Ljeto i odgovorno spolno ponašanje

Odgovorno spolno ponašanje uvijek i svugdje
Odgovorno spolno ponašanje uvijek i svugdje

Velik broj ljudi ljeti svoje stalno prebivalište zamijeni morskim ili sličnim odredištima tijekom godišnjih odmora ili ljetnih praznika. Putovanje i promjena mjesta boravka mijenjaju uvjete okoline i ponašanja na koje smo navikli, i mogu biti povezani s određenim zdravstvenim rizicima. Ljeto i opuštena atmosfera na odmoru pogodni su za sklapanje novih poznanstava, veza, ljubavi, ljetnih ljubavi i avantura, i samim time češćih situacija neplaniranog (nepromišljenog) spolnog odnosa. Kod adolescenata se ljeti češće događaju prve ljubavi i prvi spolni odnosi. Pri tom ne treba zaboraviti na brigu o zdravlju i odgovorno spolno ponašanje s ciljem izbjegavanja negativnih posljedica, spolno prenosivih bolesti i maloljetničke ili neželjene trudnoće.

Uz oprez pri izlaganju suncu i vrućinama, treba se čuvati nepromišljenih spolnih odnosa. Spolno prenosive bolesti mogu ostaviti trajne posljedice na zdravlje. Dobro je upamtiti: odgovorno spolno ponašanje uvijek i svugdje!

 

Donosite pravilne odluke za zdravlje. Znanje i odgovorno ponašanje najbolja su prevencija.

1. Odgodite spolne odnose dok ne budete spremni.
U spolne odnose ne stupati prerano (sluznica spolnih organa je kod mlađih osjetljivija te lakše dolazi do infekcije). Za spolni odnos važna je psihička zrelost i spremnost na spolni odnos koji će se temeljiti na ljubavi, poštovanju i uvažavanju želja i stavova oba partnera. Do trenutka dok mlada osoba nije spremna za što spremnije i sigurnije započinjanje seksualnog života, suzdržavanje od spolnih odnosa je najbolji mogući izbor. U redi je ne žuriti.

2. Koristite zaštitu.
Uporaba kondoma (prezervativa) najbolja je zaštita od mogućih opasnih i neželjenih posljedica spolnog odnosa, a to su u prvom redu spolno prenosive bolesti, među kojima je najvažnija HIV/AIDS i neželjena trudnoća. Zapamti: Spolni odnos bez zaštite s osobom koja ima spolno prenosivu infekciju nosi rizik od zaraze. Spolni odnos s nepoznatima uvijek je rizičan.

3. Ne mijenjajte često spolne partnere.
Veći broj i često mijenjanje spolnih partnera povećava rizik zaraze.

4. Ne koristite alkohol i droge!
Korištenje alkoholna i drugih psihoaktivnih sredstava pridonosi rizičnom spolnom ponašanju jer uzrokuje omamljenost i nekritičnost (veća vjerojatnost nekorištenja zaštite, većeg broja partnera…)

5. Zapamtite! Spolno prenosive infekcije često imaju oskudne ili nemaju nikakve simptome!
Oskudni simptomi spolno prenosivih infekcija ili njihov posvemašnji izostanak olakšavaju širenje sa zaražene osobe na nezaraženu. Spolno prenosive infekcije, ako se ne liječe i razviju komplikacije, mogu uzrokovati teška oštećenja organa, neplodnost i ozbiljno ugroziti zdravlje i život. Također, spolno prenosive infekcije olakšavaju prijenos i zaražavanje HIV-om. Važno je ići na redovite preventivne preglede kod liječnika kao i na pregled i testiranje poslije rizičnog spolnog odnosa.

Uz ove savjete za zaštitu spolnog zdravlja, podsjećamo i na ostale važne preduvjete zdravog života: pravilna prehrana, dovoljno tekućine, odmora i sna, redovita tjelesna aktivnost, izbjegavanje prekomjernog izlaganja suncu i ljetnim vrućinama.

Izaberite zdravlje kako bi doživljaj ljetnog zadovoljstva bio potpun, a ljetni mjeseci ostali u lijepom sjećanju.

 

Izaberi zdravlje
Izaberi zdravlje

Spolnost i mladi

Mlade osobe u sve ranijoj dobi se upuštaju u spolne odnose iako su brojne studije potvrdile kako nedovoljno znaju o načinima djelotvorne zaštite reproduktivnog i spolnog zdravlja. Spolna edukacija mora započeti prije nego mladi steknu prvo seksualno iskustvo, pri čemu se usvaja navika odgovornog seksualnog ponašanja.

Osnovno pitanje je kako se djelotvorno zaštititi od mogućih posljedica spolnog odnosa, a to su u prvom redu spolno prenosive bolesti i neželjena trudnoća. Postoje brojne kontracepcijske metode kao što su „antibejbi pilula“, prekinuti snošaj, metoda računanja plodnih dana ili spirala. Sve nabrojene metode s većim ili manjim uspjehom sprječavaju trudnoću, ali ne štite od spolnih bolesti, među kojima je najvažnija HIV/AIDS bolest. Jedino pravilna i redovita uporaba kondoma (prezervativa) štiti od prijenosa uzročnika spolnih bolesti i neželjene trudnoće.

Važno je da mlada osoba spozna koje sve mogućnosti ima kako bi što spremnije i sigurnije započela spolni život. U tome može pomoći spolna edukacija koja koristi tzv. ABC strategiju (od eng. Abstinence ili suzdržavanje od spolnih odnosa, Be faithful ili biti vjeran, Condom ili kondom).

Trenutak prvog spolnog odnosa za mladu osobu je od ključne važnosti u životu. Osnovni preduvjet je psihička zrelost i spremnost na spolni odnos koji će se temeljiti na ljubavi, poštovanju i uvažavanju želja i stavova oba partnera. Do tog trenutka, suzdržavanje od spolnih odnosa je najbolji mogući izbor. Ukoliko se osoba odluči na spolne odnose, uzajamno vjerna veza između dvije zdrave osobe osnova je zaštite od HIV-a i drugih spolno prenosivih bolesti. Osobe koje nisu spremne na uzajamno vjerne veze, a sklone su češćem mijenjanju spolnih partnera, jedini način da se zaštite od prijenosa uzročnika spolnih bolesti je redovita i ispravna uporaba kondoma. Ako ste vi jedna od tih osoba ili sumnjate u vjernost partnera/ice, jedini način da otklonite sumnju je testiranje na spolne bolesti. HIV savjetovališta u zavodima za javno zdravstvo omogućuju anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV te hepatitis B i C (i sifilis u Dubrovniku i Zagrebu). Rano otkrivanje zaraženosti HIV-om i započinjanje odgovarajuće terapije pruža oboljeloj osobi veliku šansu za dug život.

Preuzeto s: www.zzjzdnz

Sprečavanje spolno prenosivih bolesti – više znanja, mogućnost zaraze je manja

Znanje pobjeđuje

Znanje o HIV-u i drugim spolno prenosivim bolestima (infekcijama) i odgovorno spolno ponašanje važni su za spolno i reproduktivno zdravlje.

Tri glavne mjere prevencije zaraze su edukacija, zaštita i testiranje (ako ste bili u situaciji u kojoj ste se mogli zaraziti).

Odgovornim spolnim ponašanjem, spolno prenosive bolesti se mogu spriječiti ili barem znatno smanjiti rizik od zaraze.

Najvažnije je izbjegavati rizična ponašanja i paziti na svoje tijelo. Spolno prenosive bolesti sprečavaju se pametnim odlukama o seksualnim aktivnostima i drogama.

U tome pomaže znanje tzv. ABC strategije o mogućnostima zaštite i odgovornom spolnom ponašanju koja uključuje:

 

 

 

A (engl. abstinence) – apstinenciju  ili suzdržavanje od spolnih odnosa = jedina apsolutna zaštita

B (engl. be faithful) –   biti vjeran = uzajamno vjerna veza zdravih partnera (pregled obaju partnera prije ulaska u spolnu vezu)

C (engl. condom) – kondom (prezervativ) = uporaba kondoma značajno smanjuje opasnost od spolno prenosivih bolesti. Treba ga koristiti pravilno i dosljedno.

