Kardiovaskularne bolesti

kardiovaskularne boelstiKardiovaskularne bolesti (KVB) su bolesti srca i krvožilnog sustava, a glavne kliničke manifestacije se mogu podijeliti na one koje zahvaćaju:
• srce i srčani krvožilni sustav– koronarna (ishemijska) bolest,
• mozak i moždani krvožilni sustav – cerebrovaskularna bolest,
• donje udove – okluzivna bolest perifernih arterija.

U podlozi svih ovih bolesti najčešće je ateroskleroza, odnosno oštećenje arterija obilježeno suženjem lumena žile zbog lokalnog zadebljanja unutarnjeg sloja stijenke žile koje se zove aterom ili plak. Aterom se sastoji od jezgre građene od masti, posebno kolesterola i raspadnutih stanica, koju prekriva vezivo i kalcij, te je stijenka žile na tom mjestu tvrđa i neelastična. Aterosklerotična nakupina sužava promjer arterije pa tkivo koje ona opskrbljuje dobiva manje krvi, a zbog smanjenja elastičnosti može doći i do puknuća žile, što se manifestira gore navedenim bolestima.

Hipertenzija je i zasebna bolest krvožilnog sustava i čimbenik rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti.

 

Zašto nastaju bolesti srca i krvnih žila? Što su čimbenici rizika?

Epidemiološka istraživanja su već prije više desetljeća pokazala da postoje brojni tzv. čimbenici rizika za nastanak ateroskleroze i kliničkih manifestacija, odnosno bolesti srca i krvnih žila. To su specifične značajke osoba i njihovih životnih navika povezane s nastankom ateroskleroze i pogoduju njezinu napredovanju. Razvoj bolesti je osobito ubrzan ako netko ima istodobno više čimbenika rizika, pri čemu dva ili više čimbenika rizika umnožavaju, a ne zbrajaju svoje učinke. Stoga je opasnije imati više čimbenika rizika nego jedan, ma kako jako izražen.
Postoje čimbenici rizika na koje možemo utjecati, i oni na koje ne možemo.

 

Među onima na koje možemo utjecati najvažniji su:

1. Pušenje
2. Povišeni krvni tlak
3. Povećana razina masti (kolesterola i/ili triglicerida) u krvi
4. Povećana tjelesna težina / debljina
5. Nedovoljna tjelesna aktivnost
6. Šećerna bolest (dijabetes)

 

Čimbenici rizika na koje ne možemo utjecati:

1. Dob i spol

– Muškarci u dobi iznad 45 godina
– Žene u dobi iznad 55 godina

2. Pozitivna obiteljska anamneza (naslijeđe) – prijevremena smrt uslijed koronarne bolesti srca u dobi prije 55 godina bliskih muških srodnika (otac, brat), ili 65 godina ženskih članova obitelji (majka, sestra).
Kardiovaskularne bolesti u svijetu

Danas se govori o epidemiji kardiovaskularnih bolesti. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije kardiovaskularne bolesti su vodeći uzrok smrti u svijetu, od kojih godišnje umire 17,3 milijuna ljudi, odnosno 30% sveukupne smrtnosti, od toga, 7,3 milijuna smrti od ishemijske bolesti srca, a 6,2 milijuna od cerebrovaskularnih bolesti. Više od 3 milijuna tih smrti bilo je u dobi do 60 godina. Udio prijevremenih smrti od srčano žilnih bolesti varira od 4% u visoko dohodovnim zemljama do 42% u nisko dohodovnim zemljama. Općenito je sve veća svjesnost o tome da preuranjene smrti zbog KVB i drugih kroničnih nezaraznih bolesti smanjuju produktivnost, remete ekonomski razvoj i predstavljaju značajan izazov u većini zemalja.

Na razini Europe odgovorne su za 4,3 milijuna smrti godišnje, odnosno 48% svih smrti i to 54% smrti u žena i 43% smrti u muškaraca. U zemljama Europske Unije odgovorne su za 42% smrti. Prema podacima europske statistike o kardiovaskularnim bolestima one su vodeći uzrok smrti u žena u svim zemljama Europe, te u muškaraca također, izuzev u Francuskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj. Nešto manje od polovine smrti od KVB uzrokovano je ishemijskim bolestima srca, a oko trećine cerebrovaskularnim bolestima.

