prije svega prijenosnicima bolesti, ženkama anofelesa (Anopheles) ne treba dati nikakve šanse da vas ubodu. Kožu namazati sredstvima koja ih odbijaju (repelentima), a čitavo tijelo, pogotovo u sumrak, zaštititi prikladnom odjećom, odnosno mrežom protiv komaraca! Također, oni putnici koji odlaze u rizična područja, trebaju profilaktički uzimati lijekove protiv malarije, prema uputama epidemiologa.

Nekoliko savjeta za izbjegavanje uboda komaraca

Komarci, osim što nam smetaju i dosađuju, mogu uzrokovati lokalne reakcije na mjestu uboda, te biti prijenosnici nekih zaraznih bolesti (npr. malarija, žuta groznica).

Komarci mogu napasti svoju žrtvu u bilo koje doba dana, no najviše ubadaju u sumrak i poslije zalaska sunca.

1. Prikladno se odjenite – nosite duge rukave i nogavice (pogotovo u sumrak i navečer). Komarci mogu ubosti i kroz tanku tkaninu, pa odjeću treba poprskati sredstvom koje odbija komarce (repelentom).

2. Nepokrivene dijelove tijela treba namazati repelentnim
sredstvom i obnavljati ga nakon 4 –do 6 sati – pažljivo pročitajte upute proizvođača, i nikako ga nemojte nanositi na lice te pazite da ne dođe u dodir sa sluznicama!

3. Pošpricajte sobu u kojoj ćete spavati sa insekticidnim sredstvom, te uključite aparatić sa tabletama impregniranim insekticidom; ako je po noći otvoren prozor, treba imati zaštitnu mrežicu. U slučaju da spavate u hotelu sa klimatizacijom, ne trebate sobu tretirati insekticidom, pod uvjetom da su preko noći zatvoreni prozor i vrata.
4. Ako spavate u prirodi, šatoru ili sobi koja nema zaštitnih mrežica na prozorima i vratima, najbolja zaštita je, uz upotrebu repelenata, zaštitna mrežica protiv komaraca impregnirana insekticidom. Na trižištu su dostupne takve mrežice, malih dimenzija, prikladne za putovanja – različitih oblika, boja i veličina.

Informacije za roditelje koji su odabrali ne cijepiti dijete

Ako ste odabrali ne cijepiti svoje dijete, trebate biti svjesni rizika i odgovornosti. Odluka o odgodi nekih cijepljenja ili potpunom odbijanju cjepiva može biti rizična. Ovdje možete pročitati prijevod letka o cijepljenju koji je izradio Europski ured Svjetske zdravstvene organizacije.Molimo Vas da slijedite ove upute radi zaštite Vašeg djeteta, obitelji i drugih osoba.

Odlukom da odgodite ili odbijete cjepiva preuzimate veliku odgovornost jer ta odluka može ugroziti zdravlje, pa čak i život Vašeg djeteta. Svaki put kada je Vaše dijete bolesno i Vi:
• -zovete hitnu pomoć
• -vozite se u kolima hitne pomoći
• -posjetite hitnu službu u bolnici
• -posjetite djetetovog liječnika ili drugog liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
morate reći zdravstvenim djelatnicima da Vaše dijete nije primilo sva cjepiva preporučena za svoju dob. Uvijek imajte uz sebe iskaznicu imunizacije Vašeg djeteta, kako biste i pod stresom zbog bolesti djeteta mogli dokumentirati koja je cjepiva dijete primilo.

Dva su razloga zbog kojih liječniku svakako morate predočiti djetetov cjepni status:
• – kod procjene zdravstvenog stanja djeteta, liječnik će kod Vašeg djeteta trebati uzeti u obzir mogućnost da dijete ima bolest protiv koje se provodi cijepljenje, poput ospica, zaušnjaka, hripavca ili difterije. Ove bolesti još uvijek postoje i liječnik će morati računati na mogućnost da je Vaše dijete oboljelo od neke od njih.
•- ako Vaše dijete ima neku od bolesti protiv koje se cijepi, zdravstveni djelatnici koji brinu o Vašem djetetu mogu poduzeti mjere poput izolacije, da se bolest ne proširi na druge osobe.

Neke osobe imaju veći rizik od obolijevanja
Jedna od skupina pod povećanim rizikom od obolijevanja je dojenčad koja je premlada da bi bila cijepljena. Primjerice, cjepivo protiv ospica se uglavnom ne preporučuje prije dobi od 9 do 12 mjeseci. Dojenče koje oboli od ospica ima veliku šansu razviti teški oblik bolesti, koji zahtijeva prijem u bolnicu.

Osobe koje zbog nekih bolesti ili lijekova koje primaju imaju oslabljen imunološki sustav također imaju povećani rizik za obolijevanje (na primjer oboljeli od raka, autoimunih bolesti, ili bolesnici nakon transplantacije).

