Činjenice o HIV/AIDS-u za razgovor s djecom

Zašto biste trebali razgovarati o HIV/AIDS-u sa svojim djetetom?
Zato što djeca svakog uzrasta trebaju znati činjenice o HIV-u ili AIDS-u, primjerene njihovoj djeteta.
Djeca čuju o HIV-u i AIDS-u na televiziji, na igralištu i od svojih prijatelja. Mnogo toga što čuju što možda nije istina.
Roditelji ili drugi članovi obitelji najbolje poznaju svoje dijete i oni im mogu na najbolji način pružiti osnovne informacije o toj bolesti, primjerene dobi djeteta.

Kako možete zaštititi svoje dijete od HIV-a?
Važno je naučiti svoje dijete o načinima prijenosa HIV-a i koji su načini zaštite.

Kako razgovarati sa svojom djecom?
Učenje o HIV/AIDS-u je proces, a ne jedan događaj. Najbolje je razgovarati:

  • • često
  • opušteno
  • godinama, kako dijete raste

 

Osnovne činjenice o HIV/AIDS-u:

Šo je HIV ?
HIV je kratica za virus humane imunodeficijencije. To je virus koji uzrokuje sindrom stečenog nedostatka imunosti (AIDS, od eng. Acquired immunodeficiency syndrome, SIDA je francuska kratica, i znači isto).

Osobe zaražene HIV-om mogu izgledati i osjećati se zdravo godinama. Neki i ne znaju da su zaraženi. Bez obzira na prisutnost znakova bolesti, osobe koje nisu svjesne da su zaražene,  mogu širiti zarazu HIv-om na druge osobe. Današnja medicinska skrb i liječenje omogućuju zaraženim osobama normalan život i rad.

Što je AIDS?
Sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS) je uznapredovali stadij neliječene infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV-om), s posljedičnim razvojem specifičnih zaraznih i malignih bolesti.

HIV se prenosi:

  • nezaštišćenim spolnim odnosom sa zaraženom osobom
  • razmjenom igala, šprica ili drugog pribora za injiciranje driga sa zaraženim osobama
  • sa zaražene majke na njezino dijete prije, za vrijeme ili nakon poroda (dojenjem).

Kako se HIV ne prenosi?
HIV se ne prenosi  socijalnim kontaktom (rukovanje, grljenje, razgovor…), zrakom, hranom, vodom ili insektima.

HIV se ne prenosi:
•dodirivanjem i grljenjem
•sjedenjem pokraj nekoga
•kupanjem u bazenima
•dijeljenjem hrane, tanjure, čaša, žlica, itd.
insektima i životinjama

Tko se može zaraziti HIV-om ?
Bilo tko, tko prakticira rizično ponašanje, može dobiti HIV. Nije važno je li muško ili žensko, mlad ili star, osoba heteroseksualne ili homoseksualne orijentacije, kojeg je porijekla. Važno je što radiš sa svojim tijelom i izlaažeš li se riziku zarazi HIV-om.

HIV i AIDS mogu se spriječiti:
• apstinencijom, uzajamno vjernom vezom, korištenjem zaštite prilikom spolnih odnosa (vaginalnih, analnih ili oralnih)
•izbjegavanjem korištenja droga, ne dijeljenjem igala i šprica za injiciranje droga
•izbjegavanjem izravnog doticaja s krvlju druge osobe (npr.
rituali krvnog bratimljenja itd.)

 

ZA RODITELJE DJECE PREDŠKOLSKE I MLAĐE ŠKOLSKE DOBI

Vi najbolje poznajete svoje dijete i Vaša je odluka što ćete mu reći.

Neki savjeti za razgovor sa svojim djetetom:

•Tražite priliku za razgovor o HIV/AIDS-u u svakodnevnom životu, npr. uz prigodne emisije na televiziji.

•Dajte svom djetetu osnovne informacije o HIV/AIDS-u koje su u skladu s njegovim uzrastom i naučite ga kako se
može zaštititi od zaraze HIV-om.