 

Što je još važno ?

  • Cijepljenje (protiv hepatitisa B, protiv HPV-a)
  • Liječnički pregledi (redoviti preventivni liječnički pregledi)
  • Higijena
  • Znanje (o odgovornom spolnom ponašanju, rizicima i načinima zaštite)
  • Ne pušiti, ne piti alkohol i izbjegavati druge rizične čimbenike za razvoj raka i drugih kroničnih nezaraznih bolesti.

 

Apstinencija

Sve dok osoba nema spolne odnose i ne dolazi u kontakt sa ekskretima (izlučevinama) i sluznicama drugih osoba, ne izlaže se riziku od zaražavanja. Posredni prijenos uzročnika spolno prenosivih bolesti predmetima je vrlo rijedak, i nastaje najčešće pri zajedničkom korištenju predmeta za intimnu uporabu/higijenu, i što se može izbjeći općim higijenskim mjerama.

Odgađanje spolnog odnosa dok ne budete spremni

Kada je vrijeme za prve spolne odnoseOdgađanjem prvog spolnog odnosa mlada osoba stigne sazrijeti fizički i psihički. Sluznica spolnih organa je kod mlađih osjetljivija nego što je sluznica odraslih, te lakše dolazi do infekcije. Što se tiče psihičke zrelosti, neosporno je da netko tko stupa u prvi spolni odnos kao odrasla osoba ima više životnog iskustva i vjerojatnije je da će mudrije izabrati spolnog partnera nego adolescent, te će samim time smanjiti rizik od spolno prenosivih bolesti. Odgađanje spolnog odnosa se ne odnosi samo na dob pri kojoj se netko upušta u prvi spolni odnos, već i na vrijeme koje protekne od upoznavanja srodne duše do stupanja u spolne odnose. Što kasnije, to sigurnije. Brojni su primjeri da netko nakon površnog poznanstva stupi s nekime u spolni odnos, a naknadno dozna za brojna rizična ponašanja te osobe i shvati da se time izložilo/la velikom riziku od spolno prenosivih bolesti. Odgađanjem spolnog odnosa i boljim upoznavanjem osobe smanjuje se mogućnost neugodnih iznenađenja.

Uzajamna vjerna veza nezaraženih partnera

Ako dvoje nezaraženih partnera imaju uzajamno vjernu vezu, niti jedno neće biti izloženo riziku spolno prenosivih bolesti, pod uvjetom da se niti jedan od partnera ne izlaže riziku od spolno prenosivih bolesti na drugi način. Npr. HIV je i krvlju prenosiva bolest, što znači da ako je jedan od partnera intravenozni ovisnik o opojnim drogama, može se tim putem zaraziti HIV-om, a spolnim putem prenijeti HIV na svog vjernog partnera/icu. Stabilna i uzajamno vjerna veza daje sigurnost.

Higijena

Redovitim i pravilnim održavanjem higijene održava se zdravlje kože i sluznice, koji su prva barijera ulasku mikroorganizama u tijelo. Također, higijena podrazumijeva i redovite preventivne preglede kod liječnika te odgovornost prema drugima, što znači da ako znamo da imamo neku spolno prenosivu bolest (infekciju), trebamo upozoriti na to partnera i odgoditi spolne odnose do izliječenja ili koristiti zaštitu (kondom).

Korištenje zaštite (kondoma, prezervativa)

VJERNOST ZAŠTITIPravilno i dosljedno korištenje kondoma (prezervativa) pruža vrlo dobru zaštitu od spolno prenosivih bolesti koje se prenose izravnim kontaktom sluznice sa zaraženim tjelesnim tekućinama (vaginalni ekskret, preejakulat, ejakulat, krv) ili zaraženom sluznicom. Pod pravilnim korištenjem se podrazumijeva korištenje kondoma za cijelo vrijeme spolnog odnosa (vaginalnog, oralnog ili analnog), dakle da uopće ne dolazi do međusobnog kontakta sa izlučevinama i sluznicama partnera. Kondomi ne mogu spriječiti prijenos bolesti koje uzrokuju promjene koje se mogu pojaviti na koži koju kondom ne prekriva, kao što je HPV infekcija, ali smanjuju vjerojatnost prijenosa, jer i u tom slučaju, prijenos putem sluznice je znatno efikasniji nego putem kože. Treba znati da se kondomi trebaju koristiti i pri oralnom spolnom odnosu ako nismo sigurni da je partner posve zdrav. Kod oralnog odnosa kada muškarac pruža oralnu stimulaciju ženi, kondom naravno, ne može pomoći, međutim za to postoje lateks folije koje je kod nas dosta teško nabaviti, ali može se improvizirati s folijom za zamatanje u kućanstvu. Bitno je napraviti barijeru koja će spriječiti kontakt sluznica i razmjenu izlučevina, a istovremeno održati osjećaj kontakta.

Izbjegavanje čestog mijenjanja partnera

Ovo je jasno bez previše objašnjašvanja: Što je manji broj spolnih partnera, manja je vjerojatnost izlaganja spolno prenosivim bolestima. Jednostavna matematika.

Ne konzumirajte alkohol i droge!

Ne koristi alkohol i drogeKonzumiranje alkohola i drugih psihoaktivnih sredstava utječe na sposobnost razboritog prosuđivanja, smanjuje samokontrolu i može dovesti do neopreznih/nepromišljenih postupaka.  Pod utjecajem alkohola ili droga možete učiniti nešto zbog čega ćete poslije zažaliti i povećava rizik za upuštanje u rizična ponašanja.

 

 

Najbolja zaštita je prevencija, no što ako dođe do situacije u kojoj ste se mogli zaraziti?

Pregled i testiranje poslije rizičnog spolnog odnosa

SIMPTOMI SPBSpolno prenosive bolesti (infekcije) često nemaju nikakvih simptoma! Većina osoba sa spolno prenosivim bolestima ne izgleda, niti se osjeća bolesno. Te osobe možda i ne znaju da su zaražene- preventivni pregledi kod liječnika važni. Ako ste bili u situaciji u kojoj ste se mogli zaraziti, otiđite na pregled kod liječnika i testirajte se.

U Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i županijskim zavodima za javno zdravstvo u Centrima za dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV (HIV savjetovališta) možete se besplatno i anonimno savjetovati o spolno prenosivim bolestima, uključujući HIV infekciju, i testirati na HIV.

Učenici i redovni studenti mogu savjet i pomoć zatražiti u savjetovalištima pri službama za školsku i sveučilišnu medicinu u zavodima za javno zdravstvo.

 

I na kraju, i ljudi sa spolno prenosivim bolestima imaju potrebu za spolnom bliskošću, te se oni i njihovi partneri ne trebaju odreći spolnosti. Postoje razni načini kako dvoje koji se vole mogu izraziti svoju ljubav kroz spolnost, pa čak i ako je jedno od njih zaraženo neizlječivom bolešću, npr. HIV infekcijom. I ti parovi mogu uživati u ljubavi i seksualnosti, a da se zdravi partner ne izlaže riziku od zaražavanja. Važno je samo imati na umu da se treba izbjegavati izravan kontakt sluznice sa sluznicom, spolnim izlučevinama i krvlju zaražene osobe. Neoštećena koža je za prijenos HIV-a nepropusna barijera.

Centri za dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV

CENTRI ZA DOBROVOLJNO SAVJETOVANJE I TESTIRANJE NA HIV

HIV SAVJETOVALIŠTA

CroAids-znanje pobjeđuje

Koje usluge pružaju?

  • •Individualno savjetovanje o zarazi HIV-om (procjena osobnog rizika korisnika, načinima prijenosa, postupku testiranja, preporuke za prevenciju), savjetovanje o drugim spolno prenosivim bolestima, dijeljenje brošura, letaka i kondoma
  • Testiranje na HIV, hepatitis B i C (i sifilis u nekim savjetovalištima)
  • Pomoć pri upućivanju na liječenje i podršku

 

Kome su namijenjena savjetovališta?

Svim osobama koje su bile u situaciji u kojoj su se mogle zaraziti virusom HIV-a (spolni odnosi bez zaštite – kondoma, uporaba tuđe igle za intravensko ubrizgavanje droga…) ili koje trebaju savjet u vezi HIV/AIDS-a ili drugih spolno i krvlju prenosivih infekcija.