Od čimbenika rizika za kardiovaskularne bolesti, na koje se može utjecati, najrašireniji su pušenje, hipertenzija, hiperlipidemije, a prevalencija pretilosti i dijabetesa posljednjih desetljeća bilježi izraziti porast.
U svijetu 15-37% odraslog stanovništva ima povišen krvni tlak, dok u dobi 60 godina raste na 50%, s time da je prevalencija (proširenost) viša u urbanim nego ruralnim područjima. Procijenjena prevalencija pušenja iznosi 30-40%. Prevalencija dijabetesa, koji osobito podiže rizik za ishemijske bolesti srca, moždani udar i perifernu vaskularnu bolest, u posljednja dva desetljeća je izrazito porasla i iznosi 5-10%. Trenutno se procjenjuje da u svijetu ima oko 600 milijuna ljudi s hipertenzijom i 150 milijuna osoba s dijabetesom tipa 2, a približno podjednaki broj ima oštećenu toleranciju glukoze, koja također povećava rizik za bolesti krvnih žila.
Kardiovaskularne bolesti u Hrvatskoj

Bolesti srca i krvnih žila glavni su uzrok smrti i bolničkog liječenja u Hrvatskoj. Od njih umire skoro svaki drugi stanovnik naše zemlje. U 2012. godini umrlo je 24 988 osoba od KVB, a od toga 14 133 žena i 10 855 muškarca. One su uzrok smrti u 54,5% umrlih žena i 42,1% umrlih muškaraca, a udio u ukupnoj smrtnosti iznosi 48,3%.

Najčešće dijagnostičke podskupine kao uzrok smrti su ishemijske bolesti srca s udjelom od 22,7% (11 464 umrle osobe) i cerebrovaskularne bolesti s udjelom od 14,1% (7 291 umrlih osoba) u ukupnom mortalitetu, zatim slijede srčana insuficijencija s 1 555 umrlih osoba (3,0%) i hipertenzija s 1 545 umrlih (3,0%).
Smrtnosti od KVB u muškaraca i žena raste s dobi i viša je u muškaraca nego u žena u svim dobnim skupinama. Intenzivniji porast smrtnosti počinje u dobi iznad 50 godina.

Posljednjih deset godina prisutan je pozitivan trend smanjenja smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti i u Hrvatskoj, što je izraženije za cerebrovaskularne bolesti.

U svrhu utvrđivanja prevalencije pojedinih rizičnih čimbenika koji utječu na nastanak većine vodećih kroničnih nezaraznih bolesti, te su usko povezani s kardiovaskularnim bolestima u Hrvatskoj su u razdoblju od 1995. do 2005. godine provedena dva ciljana epidemiološka istraživanja (laboratorijska ispitivanja vrijednosti kolesterola i triglicerida, mjerenje krvnog tlaka, tjelesne težine te anketiranje ispitanika).
Podaci o prevalenciji pojedinih čimbenika rizika iz ova dva istraživanja ne mogu se direktno međusobno upoređivati zbog različite metodologije korištene u istraživanjima, ali i jedni i drugi ukazuju na njihovu značajnu proširenost u našoj populaciji. U oba istraživanja povišeni krvni tlak nađen je u više od 30% muškaraca u dobi iznad 18 godina i više u 20% žena (Prvi hrvatski zdravstveni projekt 1995-1997: u dobi 18-65 godina 32% muškaraca i 24% žena; Hrvatska zdravstvena anketa 2003: u dobi iznad 18 godina 46% muškaraca i 43% žena). U oba istraživanja utvrđena je i pretilost u više od 20%. Prevalencija svakodnevnih pušača zabilježena je u 34 % muškaraca i više od 20% žena. Laboratorijska ispitivanja vrijednosti kolesterola iz prvog istraživanja također su pokazali znatnu zastupljenost povišenih vrijednosti u ispitivanoj populaciji. U oba istraživanja podaci o tjelesnoj aktivnosti pokazali su nedovoljnu tjelesnu aktivnost u velikom broju ispitanika.
Prevencija kardiovaskularnih bolesti – što je moguće postići?