•Odgovorite na pitanja iskreno. Ako ne znate odgovor, recite to. Sa starijim djetetom zajednički tražite odgovor.

•Razvijajte suosjećanje prema zaraženim osobama.

 

Razgovor s djecom predškolske dobi

Djeca predškolske dobi ne trebaju znati mnogo detalja. Ne smiju biti zabrinuta za svoju sigurnost ili Vas.

Može im se reći:
• “Djetetu je teško zaraziti se HIV-om.”
• -“Ne možeš se dobiti HIV kao što se dobiješ prehlada.”

Pitanja koja djeca ovog uzrasta mogu postaviti i mogući odgovori:

Pitanje: “Hoću li dobiti HIV ili AIDS ako sam zločest/a?”
Odgovor: “Ne, ljudi ne dobiju HIV ili AIDS jer su zločesti.”

Neki savjeti za razgovor sa svojim djetetom:

•Naučite djecu da ne dižu s poda predmete koji ih mogu porezati ili ubosti, kao npr. razbijeno staklo ili igle.

•Koristite pravilne nazive za dijelove tijela.

•Odgovarajte na pitanja iskreno izbjegavajući mnogo detalja. Npr. možete reći da je spolni odnos kad se dvije odrasle
osobe maze na poseban način čime si pokazuju kako se jako vole.

 

Razgovor s djecom u nižim razredima osnovne škole

Djeca u nižim razredima osnovne škole bi trebala znati osnovne činjenice o HIV/AIDS-u.

Može im se reći:
• “AIDS je bolest koja nastaje zbog sitnog uzročnika koji se zove virus. Virus može ući u krv.”
• Bezopasno je ići u školu i igrati se sa djecom koja imaju HIV infekciju.”
• “Opasno je dirati tuđu krv.”

Pitanja koja djeca ovog uzrasta mogu postaviti i mogući odgovori:

Pitanje: “Kako ljudi dobiju HIV?”
Odgovor: “Većina ljudi dobila je HIV korištenjem već uporabljenih tuđih igala za uzimanje droge ili spolnim odnosima bez zaštite.”

Pitanje: “Kako djeca dobiju HIV?”
Odgovor: “Malo djece ima zarazu HIV-om. Većina njih se razboljela zato što njihova mama ima virus koji se zove HIV.”

Neki savjeti za razgovor sa svojim djetetom:

•Koristite konkretne primjere, npr. objasnite zašto se zamotavaju posjekotine – jer kroz ranu sitne klice mogu
ući u tijelo i uzrokovati bolest.

•Ispravite krive činjenice, npr. da se HIV može dobiti ubodom komaraca – HIV se ne prenosi insektima i životinjama i
i to nije način kako se zaraza HIV-om prenosi.

• Ohrabrite djecu da Vam se obrate s pitanjima.

Upute za čuvanje zdravlja na putovanju

Kako biste mogli uživati na putovanju, potrebno je misliti na neke stvari. Prije odlaska na put potrebno je informirati se i upoznati sa mogućim zdravstvenim rizicima kojima možemo biti izloženi na mjestu odredišta. Kako biste ih sveli na najmanju moguću razinu, posavjetujte se sa specijalistom epidemiologom u ambulanti za cijepljenje prije odlaska na put – najbolje 4 do 6 tjedana prije putovanja, no ako to niste u mogućnosti, vrijedno je čak i dan prije puta potražiti savjet.

Specifični savjeti o obveznim i preporučljivim cijepljenjima i o potrebi za preventivnim uzimanjem lijekova ovise o odredištu, trajanju putovanja, uvjetima smještaja, razlozima putovanja, sezoni putovanja i trenutnoj epidemiološkoj situaciji, te se mogu donijeti tek na temelju izravnog razgovora putnika i liječnika u ambulanti za cijepljenje.

Za sve informacije možete se obratiti Službi za epidemiologiju u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo svaki radni dan od 8.30 do 15.30 na tel. 01/ 46 83 005/004,  ili Službi za epidemiologiju u Zavodu za javno zdravstvo u Vašoj županiji ili Gradu Zagrebu.