Prije nego što se u Vašoj zajednici pojavi epidemija zarazne bolesti protiv koje se cijepi:
• -pobrinite se da Vaše dijete bude cijepljeno u skladu sa svojom dobi, prema kalendaru cijepljenja.
• -provjerite kod izabranog liječnika ili medicinske sestre je li dijete cijepljeno prema kalendru cijepljenja i tražite da se sva djetetova cijepljenja upišu u iskaznicu imunizacije.
• -obavijestite školu, dječji vrtić ili drugu ustanovu koju dijete pohađa o tome koja je sve cjepiva dijete primilo.
• -imajte na umu da se necijepljena djeca mogu zaraziti od osoba koje nemaju znakova bolesti. Ne možete znati tko je zarazan.

Da bi se spriječilo širenje bolesti protiv kojih se cijepi u zajednici, potrebni su visoki cjepni obuhvati. Što više roditelja odabere ne cijepiti djecu, to je veći rizik širenja bolesti.
Kada odlučite ne cijepiti dijete, ne ugrožavate samo svoje dijete, već cijelu zajednicu.
Kada se u Vašoj zajednici pojavi bolest protiv koje se cijepi:
• -možda nije prekasno cijepljenjem zaštititi dijete od bolesti. Razgovarajte s liječnikom svog djeteta.
• Ako u Vašoj zajednici ima oboljelih od bolesti protiv kojih se cijepi (ili, u nekim slučajevima, samo jedan bolesnik) od Vas se može zatražiti da dijete ne dovodite u školu, dječji vrtić ili na organizirane aktivnosti (dječje igraonice ili sportske aktivnosti).
•Škola, dječja ustanova ili neka druga insitucija o kojoj se radi, obavijestit će Vas kada je za necijepljeno dijete sigurno da se vrati u kolektiv. Budite spremni na to da će dijete trebati ostati kod kuće od nekoliko dana do nekoliko tjedana.
•Informirajte se o bolesti i načinima širenja bolesti. Možda nećete moći izbjeći izlaganje infekciji.
•Svaka je bolest drugačija i vrijeme od izlaganja Vašeg djeteta infekciji do javljanja znakova bolesti se razlikuje. Razgovarajte s liječnikom svog djeteta da biste znali nakon kojeg vremena ne trebate više brinuti hoće li Vaše dijete oboljeti.

Ako znate da je Vaše dijete izloženo bolesti protiv koje se cijepi, a nije cijepljeno protiv te bolesti:
• -naučite koji su rani simptomi i znakovi bolesti.
• -odmah potražite medicinsku pomoć ako Vaše dijete ili neki drugi ukućanin razvije rane simptome ili znakove bolesti.

VAŽNO: obavijestite svog liječnika, odnosno osoblje zdrvstvene ustanove, hitne medicinske pomoći ili bolničkog hitnog prijema da Vaše dijete nije potpuno procijepljeno prije nego što dođu u kontakt s Vašim djetetom ili članovima obitelji. Oni trebaju znati da Vaše dijete može imati bolest protiv koje se cijepi da bi u što kraćem roku mogli započeti ispravno liječenje djeteta. Također, ako unaprijed znaju da pacijent možda ima zaraznu bolest, medicinsko osoblje može poduzeti jednostavne mjere opreza u svrhu sprečavanja širenja bolesti na druge osobe.
•Poštujte preporuke o izolaciji Vašeg djeteta, uključujući izolaciju od ostalih članova obitelji, a osobito je važno spriječiti kontakt bolesnog djeteta s dojenčadi i osobama oslabljenog imunološkog sustava.
•Znajte da za neke bolesti protiv kojih se cijepi postoje lijekovi za liječenje oboljelih te lijekovi koji se mogu upotrijebiti za sprečavanje nastanka bolesti kod osoba koje su se izložile zarazi u kontaktu s oboljelim.
•Pitajte svog liječnika na koji se način mogu zaštititi članovi obitelji i ostale osobe koje dođu u kontakt s Vašim djetetom.
•Državne ili lokalne zdravstvene službe koje suzbijaju epidemije zaraznih bolesti u zajednici mogu kontaktirati Vašu obitelj.

Ako putujete sa svojim djetetom:
Proučite web stranicu SZO s informacijama za putnike (www.who.int/topics/travel) prije putovanja kako biste saznali moguće opasnosti od bolesti na putovanju i o cijepljenjima da zaštitite svoju obitelj. Bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem prisutne su širom svijeta. Ako znate da Vi ili Vaše dijete imate bolest koja se može spriječiti cijepljenjem, nemojte širiti zarazu na druge. U takvom stanju nemojte putovati jer još uvijek možete biti zarazni. Ako necijepljena osoba na putovanju oboli od bolesti protiv koje se može cijepiti, u svrhu sprečavanja širenja bolesti na druge osobe ne bi smjela putovati zrakoplovom, vlakom ili autobusom toliko dugo dok liječnik ne utvrdi da više nije zarazna za okolinu. U određenim situacijama ustanove zadužene za javno zdravstvo Vam mogu zabraniti putovanje zbog rizika od širenja bolesti.

Provjerite vlastiti cjepni status:
Provjerite svoj vlastiti cjepni status jer ako Vi niste adekvatno cijepljeni, izlažete vlastito dijete riziku od zarazne bolesti.