Tko su djelatnici?

U savjetovalištima radi stručno medicinsko osoblje educirano za rad u savjetovalištu (tim liječnik, sanitarni inžinjer ili laboratorijski tehničar ili medicinska sestra)

Koja su osnovna načela rada?

  • •DOBROVOLJNOST: svaka osoba koja posjeti savjetovalište, tu je zato jer je tako željela, tj. dobrovoljno. Načelo dobrovoljnosti temelji se na INFORMIRANOM PRISTANKU, tj. korisnik nakon što je dobio potrebne informacije o savjetovanju i testiranju, samostalno i bez prisile odlučuje želi li pristupiti savjetovanju i testiranju.
  • •ANONIMNOST: znači da nitko u savjetovalištu ne pita za identitet korisnika, tj. ne traži se njegovo ime, adresu, uputnicu i sl. Sve se vodi pod posebnom šifrom. Ono što bi željeli doznati su njegovi rizici za HIV infekciju i mogućnosti smanjivanja tih rizika u cilju savjetovanja o smanjenju rizika. Rezultati testa priopćavaju se osobno osobi koja se testirala, a ako netko želi pismeni nalaz testiranja na ime i prezime, takav nalaz može dobiti jedino uz predočenje valjanog dokumenta.
  • •POVJERLJIVOST: sve što korisnik kaže savjetniku, uključujući rezultat testiranja ostaje profesionalna tajna.

Sve usluge Centara su BESPLATNE za korisnike (nije potrebna uputnica niti plaćanje)

Kako se provodi savjetovanje i testiranje?

Savjetovanje je povjerljiv razgovor sa savjetnikom u kojem ćete saznati o rizicima, dobiti savjet o zaštiti; moći postavljati pitanja, podijeliti svoje probleme i zabrinutosti. Testiranje na HIV provodi se testom kojim se testira prisutnost protutijela na HIV i virusnog proteina u uzorku krvi. U ranoj fazi zaraze HIV-om još nema protutijela, pa ako ste bili u situaciji u kojoj ste se mogli zaraziti HIV-om, potrebno je ponoviti test za 3 mjeseca od trenutka mogućeg zaražavanja. Rezultati su gotovi tjedan dana od dana vađenja krvi i priopćavaju se osobno kod savjetnika u radno vrijeme savjetovališta. Prije i poslije testiranja provodi se savjetovanje.

Zašto je važno testiranje?

Svaka osoba koja je imala rizičan (nezaštićen) spolni odnos mogla se zaraziti HIV-om ili nekom drugom spolno prenosivom bolesti (infekcijom), ako je njezin partner/ica bio zaražen. Je li netko HIV pozitivan ili nije može se otkriti samo testiranjem. Testiranje omogućava rano otkrivanje HIV infekcije i pravovremeno liječenje kojim se sprečava ili smanjuje razvoj komplikacija bolesti i zaraženoj osobi poboljšava životna prognoza. Ujedno se sprečava prijenos infekcije na druge ljude.

 

HIVTestiranje_savjetovanjeTESTIRAJTE SE…

…ako niste koristili zaštitu (kondom) prilikom spolnog odnosa s nepoznatom ili s osobom rizičnog ponašanja
…ako ste ikada intravenski uzimali droge
…ako ste imali ili sumnjate da imate neku spolno prenosivu bolest
…ako ste se tetovirali ili stavljali piercing, bili na akupunkturi u neadekvatnim (nesterilnim) uvjetima
…ako želite zaštititi vašeg sadašnjeg ili budućeg spolnog partnera/partnericu od mogućih posljedica Vaše prošlosti

 

SAVJETOVANJE I TESTIRANJE ĆE VAM POMOĆI…

…da se oslobodite strahova vezanih uz rizike kojima ste možda bili izloženi u prošlošti
…da nehotično ne proširite infekciju na druge
…kako biste dijete zaštitili od moguće infekcije u slučaju trudnoće
…da se šranije i uspješnije možete liječiti u slučaju pozitivnog nalaza

 

 

Popis centara za HIV savjetovanje i testiranje na HIV (HIV savjetovališta):

http://javno-zdravlje.hr/gdje-se-u-hrvatskoj-moze-savjetovati-i-testirati-na-hiv-2/

 

Centri za dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV (HIV savjetovališta) u Hrvatskoj osnivala su se od 2003-2006. godine, u zavodima za javno zdravstvo, Klinici za infektivne bolesti “Dr.F.Mihaljević”, te u zatvorskoj bolnici.  Savjetovalište u HZJZ u Zagrebu djeluje od prosinca 2004. godine.

Centri su u Hrvatskoj uspostavljeni programom “Poboljšanje dostupnosti službe za dobrovoljno testiranje i savjetovanje i testiranje”u okviru projekta Ministarstva zdravlja „Unapređivanje borbe protiv HIV/AIDS-a u Hrvatskoj“, uz financijsku potporu Globalnog fonda za prevenciju AIDS-a, TB i malarije (GFATM). Za vrijeme trajanja projekta (2003-2006) u Hrvatskoj je otvoreno 10 centara koji su integrirani u postojeći zdravstveni sustav, čime je poboljšana dostupnost HIV savjetovanju i testiranju. U županijskim zavodima za javno zdravstvo otvoreno je 7 centara, 1 u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, 1 u Klinici za infektivne bolesti “Dr. F. Mihaljević” i 1 u zatvorskom sustavu. Rad centara dio je aktivnosti Nacionalnog programa za prevenciju HIV/AIDS-a. Centri su nakon završetka GFATM projekta djelovali u okviru posebnog preventivnog programa Ministarstvo zdravlja “Rad centara za anonimno, dobrovoljno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV”, a od polovine 2014. djeluju u okviru redovne javnozdravstvene djelatnosti  .

Gdje se u Hrvatskoj može savjetovati i testirati na HIV?

POPIS CENTARA ZA DOBROVOLJNO I ANONIMNO SAVJETOVANJE I TESTIRANJE NA HIV (HIV SAVJETOVALIŠTA) U HRVATSKOJ

U centrima za HIV savjetovanje i testiranje (savjetovalištima za HIV) možete se anonimno i besplatno testirati na HIV i dobiti individualan savjet stručnjaka kako se zaštititi od HIV-a i drugih spolno prenosivih bolesti (infekcija), te u slučaju potrebe pomoć pri upućivanju na službe liječenja i podrške.

 

DUBROVNIK
Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije
Odjel za epidemiologiju
Dr. Ante Šercera 4a
T: 020/341 000 i 020/341 001
Radno vrijeme: pon/sri 16.00– 18.00 h (tel. 020/341 085)
Moguće je testirati se na: HIV, hepatitis B, hepatitis C, sifilis

KARLOVAC                                                                                                                                                                                                                       Zavod za javno zdravstvo Karlovačke županije                                                                                                                                                                    Služba za epidemiologiju
dr. Vladka Mačeka 48
Posjet je potrebno najaviti telefonom na broj 047/611- 265 radnim danom od 8.30 do 14.30
ili putem e-maila kristina.sekulic@zjzka.hr i dogovoriti termin s Kristinom Sekulić, dr. med., spec. epidemiologije

OSIJEK
Zavod za javno zdravstvo Osiječko-baranjske županije
Franje Krežme 1
T: 031/225-711
Radno vrijeme: uto/čet 15.00– 18.00 h

PULA
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije
Nazorova 23
T: 052/529-017 i 052/529-046
Radno vrijeme: pon/sri 15.00–17.00 h i prva sub u mjesecu 8.00– 12.00 h

RIJEKA
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije
Krešimirova 52a
T:051/358-798
Radno vrijeme: Pon/Sri 13.00– 15.00 h
Udruga Hepatos Rijeka, u suradnji s Zavodom za javno zdravstvo PGZ
Blaža Polića 2/III
T: 051/311-190; 091/4008-111
Radno vrijeme: čet 13.00-15.00 h

SLAVONSKI BROD
Zavod za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije
V. Nazora 2A
T: 035/447-228
Radno vrijeme: pon/sri/pet 07.00– 15.00 h