 

Opći savjeti:

• Bez obzira gdje putujete, UVIJEK provjerite pokriva li Vaše zdravstveno osiguranje neke troškove zdravstvenih usluga koje ćete možda trebati na putu (liječenje u slučaju bolesti ili nesreće, liječenje u bolnici, povratak u domovinu zbog zdravstvenih razloga, itd.). Prije puta informirajte se u putničkoj agenciji i svakako ugovorite zdravstveno osiguranje adekvatno Vašem mjestu odredišta.

• Prije puta potražite savjet u Službi za epidemiologiju u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo ili Službi za epidemiologiju u Zavodu za javno zdravstvo u Vašoj županiji ili Gradu Zagrebu.

Posavjetujte se kod liječnika specijalista epidemiologa koja cjepiva trebate primiti.

•Zdravstveni rizici povezani s putovanjem veći su kod nekih putnika – djece, trudnica, starijih osoba, invalidnih osoba, te onih koji boluju od kroničnih bolesti. Za te putnike, osim općenitih savjeta, neophodan je i savjet vezan uz njihovo zdravstveno stanje s obzirom na dob, bolest ili određeno stanje, te se preporuča da ponesu kratku povijest bolesti.

• Ako uzimate trajnu terapiju, ovisno o duljini boravka, ponesite sa sobom dovoljno lijekova koje pijete te čitko ispisanu liječničku preporuku sa generičkim imenom lijeka i dozom, te kratku povijest Vaše bolesti.

• Sve lijekove koje nosite sa sobom, držite u ručnoj prtljazi kraj sebe.

•Budite oprezni na suncu -– zaštitite se od sunca i izbjegavajte prekomjerno izlaganje suncu pogotovo između 11 i 15 sati. Sunce je od iznimnog značaja za život, odmor i opuštanje, no pazite kako vam sunčeve zrake ne bi naudile. Opekotine izazvane suncem ne samo da mogu pokvariti raspoloženje, nego učestale sunčeve opekotine, dugoročno gledano, enormno mogu povećati rizik od nastanka raka kože. Posebno su ugrožena djeca i mladi do 15 godina. Ako putujete u tropske krajeve, imajte na umu slijedeće: što je vaša destinacija bliža ekvatoru, to je sunčevo zračenje intenzivnije, a time i opasnije. Reflektirajuće površine poput vode ili pijeska mogu višestruko povećati jačinu zračenja. Stoga je najbolja trostruka zaštita:
– upotrebljavajte proizvode za sunčanje s visokim zaštitnim faktorom, namažite se već sat vremena prije izlaganja suncu i redovito obnavljajte kremu
– nikad se nemojte sunčati predugo i nipošto oko podneva
– posebno izložene dijelove tijela (glavu, ruke i ramena) zaštitite prikladnom odjećom, a kod male djece, obratite pozornost da imaju kapicu, duge rukave i nogavice i visoki zaštitni faktor!

• Pazite što pijete na putu – najbolje je konzumirati vodu iz originalno zatvorenih boca, ili druga “flaširana” pića. Alkoholna pića konzumirajte umjereno – oprez zbog dehidracije, pogotovo u vrućoj klimi.

Budite oprezni s hranom koju konzumirate na putu.

•Pazite na spolno prenosive bolesti –-  primjena lateks prezervativa (kondoma) znatno smanjuje rizik od spolno prenosivih bolesti i učinkovita je mjera osobne zaštite (najbolje je da ih ponesete sa sobom jer možda nisu dostupni u zemlji u koju putujete, a i kvaliteta im se može razlikovati).

• Raspitajte se o dostupnosti medicinske službe u zemlji u koju putujete.

• Informirajte se o lokalnim običajima zemlje u koju putujete.