Danas se smatra da je moguće reducirati oko 50% prijevremene smrtnosti i invalidnosti od kardiovaskularnih bolesti. Pri tom značajnu ulogu ima usvajanje zdravijeg načina življenja ( nepušenje, pravilna prehrana, redovita tjelesna aktivnost), koji utječu na pojavnost povišenog krvnog tlaka i masnoća u krvi, šećernu bolest koji povećavaju rizik oboljevanja od bolesti srca i krvnih žila. Postoje čvrsti dokazi o učinkovitosti primarne i sekundarne prevencije. Svjetska zdravstvena organizacija naglašava – strategijom uravnotežene kombinacije populacijskog pristupa i pristupa rizičnim skupinama može se postići učinkovit nadzor nad epidemijom kardiovaskularnih bolesti.
Stoga treba intenzivirati rad na:
1. Programima promocije zdravlja uključujući usvajanje zdravijeg načina života:
• nepušenje
• pravilna prehrana
• redovita tjelesna aktivnost
2. Programima prevencije
• skrb za osobe pod povećanim rizikom
• rano otkrivanje bolesti, suvremene učinkovite dijagnostičke i terapijske postupke
• rehabilitaciju oboljelih.

Iznenadna srčana smrt

Iznenadna srčana smrt je jedan od čestih uzroka smrti u razvijenom svijetu.

Pojam iznenadne srčane smrti (ISS) koristi se nekoliko stoljeća, te se tijekom vremena mijenjala definicija ISS nastojeći ga što bolje definirati.
Iznenadna srčana smrt (eng. sudden cardiac death, SCD) je nagla, neočekivana smrt uslijed trenutnog gubitka srčane funkcije. Po definiciji, smrt nastupa unutar jednog sata od početka simptoma, ali se najčešće to događa već nakon nekoliko minuta. Iznenadna srčana smrt može nastupiti kod osobe koja ima poznatu srčanu bolest ili kao prvi događaj bez prethodno poznate srčane bolesti. U riziku od iznenadne srčane smrti su gotovo sve osobe sa srčanim bolestima, ali najvažnije su: koronarna bolest srca, kardiomiopatije i zatajenje srca.

Neposredni uzrok iznenadnoga prestanka rada srca najčešće je zloćudni poremećaj srčanoga ritma, tzv. fibrilacija klijetki, kojoj su obično u podlozi bilo bolest koronarnih arterija odnosno akutni infarkt miokarda bilo bolesti samoga srčanoga mišića i ostalih srčanih struktura, ali i neke nasljedne bolesti koje mogu pogodovati iznenadnoj smrti osobe s prividno zdravim srcem. Primjer za potonje jest i iznenadna smrt u športaša, kako profesionalnih tako i rekreativnih.

Zbog same prirode nastanka ISS, različitih metodologija bilježenja uzroka smrti (mnoge smrti koje zadovoljavaju kriterije za ISS su pripisane osnovnoj bolesti srca poput koronarne bolesti ili kardiomiopatije), ne postoje pouzdani epidemiološki podaci o učestalosti, već se podaci temelje na procjenama na temelju pojedinih istraživanja te na rutinskim podacima mortaliteta na osnovu kojih se procjenjuju i ISS, kako u svijetu, tako u Europi i kod nas.

Tako je prema nekim procjenama ISS odgovorna za polovicu svih smrti od srčanih bolesti (Sudden cardiac death, Boston Scientific Corporation, April 2008, Zipes DP. Sudden Cardiac Death. Circulation 1998;98(21)).
Prema rezultatima više studija provedenih u Europi, učestalost ISS se kreće od 0,36-1,28 na tisuću osoba godišnje (Priori SG, Aliot E, Blomstrom-Lundquist C, et al. Task Force on Sudden Cardiac Death, ESC. Europace 2002;4(1)). Na temelju te procjene u europskoj populaciji od 730.000.000, broj ISS iznosio bi između 262.000 do 934.000 smrtnih slučajeva godišnje.