SPLIT
Zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije
Vukovarska 46
T: 021/401-114; 021/ 401-154
Radno vrijeme: pon-pet 8.00– 16.00 h
Udruga HELP, u suradnji s Zavodom za javno zdravstvo SDŽ                                                                                                                                                                                                                                                   Šetalište Bačvice 10
T: 021/346-664
Radno vrijeme: pon/čet 15.00– 17.00 h

ZADAR
Zavod za javno zdravstvo Zadarske županije
Kolovare 2
T: 023/300-841
Radno vrijeme: pon-pet 9.00– 11.00 h
Ulica Don Ive Prodana 12 (prostor Crvenog križa)
T: 023/318-152
Radno vrijeme: pon/sri 16.00– 18.00 h

ZAGREB
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Rockefellerova 12
T: 01/48 63 345
Radno vrijeme: uto 11.00– 15.00 i čet 15.00– 18.00 h
Moguće je testirati se na: HIV, hepatitis B, hepatitis C, sifilis

Kako doći do HZJZ savjetovalište u Zagrebu?
Savjetovalište se nalazi oko 1,5 km od centra grada, prema Sljemenu, blizu Gupčeve Zvijezde. Ako koristite javni prijevoz: od Trga Bana Jelačića tramvajem br. 14 (4 stanice), ili od Autobusnog kolodvora tramvajem br. 8 (8 stanica) u smjeru Mihaljevca, silazite na stanici „Gupčeva zvijezda“. Uputite se Mirogojskom cestom i skrenite u prvu ulicu desno – Rockfellerovu. Zgrada u kojoj je savjetovalište nalazi se u Rockefellerovoj ulici, 3 objekt s desne strane, nasuprot livade. Autom slijedite iste upute.

LGBT Centar Zagreb (udruga Iskorak), u suradnji s Hrvatskom zavodom za javno zdravstvo
Petrinjska 27
Radno vrijeme: sri/pet 16.30– 18.30 h
Moguće je testirati se na: HIV (brzi testovi)

Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”
Referentni centar za AIDS
Mirogojska 8, Paviljon br. 6
T: 01/4678-243, 01/28 26 147
Radno vrijeme: pon do pet 15.30 – 18.30 h

Check Point Zagreb (Udruga HUHIV), u suradnji s Klinikom za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”
Ulica kneza Domagoja 10
T: 0800 448 767
Radno vrijeme; pon/sri/pet 16.00 – 19.30 h
Moguće je testirati se na: HIV i hepatitis C (brzi testovi)

 

Detaljnije o centrima za savjetovanje i testiranje na HIV (HIV savjetovalištima):

http://javno-zdravlje.hr/centri-za-savjetovanje-i-testiranje-na-hiv/

Što je HIV, a što AIDS?

Saznajte o HIV/AIDS-u
Saznajte o HIV/AIDS-u

ŠTO JE TO HIV?

HIV je virus koji uzrokuje AIDS. HIV je virus humane imunodeficijencije, a naziv je dobio od kratice engleskog izraza “Human Immunodeficiency Virus”. Izaziva uništavanje imunološkog (obrambenog) sustava te dovodi do pojave različitih bolesti.

H – Human = ljudski: jer uzrokuje jer uzrokuje bolest nakon ulaska u ljudski organizam.

I – Immuno-deficiency = imunodeficijencija: jer virus uzrokuje deficijenciju imunološkog sustava, tj. slabost i nesposobnost obrambenog sustava organizma koji se bori protiv različitih bolesti.

V – Virus = uzročnik bolesti je virus, mikroorganizam kojemu je glavno obilježje da se ne može samostalno razmnožavati, tj. za razmnožavanje iskorištava materijal i energiju stanice koju napada.

 

Kako HIV oštećuje organizam?
HIV infekcija je zarazna bolest koja počinje ulaskom HIV-a u krvotok. Kada HIV  dospije u krvotok, oštećuje specifične obrambene stanice (T-limfocite) , što dovodi do slabljenja imuniteta  i rezultira pojavom oportunističkih infekcija i određenih zloćudnih bolesti (organizam se zbog oslabljenog obrambenog sustava ne može obraniti od infekcija uzrokovanih bakterijama, virusima, gljivama te zloćudnih bolesti).

ŠTO JE TO AIDS?

AIDS je krajnji i najteži stadiji HIV zaraze tj. skupina bolesti koje se javljaju uzrokovane teškim oštećenjem imunološkog sustava, koji u oboljelog uzrokuje teške zaraze mikroorganizmima koje tijelo inače uspješno savladava, tumore, pa i smrt. AIDS je kratica od engleskog naziva “Acquired Immunodeficiency Syndrome”, koja  znači sindrom stečenog nedostatka imuniteta.

A – aquired = stečen jer je to stanje koje netko stječe nakon infekcije (zaražavanja) HIV-om
I – immune = imunitet – otpornost jer utječe na imunološki sustav, tj. na specijalizirane stanice koje se nalaze u krvi i koje se bore protiv različitih stranih tijela i mikroorganizama (bakterija, gljivica, virusa).
D – deficiency = slabost jer nastaje slabost imunološkog sustava i obrambene snage više nemaju sposobnost učinkovite borbe protiv različitih stranih tijela i mikroorganizama.
S– syndrome = skupina bolesti jer označuje skup stanja i znakova bolesti koji su karakteristični za određenu bolest; netko tko ima AIDS može bolovati od šrazličitih bolesti i oportunističkih infekcija.
SIDA je francuska kratica istog značenja.

Od zaraze HIV-om do početka AIDS-a može proći više godina (prosječno oko 10 godina), za to vrijeme zaražena osoba ne mora imati simptome, može se osjećati i izgledati zdravo, no nesvjesno može prenositi virus na druge.

 

Kakav je prirodni tijek (bez liječenja) HIV infekcije?

Kada kroz sluznice ili izravnim unošenjem (npr. ubod zaraženom iglom) HIV uđe u tijelo, on ulazi u specifičnu stanicu imunološkog sustava – T – limfocit –  te se u inficiranoj stanici stvara veliki broj kopija virusa. Kada unutar T – limfocita nastane veliki broj novih virusa, on prsne, oslobađa mnoštvo virusa u krvotok, te propada. Virusi ulaze u nove T – limfocite i proces se ponavlja. Time HIV postupno uništava sve veći broj T – limfocita, što dovodi do slabljenja imuniteta i rezultira pojavom oportunističkih infekcija i određenih malignih bolesti. Iako HIV primarno napada specifične stanice imunološkog sustava, T – limfocite, može izravno oštetiti i neke druge stanice u tijelu (živčane stanice, stanice sluznice probavnog sustava, itd.). Nakon 3 do 6 tjedna od zaražavanja, nastaje prva faza HIV bolesti – akutna HIV infekcija –  koja se može očitovati nespecifičnim simptomima sličnima gripi ili mononukleozi i koji spontano prolaze. Akutna HIV infekcija tada prelazi u fazu asimptomatske HIV infekcije (HIV infekcija bez vidljivih simptoma bolesti, klinička latencija bolesti). Može proći deset i više godina, a da HIV inficirane osobe nemaju simptome bolesti, da izgledaju i osjećaju se zdravo. Međutim, za to vrijeme, imunološki sustav slabi i bolest u krajnjoj fazi progredira u AIDS (uznapredovali stadij HIV infekcije). Razvoj u AIDS nije kod svih HIV zaraženih osoba jednaka; u nekih je put od akutne HIV infekcije do AIDS – a kraći, a u nekih dulji. Važno je zapamtiti da se virus HIV – a može prenijeti sa zaražene osobe na nezaraženu u bilo kojoj fazi HIV infekcije.

 

Kako se HIV prenosi? Koji su načini zaraze?