 

Zbog klimatskih i drugih osobitosti zemlje u koju putujete, a i zbog naravi samog puta, tamo postoji povećana opasnost od nekih zaraznih bolesti. To su:

a) skupina crijevnih zaraznih bolesti – zaštita od crijevnih zaraza
b) bolesti koje su posljedica dodira s životinjama i insektima – zaštita od bolesti koje prenose životinje i insekti

 

Međunarodna potvrda o cijepljenju
Prema propisima Svjetske zdravstvene organizacije, za putovanja u pojedine zemlje putnik je dužan cijepiti se i pribaviti odgovarajući dokaz o tome – “narančasta” knjižica cijepljenja.

Što se treba naći u putnoj ljekarni:
• Za osobne potrebe uzmite dovoljne količine propisanih Vam lijekova!
• Antiseptični sprej za dezinfekciju rana
• Materijal za previjanje, flaster, sterilne komprese, elastični zavoj, leukoplast
• Lijek protiv bolova/vrućice poput paracetamola
• Prašak s elektrolitima za nadoknadu izgubljenih minerala u slučaju proljeva
• Sredstvo koje ublažuje tegobe nakon uboda insekata
• Lijekove koje Vam preporuči liječnik, ovisno o zemlji u koju putujete

 

Mjere opreza pri povratku
Radi vlastite sigurnosti i sigurnosti Vaše obitelji, a i cijele zemlje potrebno je, a i zakonom obavezno, javiti se po povratku u zemlju na kontrolni zdravstveni pregled kod nadležnog epidemiologa bez obzira je li Vam na granici uručen pismeni poziv (rješenje) ili ne.

Povišena tjelesna temperatura nakon povratka (čak 3 mjeseca do godine dana nakon povratka) iz područja endemičnih za malariju (zemlje tropskog i suptropskog područja) predstavlja hitno i ozbiljno stanje i neophodno je odmah potražiti liječničku pomoć.

 

Lyme borelioza

krpelji-hzjzUzročnik Lyme borelioze je bakterija Borelia burgdorferi. Prenosilac bolesti u Europi, pa tako i kod nas, je šumski krpelj Ixodes ricinus. Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama (mali šumski glodavci, jež, krtica, ptice…), a zarazu mogu svojim ubodom prenijeti i na čovjeka, ako se on nađe u njihovom prirodnom okolišu – najizloženiji su ljudi koji profesionalno ili rekreativno borave u prirodi na područjima gdje postoje prirodna žarišta krpelja (šumari, šumski radnici, vojnici, planinari, lovci, kamperi, izletnici, turisti).

Lyme borelioza je među najčešćim bolestima koje prenose krpelji na sjevernoj hemisferi Zemlje. Pojavljivanje bolesti ovisno je i o prirodnom staništu prenosioca-krpelja i životinja na kojima se on zarazi, pa se pojavljuju samo na određenim područjima. U Hrvatskoj se prirodna žarišta nalaze uglavnom u kontinentalnom dijelu, najčešće iznad 45 paralele sjeverne širine – područje između Save i Drave. Godišnje se u Hrvatskoj registrira oko 250-350 oboljelih od Lyme borelioze.

SIMPTOMI I TIJEK

Lyme borelioza ima tri klinička stadija bolesti. Kod većine oboljelih bolest počinje kožnim crvenilom na mjestu uboda krpelja (prvi stadij) – tzv. migrirajući eritem – na mjestu uboda krpelja nastaje prstenasto crvenilo koje se postepeno širi u okolicu, a sredina postaje sve blijeđa. Ta kožna promjena obično ne boli, no može biti popraćena svrbežom, bolovima i pečenjem, a uz to se mogu pojaviti i opći znakovi zarazne bolesti: povišena temperatura, glavobolja, malaksalost, umor, bolovi u mišićima i zglobovima i povećani limfni čvorovi. Nakon nekoliko tjedana u većine kožne promjene nestaju, ali bakterija ne nestaje iz organizma.
Prvi simptomi bolesti najčešće se javljaju 7-14 dana (2-32 dana) nakon uboda zaraženog krpelja.
Ako se ne liječi, bolest napreduje u drugi stadiji s različitim upalnim stanjima zglobova, srca i živčanog sustava. U trećem stadiju razvijaju se kronične atrofične promjene kože, zglobova i živčanog sustava. (KRONIČNA I PERZISTENTNA INFEKCIJA).
Liječenje se provodi antibioticima. Liječenje treba započeti što ranije – u ranom stadiju – da bi se spriječio razvoj kroničnih promjena i komplikacija (reumatoloških, srčanih, neuroloških i kožnih).