Učestalost iznenadne srčane smrti u SAD-u također je nejasna. Procjene u proteklih 30 godina kreću se u rasponu od 180.000 do preko 450.000 slučajeva ISS godišnje ( 0,6 – 1,5 na tisuću), prema objavljenoj meta-analizi stručnjaka okupljenih u US-based Sudden Cardiac Arrest Thought Leadership Alliance’s. Više procjene ISS dobivene su na temelju podataka koji uključuju sve umrle zbog bolesti srca, bilo da su umrli van bolnice ili u bolnici. Novije prospektivne studije ukazuju da procijenjena incidencija ISS u SAD-u iznosi oko 0.55 na tisuću osoba. Novije prospektivne studije ukazuju na nešto nižu incidenciju, dok retrospektivne studije imaju tendenciju precijeniti incidenciju. Bazirajući se na procjeni incidencije od 0,55/1000, globalna incidencija iznosi 3,7 milijuna smrti godišnje, ili približno 6% svih smrti (Mehra R. Global public health problem of sudden cardiac death. Journal of Electrocardiology, Vol 40, 6, Suppl 1, 2007).

Procjene ISS kreću se u dosta širokom rasponu, zbog korištenja različitih metodologija i definicija. Naime, u nekim istraživanjima se prate samo uzroci zbog koronarne bolesti, ili samo vanbolničke smrti i sl.

Tako i u RH možemo samo procijeniti broj smrti zbog ISS, služeći se pritom različitim metodologijama.
• Ako procjenjujemo ISS kao 50% svih umrlih od srčanih bolesti služeći se rutinskom mortalitetnom statistikom, onda to iznosi 8.500-9.000 smrti godišnje u RH zadnjih nekoliko godina.
• Ako procjenjujemo ISS prema europskim prospektivnim studijama incidencije (0,36-1,28 na 1000 osoba godišnje), onda bi kod nas učestalost iznosila od 1.500-5.500 godišnje
• Bazirajući se na procjeni incidencije od 0,55/1000, kod nas bi učestalost bila 2.400 slučajeva ISS

Dakle, broj slučajeva ISS ovisi o metodologiji koja se koristi u procjeni i samoj definiciji bolesti. S obzirom da Hrvatska u odnosu na zapadnoeuropske zemlje u kojima su provedene spomenute studije ima veće opterećenje srčanim bolestima (mjereno službenim podacima o smrtnosti), za očekivati je i veću učestalost ISS. Stoga smatram da je pravilnije uzeti procjenu učestalosti ISS prema mortalitetu, iako neka istraživanja ukazuju na to da takva metodologija ima sklonost precijeniti broj ISS.

Ne postoje podaci u RH koliki je postotak preživljavanja, jer nisu rađene studije, ali se vjerojatno uklapamo u svjetske statistike, što znači manje od 10%.

Kolesterol i zdravlje

Što je kolesterol? • Gdje nastaje kolesterol? • Što je to LDL-kolesterol i HDL-kolesterol? • Koje su normalne vrijednosti kolesterola? • Kako sniziti razinu kolesterola u krvi?

 

kolesterolŠto je kolesterol?

Kolesterol je poznat kao rizični čimbenik za nastanak ateroskleroze i kardiovaskularnih bolesti. Međutim to je i tvar koja je neophodna za dobro funkcioniranje organizma. Kolesterol prisutan u svakoj živoj stanici ljudi i životinja jer je esencijalni metabolit, a najviše ga ima u namirnicama životinjskog podrijetla,. Sastavni je dio stanične membrane, sudjeluje u metaboličkim procesima u izmjeni tvari, služi za sintezu hormona kore nadbubrežne žlijezde i spolnih hormona, te vitamina topivih u mastima kao i za sintezu vitamina D, prekursor je žučnih kiselina koje služe u probavi i apsorpciji masti. Ako su vrijednosti kolesterola povišene postaju rizični čimbenik za razvoj kardiovaskularnih bolesti.

 

Gdje nastaje kolesterol?