Tri su puta prijenosa HIV-a :

  1. Izravni unos krvi zaražene osobe u organizam nezaražene osobe (najčešće dijeljenjem pribora za intravensko ubrizgavanje droga)
  2. Nezaštićeni spolni odnos (oralni, vaginalni i analni) sa zaraženom osobom
  3. Sa zaražene majke na dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja

 

Nezaštićenim spolnim odnosom smatra se odnos u kojemu dolazi do kontakta sjemene tekućine (uključujući i minimalne količine koje se nalaze u tekućini koja se izlučuje i prije ejakulacije), sekreta rodnice ili krvi zaražene osobe (uključujući i minimalne neprimjetne količine nastale u vrijeme spolnog odnosa) sa sluznicom druge osobe za vrijeme analnoga, vaginalnoga ili oralnog spolnog kontakta. Do prijenosa putem izravnog unosa krvi u organizam dolazi najčešće pri upotrebi zajedničkog, već korištenog pribora za intravenozno uzimanje opojnih droga (igle, šprice). Drugi, doduše rjeđi načini su putem piercinga, tetoviranja i bilo kojeg drugog zahvata kojim se oštećuje koža, ako se to ne radi sterilnim instrumentima (igle, “pištolji” za bušenje uha itd.). U zemljama poput Hrvatske, prijenos HIV-a putem transfuzija krvi, derivata humane plazme, te ljudskih organa i tkiva gotovo je u potpunosti uklonjen i pod strogim je nadzorom pouzdanim testiranjem krvi, krvnih pripravaka, tkiva i organa. Žena zaražena HIV – om može prenijeti virus na dijete tijekom trudnoće, porođaja ili za vrijeme dojenja.

 

Kako se HIV NE prenosi?

HIV se ne može prenijeti:

  • HIV se ne prenosi uobičajenim međuljudskim kontaktima, rukovanjem, grljenjem, razgovorom
  • Ne prenosi se šmrcanjem, kašljanjem i kihanjem niti kontaktom kože sa suzama i slinom
  • Ne prenosi se korištenjem javnih zahoda, bazena ili sauna
  • Ne prenosi se preko posuđa i pribora za jelo, čaša, ručnika, posteljine
  • Ne prenosi se u kontaktu s predmetima kao što su javne telefonske govornice, novac, ručke u vlaku, tramvaju ili autobusu
  • Ne prenosi se frizerskim i kozmetičkim tretmanima.
  • Ne prenosi se intimnim kontaktima kao što je: milovanje, ljubljenje usnicama, peting, masturbacija
  • Ne može se prenijeti putem domaćih ili divljih životinja niti ubodom insekata

 

Koji su simptomi?

Kod infekcije HIV-om nema karakterističnih simtoma bolesti. U akutnoj fazi HIV infekcije, 3 do 6 tjedana od zaražavanja mogu se javiti povišena temperatura i bolest koja je slična virozi, gripi ili infektivnoj mononukleozi.  Rani simptomi zaraze HIV-om su: povišena tjelesna temperatura, glavobolja, malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima, grlobolja, mučnina gubitak teka, osip, povećanje limfnih čvorova.  No ovi simptomi se mogu javiti u mnogim drugim bolestima. Isključivo se testiranjem može otkriti je li došlo do zaražavanja ili nije. Ukoliko je osoba bila u rizičnoj situaciji u kojoj se mogla zaraziti HIV-om (npr. nezaštićeni spolni odnos, korištenje tuđeg pribira za ubrizgavanja droga…), prisutnost jednog ili više simptoma rane zaraze HIV-om 3 do 6 tjedana od rizične situacije može ukazivati na infekciju i potrebno je testiranje na HIV.

 

Kome se preporuča testiranje na HIV?

  • ako niste koristili zaštitu (kondom) pri spolnom odnosu s nepoznatom ili nedovoljno poznatom osobom, osobom rizičnog spolnog ponašanja ili sobom čiji HIV status ne znate
  • ako ste imali ili imate veći broj spolnih partnera, a ne koristite kondom
  • ako ste intravenski uzimali droge ili se uboli na već rabljene igle i šprice
  • ako ste imali ili imate neku spolno prenosivu bolest (HPV, sifilis, gonoreju itd.)
  • ako ste se tetovirali ili stavljali piercing, bili na akupunkturi u neadekvatnim (nesterilnim) uvjetima

 

Gdje se možete obratiti za HIV testiranje, pomoć, savjet?

Svatko tko je bio u situaciji u kojoj se mogao zaraziti HIV-om, može se anonimno, dobrovoljno i besplatno testirati u nekom od Centara za anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV (HIV savjetovališta)  koja djeluju u zavodima za javno zdravstvo u osam gradova u Hrvatskoj: Dubrovnik, Osijek, Pula, Rijeka, Slavonski Brod, Split, Zadar i Zagreb. HIV savjetovalište u HZJZ-u u Zagrebu omogućuje anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV, hepatitis B i C, te sifilis. Testiranje na HIV omogućava ranu dijagnozu i uspješnjije liječenje.

 

Prevencija HIV infekcije – kako spriječiti HIV infekciju?

Najvažnije je izbjegavati rizična ponašanja i paziti na svoje tijelo. HIV infekcija sprečava se pametnim odlukama o seksualnim aktivnostima i drogama.

HIV infekcija može se spriječiti:

  • izbjegavanjem droga bilo koje vrste, jer svaka droga, uključujući i takozvane “lagane droge”, kao i alkohol, utječe na sposobnost razboritog prosuđivanja i dovodi do nepromišljenih postupaka
  • apstinencijom, odnosno suzdržavanjem od rizičnih seksualnih odnosa
  • uzajamnom vjernošću dvoje zdravih seksualnih partnera, pod uvjetom da niti jedno od njih nema neko drugo rizično ponašanje, npr. zloupotrebu opojnih droga
  • upotrebom kondoma (prezervativa), od samog početka do kraja snošaja, pri svakom seksualnom odnosu s osobom za koju nema potpune sigurnosti da nije zaražena HIV – om, što je istodobno i zaštita od neželjene trudnoće i od mnogih drugih, spolno prenosivih bolesti; takvo se ponašanje ne smatra apsolutno (100%) sigurnim spolnim odnosom, već je to takozvani “sigurniji seks”
  • izbjegavanjem invazivnih postupaka, npr. tetoviranja, piercinga, ondje gdje nije zajamčena sterilnost instrumenata
  • izbjegavanjem izravnog dodira s krvlju drugih osoba na oštećenu kožu ili sluznice (npr. pri tzv. “bratimljenju”)

 

Oni koji su dovoljno zreli i žele se upustiti u spolni odnos, trebaju znati pravila “sigurnijeg seksa” koja uvelike smanjuju rizik zaražavanja HIV – om i drugim uzročnicima spolno prenosivih bolesti.

 

Liječenje HIV/AIDS-a

HIV/AIDS se za sada ne može potpuno izliječiti, ali primjenom antiretrovirusnih lijekova usporava se napredovanje bolesti i poboljšava kvaliteta života oboljelih. Liječenje sprečava ili smanjuje moguće komplikacije bolesti, omogućuje duži i kvalitetniji život, te ujedno sprječava nehotično širenje infekcije na druge. Uz pridržavanje liječničkih preporuka prognoza HIV pozitivnih osoba znatno se popravila: danas se za njih očekuje normalan životni vijek.

 

 

 

Edukativni film o HIV/AIDS-u : “10 minuta za HIV”

 

Savjeti za sigurniji spolni odnos

Oni koji su spolno aktivni, trebaju znati pravila “sigurnijeg seksa” (eng. safe sex) koja značajno smanjuju rizik za zarazu HIV-om i drugim uzročnicima spolno prenosivih bolesti (infekcija). Pritom treba imati na umu da rano stupanje u spolne odnose, veći broj i često mijenjanje spolnih partnera, spolni odnos s nepoznatom ili nedovoljno poznatom osobom ili osobom s rizičnim ponašanjima, nekorištenje ili nepravilno korištenje kondoma pri spolnom odnosu, postojanje neke spolno prenosive bolesti od ranije te spolni odnosi pod utjecajem alkohola i drugih psihoaktivnih predstavljaju rizične čimbenike za zarazu od spolno prenosivih bolesti i njihovih posljedica te neplanirane trudnoće.