PREVENCIJA I SAVJETI ZA ZAŠTITU

Opće mjere zaštite od krpelja:
1. Obucite prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi i nogavice, uvučene u čarape, zatvorene cipele), hodajte obilježenim stazama, izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu i odlaganje odjevnih predmeta na grmlje, primijenite repelente (sredstva za odbijanje krpelja).
2. Pregledajte tijekom boravka u prirodi i nakon povratka iz prirode imate li na koži ili odjeći krpelja kako biste ga što prije odstranili
3. Odmah odstranite krpelja ako ga primijetite na tijelu ili odjeći.

Erlihioza

Erlihioza je akutna zarazna bolest koju uzrokuje mikroorganizam iz porodice Rikettsiaceae, rod Ehrlichia. Prvi put je opisana 1987.godine. Uzrokuje bolest kod ljudi i kod životinja (pas). Prenosi se ubodom zaraženim krpeljom. Erlichia Chaffeensis uzročnik je humane monocitne erlihioze – HME , a Anaplasma Phagocytophila i Erlichia Ewingii uzrokuju humanu granulocitnu erlihiozu.

Erlihioza se razvija 7 do 10 dana nakon uboda krpelja i očituje se nespecifičnim znakovima infektivne bolesti: povišena temperatura, glavobolja, malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima, umor, mučnina, povraćanje, promjene na koži u vidu ružičastog osipa. U težim slučajevima dolazi do upale središnjeg živčanog sustava, oštećenja bubrega i poteškoća s disanjem. Kod nekih zaraženih uopće se ne pojave znakovi bolest, ili su oni vrlo blagi. Liječi se antimikrobnim lijekovima. Preventivne mjere sastoje se od općih mjera zaštite od krpelja.

KALENDAR KONTINUIRANOG CIJEPLJENJA U HRVATSKOJ U 2014. GOD.

Novorođenčad: BCG vakcinacija + hepatitis B
a) Ako su rođena u rodilištima cijepit će se BCG cjepivom i protiv hepatitisa B  odmah u rodilištu.
b) Ukoliko nisu rođena u rodilištu cijepit će se BCG cjepivom do navršena dva mjeseca starosti, a protiv hepatitisa B u prvom mjesecu života
c) Sva djeca koja nisu cijepljena u rodilištu odnosno do dva mjeseca starosti moraju se cijepiti BCG cjepivom do navršene prve godine života.

Novorođenčad HBsAg-pozitivnih majki (sve trudnice se obvezno testiraju):hepatitis B  imunizacija uz primjenu imunoglobulina, u rodilištu odmah po rođenju (NN 164/04), prema postekspozicijskoj shemi.

S navršena dva mjeseca života: Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib + hepatitis B
Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib
Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib + hepatitis B

2. godina života:
– po navršenih 12 mjeseci života OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU)
–  Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib (6-12 mjeseci nakon treće doze DTaP-IPV-Hib)

6. godina života: DI-TE-PER acelularno

I.  razred osnovne škole :
OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU) (ili prilikom upisa)
DI-TE pro adultis + POLIO (IPV)

VI. razred osnovne škole: HEPATITIS B: 2 puta s razmakom od mjesec dana i treći puta pet mjeseci nakon druge doze

VIII razred osnovne škole: DI-TE pro adultis + POLIO (IPV)

Završni razred srednjih škola: DI-TE pro adultis
(19. godina života)

Nakon navršenih 60 godina života: ANA-TE