Prije bilo koje seksualne aktivnosti:

  • razmislite o savjetima za sigurniji spolni odnos (engl. safe sex)
  • odredite svoje granice
  • posavjetujte se s liječnikom o metodama kontracepcije
  • nabavite kondome i budite sigurni da ćete ih imati kada Vam zatrebaju
  • razgovarajte sa svojim partnerom o zaštiti te o tome kako ćete Vi i Vaš partner/ica postupiti ako se zarazite spolno prenosivom bolesti ili ako se dogodi trudnoća
  • razmislite o tome poznajete li dovoljno svog partnera/ricu i njegove/njezine osjećaje prema Vama
  • razmislite o tome poznajete li dovoljno svog partnera/ricu po pitanjima važim za zaštitu od spolno prenosivih bolesti (je li zaražen/zaražena nekom spolno prenosivom infekcijom, broj i značajke partnera/ica koje je imao/la prije tebe, je li u prethodnim vezama uvijek koristio/la kondom, je li Vaš muški partner imao spolne odnose s muškarcima, uzima li drogu injekcijom, je li se tetovirao/la ili radio/la piercing u neadekvatnim uvjetima itd.)?

 

Savjeti za sigurniji spolni odnos

  • Ne koristi alkohol i droge! Uzimanje alkohola i drugih psihoaktivnih sredstava pridonosi rizičnom spolnom ponašanju. Opijenost smanjuje sposobnost razboritog prosuđivanja, pojačava nagon, a slabi samokontrolu i može dovesti do nepromišljenih postupaka.
  • Drži se svojih granica. Ako želiš odgoditi spolni odnos, jasno reci što želiš i gdje su tvoje granice. Nemoj dopustiti da se zbog alkohola, droge ili privlačnog partnera zaboraviš zaštititi (prirodna potreba da se svidimo drugima može ponekad prouzročiti nepromišljene postupke).
  • Posavjetuj se s liječnikom prije prvog spolnog odnosa (razgovor o zaštiti od SPB i neplanirane trudnoće). Odlazi na redovite preventivne preglede kod liječnika, te preglede u slučaju pojave simptoma SPB.
  • Ne upuštaj se u spolne odnose dok nisi spreman/a (fizička i psihička zrelost) – odgađanjem prvog spolnog odnosa mlada osoba stigne sazrijeti fizički i psihički. Sluznica spolnih organa je kod mlađih osjetljivija nego što je sluznica odraslih, te lakše dolazi do zaraze SPB i posljedice su teže nego kod odraslih. Dio brige o spolnom zdravlju je i razgovor s partnerom/icom – upoznaj ga/ju, razgovaraj s njim/njom o zaštiti. Ako ne možeš o tome razgovarati, nemoj se u to niti upuštati!

 

  1. KORISTITE ZAŠTITU (kondom, prezervativ, gumica) kako bi spriječio/la međusobni kontakt sluznica i kontakt sluznica s tjelesnim tekućinama (krv, ejakulat, preejakulat,vaginalna tekućina). Kondomi su najbolja zaštita u sprečavanju SPB ako se koriste dosljedno (pri svakom spolnom odnosu) i pravilno. Kondomi ne mogu spriječiti prijenos bolesti koje uzrokuju promjene na koži koju kondom ne prekriva, kao što je HPV infekcija, ali i u tom slučaju značajno smanjuju vjerojatnost prijenosa. Ujedno pružaju i zaštitu od neplanirane trudnoće. Pravilno korištenje podrazumijeva korištenje od samog početka i za cijelo vrijeme trajanja spolnog odnosa (vaginalnog, oralnog ili analnog), dakle da uopće ne dolazi do međusobnog kontakta s izlučevinama i sluznicama partnera. U slučaju puknuća kondoma tijekom spolnog odnosa postupi kao da nisi koristio/la zaštitu i posavjetuj se s liječnikom. Kondom neće smanjiti doživljaj spolnog odnosa, ali neplanirana trudnoća ili SPB hoće!
  2. LUBRIKANTI (OVLAŽIVAČI) mogu smanjiti mogućnost pucanja kondoma, što se može dogoditi kod odnosa „na suho”, posebice kod analnog odnosa. U slučaju korištenja kondoma u kombinaciji s dodatnim lubrikantom (sam kondom već sadrži lubrikant), treba koristiti onaj koji je odgovarajući – na vodenoj ili silikonskoj bazi, jer oni na bazi ulja (vazelin, razna ulja, ili kreme) mogu ošteti kondom.
  3. ZAŠTITA JE POTREBNA I KOD ORALNOG SPOLNOG ODNOSA . Oralni seksualni odnos nije safe sex! Oralni spolni odnos (stimulacija spolnih organa ustima i jezikom) također nosi određeni rizik od zaraze HIV-om ili drugom SPB, posebno ako tjelesne tekućine (ejakulat, vaginalni sekret, krv) dospiju u usta. Rizik je također veći ako u ustima postoje oštećenja sluznice (rane, afte, krvarenje). Zaštita za oralni spolni odnos je kondom ili folija od lateksa ili poliuretana (mekana plastika) veličine oko 15cmx15cm kod oralnog odnosa kada muškarac pruža oralnu stimulaciju ženi. Tom folijom se može prekriti anus (čmar) ili ženski spolni organi tijekom oralnog spolnog odnosa (postoje komercijalne folije koje je kod nas dosta teško nabaviti, ali može se improvizirati s folijom za zamatanje u kućanstvu). Kondom ili folija služe kao tanka barijera koja će spriječiti kontakt sluznica i razmjenu tjelesnih tekućina, te time i prijenos uzročnika SPB sa zaražene osobe na zdravu, a istovremeno održati osjećaj kontakta.
  4. ŠTO U SLUČAJU RIZIČNOG SPOLNOG ODNOSA ILI POJAVE SIMPTOMA SPB? U slučaju rizičnog spolnog odnosa i/ili pojave simptoma, što prije otiđi liječniku. Rano otkrivanje bolesti (infekcije) omogućava uspješnije liječenje. U slučaju dijagnoze neke spolno prenosive bolesti, liječenje je nužno za oba partnera istovremeno kako se zaraza ne bi prenosila s jednog na drugog partnera (ping pong efekt).

 

SIGURNE AKTIVNOSTI

To su aktivnosti kod kojih nema opasnosti od zaraze HIV-om ili ostalim SPB.  Apstinencija (suzdržavanje od spolnih odnosa) jedina je apsolutna zaštita. Bez rizika su i intimni kontakti kao što su: milovanje, grljenje, ljubljenje usnicama, peting, masturbacija. U uzajamno vjernoj vezi zdravih partnera niti jedno neće biti izloženo riziku spolno prenosivih bolesti, pod uvjetom da se niti jedan od partnera ne izlaže riziku od SPB na drugi način tj. nema neko drugo rizično ponašanje (npr. dijeljenje igala i šprica pri injiciranju droga).

NESIGURNE/RIZIČNE AKTIVNOSTI

Kod rizičnih spolnih aktivnosti, rizik za dobivanje SPB je prisutan. Spolni odnos (vaginalni, analni, oralni) bez odgovarajuće zaštite vrlo je rizičan za prijenos SPB. Najveći je rizik kada ejakulat (sjemena tekućina), preejakulat (tekućina koja se luči prije ejakulacije), vaginalna tekućina (izlučevina rodnice)  ili krv dolaze u dodir sa sluznicama rektuma (završetak debelog crijeva), vagine (rodnice), penisa (sluznica muškog spolnog organa) ili usta. Zaraza HIV-om ili ostalim SPB pri nezaštićenom spolnom odnosu prenosi se izravnim kontaktom sluznice jednog spolnog partnera sa sluznicom drugog spolnog partnera ili direktnim kontaktom sluznice sa spolnim tjelesnim tekućinama (vaginalna tekućina, presjemena tekućina, sjemena tekućina) ili krvlju. U slučaju vaginalnog spolnog odnosa istovremeno postoji rizik od neplanirane trudnoće.

SIGURNIJE AKTIVNOSTI

Kako bi se smanjio rizik od zaraze HIV-om i ostalim SPB, treba spriječiti da tjelesne tekućine koje se izlučuju za vrijeme spolnih aktivnosti (ejakulat, preejakulat, vaginalna tekućina) ili krv dođu u dodir sa sluznicama. Za one koji su spolno aktivni, pravilna i redovita upotreba kondoma pri svakom spolnom odnosu značajno smanjuje mogućnost zaraze HIV-om i drugim uzročnicima SPB.

Pušenje – čimbenik rizika za zdravlje

Štetni učinci pušenja prvi su puta dokazani prije pedesetak godina. Od donošenja duhana u Europu stavovi prema konzumaciji duhana bili su različiti – od toga da ga se smatralo lijekom za brojne bolesti do toga da se pušenje kažnjavalo, a u prvim desetljećima 20. stoljeća postalo je društveno prihvatljivom navikom.

Sredinom 20. stoljeća započinju istraživanja radi utvrđivanja utjecaja pušenja na zdravlje. Godine 1952. engleski liječnici R. Doll i A. B. Hill dokazali su na skupini od 40 000 liječnika uzročnu povezanost između pušenja i karcinoma bronha i pluća, te infarkta miokarda i kronične opstruktivne plućne bolesti.

Godine 1964. objavljen je izvještaj američke zdravstvene službe (Surgeon General’s Report on Smoking and Health) u kojem je pušenje definitivno proglašeno rizičnim čimbenikom i uzrokom niza bolesti koje znatno smanjuju kvalitetu života i dovode do prerane smrti. Od tada su brojne kliničke, laboratorijske i epidemiološke studije u svijetu ispitivale učinke pušenja na zdravlje i potvrdile da konzumiranje duhana i duhanskih proizvoda, i to posebice pušenje cigareta, ali i izloženost duhanskom dimu odnosno tzv. pasivno pušenje, znatno pridonose obolijevanju i prijevremenom umiranju od niza bolesti.

Utjecaj pušenja na organizam

Duhanski dim sadrži preko 4 000 različitih kemijskih sastojaka. Najpoznatiji od njih – nikotin – stvara ovisnost. Organizam se postupno privikava na nikotin. U nepušača već doza od 5 mg uzrokuje simptome akutnog otrovanja, a pojedinačna letalna doza iznosi 40 do 60 mg nikotina. S jednom popušenom cigaretom resorbira se 1,5-2,5 mg nikotina, koji se u organizmu relativno brzo razgrađuje, pa pušač tijekom dana može konzimirati veće količine nikotina bez znakova otrovanja. Nikotin neposredno u malim dozama potiče, a u velikim inhibira živčane impulse. U središnjem živčanom sustavu nakon početne ekscitacije (dišni centar, vazomotorni centar, centar za povraćanje) porastom doze slijede tremor i konvulzije, a zatim paraliza i smrt.

Djelovanjem nikotina na nadbubrežnu žlijezdu oslobađa se adrenalin i noradrenalin, što dovodi do povećanja frekvencije srca, stiskanja malih krvnih žila i povišenja krvnog tlaka. Uz navedene učinke sastojci duhanskog dima inhalirani u pluća prelaze u krvotok i uzrokuje oštećenja na endotelnim stanicama krvnih žila. Smatra ih se aktivatorima pucanja ateroma i sudionicima u trombogenezi.

Pušenje znatno povećava rizik od nastanka bolesti srca i krvnih žila, i to posebice srčanog i moždanog udara i bolesti periferne cirkulacije. Pušenje udvostručuje rizik od umiranja zbog bolesti srca i krvnih žila, a 30 do 40% svih smrti od koronarne bolesti povezuje se s pušenjem.

Za pedesetak sastojaka duhanskog dima, pretežito iz katrana, dokazano je da imaju karcinogeno djelovanje. Danas se smatra da je pušenje glavni rizični čimbenik za razvoj raka bronha i pluća, grkljana, ždrijela, usne šupljine, jednjaka, bubrega, mokraćnoga mjehura, gušterače, a i rak vrata maternice i neki oblici leukemije češći su u osoba koje puše.

Duhanski dim sadrži i iritanse koji dovode do pojačanog stvaranja sluzi, oštećenja funkcije cilijarnog epitela i sužavanja bronhiola, te do razvoja kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB). Smrtnost od te bolesti šest je puta učestalija u pušača nego u nepušača. Pušenje je ujedno predisponirajući čimbenik za respiratorne infekcije i egzacerbacije astme.

Jedan od štetnih sastojaka duhanskog dima jest i ugljikov monoksid (CO) koji se 200 puta brže veže uz hemoglobin nego kisik. U pušača 10 do 15% hemoglobina može biti vezano s CO, što znatno smanjuje opskrbu organizma kisikom, a osobito je štetno za osobe sa srčanim bolestima, posebice anginom pektoris. Ugljikov monoksid povećava propusnost krvnožilnih stijenki za kolesterol i pospješuje stvaranje ateroma te i tako pridonosi razvoju bolesti srca i krvnih žila.

U trudnica koje puše, ugljikov monoksid smanjuje opskrbu ploda kisikom, što nosi rizik za razvoj čeda. Stoga one češće rađaju djecu male porođajne težine, a i iznenadna smrt dojenčeta češća je u djece majki koje puše.

Pušenje znatno utječe i na reproduktivno zdravlje. Ono povećava rizik od neplodnosti. Naime pojedina su istraživanja pokazala da žene koje puše više od 20 cigareta na dan imaju triput veći rizik od primarne tubarne neplodnosti i veći rizik od izvanmaternične trudnoće. Žene koje puše tijekom trudnoće imaju i veći rizik od prijevremenog porođaja i spontanog pobačaja.

Isto tako žene koje puše imaju češće menstrualne poremećaje (dismenoreja, neredovite menstruacije itd.) te 2 do 3 godine raniji nastup menopauze, a s time i raniji prestanak protektivnog učinka estrogena u smislu razvoja osteoporoze i bolesti srca i krvnih žila.

U oba spola pušenje je čimbenik rizika i za ulkusnu bolest.

Duhanski dim štetno utječe i na nepušače koji borave u zadimljenom prostoru i prisilno udišu duhanski dim, odnosno izloženi su tzv. pasivnom pušenju. Rizik od umiranja zbog koronarne bolesti je 25% , a rizik od obolijevanja od raka bronha i pluća je 30-35% veći u nepušača koji su izloženi duhanskom dimu, nego u nepušača koji nisu izloženi duhanskom dimu. U bolesnika s astmom pasivno pušenje izaziva nelagodu, pa i izravno astmatični napad.

Udisanje duhanskog dima (pasivno pušenje) u dojenčadi i male djece dovodi do učestalijeg bronhitisa, upale pluća, astme, drugih bolesti dišnog sustava i smanjene plućne funkcije te akutne i kronične upale srednjeg uha. Sindrom iznenadne smrti dojenčadi također je češći u dojenčadi izložene duhanskom dimu.

Duhanski je dim i rizičan po zdravlje na radnom mjestu. Štetni sastojci duhanskog dima (ugljični monoksid, nikotin, policiklički aromatski ugljikovodici, acetaldehid, benzen, akrolein, neki pesticidi, kadmij, krom, olovo itd.) djeluju ne samo kao iritansi, toksini, karcinogeni, mutageni, nego čine organizam osjetljivijim na tvari iz radne okoline. Pušenje, pa i zadimljeni prostor, odnosno pasivno pušenje, uz izloženost azbestu, arsenu, niklu, zračenju, nekim organskim spojevima i patogenim organizmima te animalnim i vegetabilnim prašinama na radnom mjestu, povećava rizik od pojavnosti raka.

Pušači moraju poštivati prava nepušača

Pušenje je navika koja stvara psihološku i fizičku ovisnost. Ukoliko niste uspjeli nadvladati tu štetnu naviku, vodite brigu o nepušačima oko sebe, osobito o djeci i mladima. Naučite pravila bon-tona u javnim prostorima i svojim stanovima.

Pušenje cigareta ili lula je štetno što je potvrđeno u brojnim znanstvenim studijama. Svakako je poželjno da se i ukoliko za sada nemate nikakvih zdravstvenih tegoba, pokušate odviknuti. Često to nije lako ni uz svu postojeću pomoć. No, udisanju dima vaših cigareta izloženi su i ostali oko vas-nepušači, osobito djeca i mladi. Prisutnost pušača daje loš primjer djeci te im tako omogućava da oponašajući ih oni jednom postanu pušači. Osim toga oni su također izloženi štetnom djelovanju dima. Zanimljivo je da djeca čiji samo jedan ukućan puši tijekom godinu dana “popuše” 60-150 cigareta!

Oni će u znatno većem postotku imati problema s dišnim sustavom: kao npr. otežano disanje, iskašljavanje, kronični kašalj, astmu, smanjenu plućnu funkciju i drugo. Jedan od manje poznatih poremećaja uzrokovanih pasivnim pušenjem u djece je katar srednjeg uha. Katar često prelazi u učestale upale srednjeg uha, te u nekim slučajevima rezultira slabljenjem sluha. O problemu pasivnog pušenja se relativno rijetko piše, pa zato želimo upoznati pušače s nekim dokazanim činjenicama kako bi više vodili brigu o nepušačima.

Djeca roditelja pušača su 3 puta češće i sama pušači. Potvrđeno je da se između te djece češće javljaju i druge ovisnosti (npr. droge alkohol). Pušenje mladima predstavlja i tzv. statusni simbol te pripadnost pojedinim grupama. Djeca su osobito podložna sugestijama ili odobravanju pušanja u društvu. Čak više od 30% djece i mladih cigarete doba od roditelja ili članova obitelji!

U Kanadi je porast mladih pušača unatrag 10 godina bio od 19 na 39%. Izračunato je da će godišnje 1000 kanađana nepušača umrijeti u samo jednoj godini zbog izloženosti dimu pušača (tzv. pasivno pušenje). Oko 300 tih osoba umrijet će od raka, a 700 od bolesti srčanih krvnih žila (infarkt). Pasivni pušači u dimu udišu otrovne plinove i sitne čestice koje dopiru do najsitnijih dijelova pluća i tamo trajno ostaju kao podražaj. Oni su za razliku od pušača izloženi dimu što ga udišu i izdišu pušačia ali i velikog oblaka dima oko same zapaljene cigarete. Taj udahnuti zrak sadži oko 4000 kemijskih tvari od kojih je 50 povezano s pojavom raka različitih organa: grla i glasnica, usne šupljine, bronha i pluća, mokraćnog mjehura, u žena grlića maternice a i nekih drugih.

Važno je znati da oko 2/3 dima oko upaljene cigarete neće udahnuti sam pušač, jer dopire u okolinu. No, taj dim udahnut će nepušač u blizini pušača. Tvari koje dim sadrži spada u klasu A tvari koje uzrokuju rak. Ujedno taj dim ima čak dva puta više nikotina i čađe nego dim kojeg udiše sam pušač. Pasivno udahnut dim sadrži pet puta više ugljičnog monoksida, što direktno smanjuje mogućnost vezivanja kisika za crvene krvne stanice.

Poštujte prava odraslih nepušača. Pušači često više ni sami nisu svjesni koliko taj dim smeta nepušačima, pa zaboravljaju na bon-ton. Ukoliko negdje u zatvorenim javnim prostorima ne postoje zabrane pušenja ili posebna mjesta gdje se mogu dobro odvojiti pušači te gdje je dobra ventilacija, savladajte se i ne pušite. Izađite na otvoreno ili pričekajte.

Najvažnija poruka svega navedenog je da nikako ne izlažete mlade ili malu djecu duhanskom dimu. Ne vodite ih u zadimljene kafiće, pa čak ni na kratko, ne pušite u njihovoj neposrednoj blizini. Time ćete im sačuvati zdravlje i pravo na zrak bez duhanskog dima. Budite im prijatelji.

Trudnice i dojilje ne bi nikako smjele pušiti niti boraviti u zadimljenom prostoru.

Razvoj mozga u adolescenciji i kontrola ponašanja

Donedavno se smatralo kako se osnovna struktura mozga razvija oko treće godine te da je mozak u potpunosti razvijen do 10. ili 12. godine života. Međutim, novija istraživanja ukazuju na to da je mozak u adolescentnoj dobi još uvijek itekako u fazi razvoja, koja se nastavlja sve do 25. godine.

Naime, mozak se ne razvija odjednom – njegov razvoj odvija se u fazama. Jedna je od zadnjih regija koja sazrijeva prednji čeoni režanj. Ovo je posebno važno jer je upravo ovaj dio mozga zadužen za mentalne funkcije poput planiranja, donošenja strategija, organiziranja, upravljanja pažnjom, samokontrole i predviđanja posljedica.

Činjenica da se najveće promjene u adolescenciji vezuju upravo uz područja mozga odgovorna za kontrolu ponašanja može objasniti ponašanja adolescenata koja često zbunjuju odrasle, poput slabog donošenja odluka, nemarnosti ili emocionalnih ispada.

Dva su procesa u adolescentnom razdoblju ključna za razvoj mozga, naglašavaju stručnjaci s Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje u SAD-u. Prvi je povećana proizvodnja sive tvari, tvari koja čini regije mozga zadužene upravo za ranije navedene funkcije, do kojeg dolazi na samom početku adolescencije. Drugi, još bitniji, naziva se čišćenjem živčanih stanica u mozgu. Ovaj proces slijedi pretjeranu proizvodnju i zapravo znači da veze između neurona koje se ne koriste nestaju, dok one koje se koriste često jačaju po principu „koristi ih ili ih izgubi“ (eng. use it or lose it). Ovaj proces služi poboljšanju funkcija mozga, a oblikuju ga aktivnosti i iskustva mlade osobe.

Dakle, iskustva mladih ljudi postavljaju temelje za njihovo buduće mentalno funkcioniranje, što je posebno uzbudljivo, naglašava dr. Giedd s Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje. Za razliku od male djece kod koje se to oblikovanje odvija relativno pasivno, pod utjecajem okoline i roditelja, adolescenti imaju priliku sami aktivno oblikovati vlastiti mozak.

Upravo je iz ovog razloga bitno kojim će se aktivnostima adolescent baviti – hoće li usmjeriti svoj mozak na učenje, sviranje nekog instrumenta ili izležavanje pred tv-om.

Premda je, u svjetlu ovog saznanja, adolescencija razdoblje velikih mogućnosti, ona je isto tako i razdoblje velikih rizika.

Naime, upravo u razdoblju u kojem je iznimno bitno oprezno odlučivati o svojem ponašanju, ljudi su, zbog nedostatka kontrole, najskloniji rizičnim ponašanjima, poput eksperimentiranja sa sredstvima ovisnosti. Osim toga, zbog strukture mozga u razvoju adolescenti na sredstva ovisnosti ne reagiraju jednako kao odrasli. Primjerice, osjetljiviji su na posljedice koje alkohol ima na učenje i pamćenje. Jednako tako, ponovljena izloženost alkoholu u adolescenciji povećava rizik od dugotrajnih oštećenja u kasnijem životu.

Najnovija su istraživanja Sveučilišne dječje bolnice u Zurichu pokazala da kofein, koji adolescenti u tijelo unose pijenjem kave i energetskih napitaka, narušava normalan razvoj mozga.

Zbog svega je ovoga bitno adolescentu pomoći u donošenju razboritih odluka za koje on sam još nema dovoljno kapaciteta, pružiti mu dovoljno mogućnosti za izbor kvalitetnih aktivnosti te mu ukazati na oprez pri unosu tvari koje na njega imaju mnogo dublji utjecaj nego što je svjestan.

 

Prema savjetima za nastavnike i roditelje dr. Sandre Chapman, ravnateljice Centra za zdravlje mozga Sveučilišta u Teksasu, mozak adolescenta možete nadahnuti tako da:

1. Podučite adolescenta da stvara vlastite interpretacije filmova, knjiga, umjetničkih djela, tema o kojima se u javnosti raspravlja, događaja iz svakodnevnog života.

2. Potičite ih da nalaze probleme i načine na koje ih mogu riješiti u svakodnevnim događajima. Neka pri tome koriste i akademska znanja.

3. Tražite da vam adolescent objasni pouku nekog filma, knjige ili značajnog događaja iz života, umjesto detaljnog prepričavanja bez osvrta.

4. Zatražite da vam objasni riječi svoje omiljene pjesme iz pozitivne i negativne perspektive. Vi možete učiniti isto za svoju omiljenu pjesmu.

5. Pogledajte zajedno njihovu omiljenu emisiju ili film i raspravljajte o porukama različitih likova.

6. Tražite više različitih odgovora na neko pitanje ili problem umjesto traženja jednog točnog odgovora.