Budući je kolesterol neophodan za funkcioniranje organizma, njegova količina ne ovisi samo o unosu putem hrane već se stvara i u tijelu. Smatra se da je oko 20% ukupnog kolesterola u tijelu dobiveno iz hrane, a oko 80% se sintetizira u jetri. Ovisno o količini kolesterola unesenog hranom dnevno se može sintetizirati oko 600-1500 mg kolesterola kod odraslih osoba. Način prehrane, tj. količine i vrste masti koje se unose organizam utječu na sintezu kolesterola u tijelu. Ali količina kolesterola u organizmu ovisi i o stupnju apsorpcije, transportu, razgradnji žučnih kiselina i izlučivanju.

Što je to LDL-kolesterol i HDL-kolesterol?

Kolesterol i ostale masnoće (lipidi) topivi su samo u mastima. Stoga da bi se mogli prenositi putem krvi iz probavnog sustava i jetre do svih stanica u tijelu, kolesterol zajedno s posebnim bjelančevinama čini čestice koje se zovu lipoproteini i služe za prijenos kolesterola i drugih masnoća. Nekoliko je vrsta lipoproteina, a najvažnije su dvije frakcije:

• LDL-čestice (lipoproteini male gustoće) – prenose kolesterol iz jetre do stanica. Višak kolesterola može se taložiti na stijenkama arterija, te uz još neke druge tvari stvara aterosklerotski plak, a koji s vremenom može uzrokovati začepljenje krvnih žila. Iz tog se razloga LDL kolesterol naziva i “lošim kolesterolom”.
• HDL-čestice (lipoproteini velike gustoće) – sakupljaju na sebe suvišan kolesterol iz krvi i tkiva i prenose ga u jetru. Na taj način smanjuju vjerojatnost nagomilavanja kolesterola na stijenkama krvnih žila i vjerojatnost razvoja kardiovaskularnih bolesti. Iz tog se razloga HDL-kolesterol naziva “dobrim kolesterolom”.

Kada sve funkcionira kako treba, sustav je uravnotežen, međutim ako je u organizmu previše kolesterola da bi ga HDL lipoproteini prihvatili, ili je premalo HDL-a, može doći do stvaranja masnih naslaga na žilama.
Koje su normalne vrijednosti kolesterola?

Preporučene vrijednosti kolesterola su:

• Ukupni kolesterol < 5,0 mmol/l
• LDL kolesterol < 3,0mmol/l
• HDL kolesterol > 1,0 mmol/l za muškarce,  odnosno > 1,2 mmol/l za žene

Razlozi povećane razine kolesterola u krvi:

• Obiteljska sklonost
• Nepravilna prehrana
• Prekomjerna tjelesna masa i debljina

Hiperlipidemije ili povećane masnoće u krvi mogu se podijeliti na nekoliko načina. S obzirom na promjene u metabolizmu masti dijele se na primarne i sekundarne. Primarne su uzrokovane prirođenim nasljednim greškama metabolizma masti u organizmu, od kojih je najvažnija obiteljska hiperkolesterolemija. Sekundarne hiperlipidemije nastaju kao popratna pojava nekih bolesti, kao posljedica uzimanja nekih lijekova, ili kao posljedica debljine i pretilosti.

Kako je moguće sniziti razinu kolesterola u krvi?

Dijeta je prvi i osnovni pristup u liječenju povećane količine masti u krvi. Međutim ako su masnoće jako povećane i ako nakon dijete ne dođe do normalizacije nalaza, neophodna je primjena lijeka kojeg preporuči liječnik.

 

Osnovne preporuke pravilne prehrane:

  • Dnevni unos kolesterola trebao bi biti do 300mg za zdrave osobe, odnosno 200mg kod povišenih vrijednosti LDL kolesterola.
  • Smanjiti unos masti na najviše 30% od ukupnog unosa energije, unos zasićenih masti ispod 10% ukupnog unosa energije.
  • Smanjiti unos crvenog mesa, pržene hrane, smanjiti unos hrane s visokim sadržajem kolesterola (žumanjak jajeta, iznutrice, svinjetina i prerađevine, govedina), smanjiti unos zasićenih masti iz mlijeka i mliječnih prerađevina (koristiti obrano mlijeko – 0,9% mliječne masti, izbjegavati maslac, slatko i kiselo vrhnje, tučeno vrhnje, punomasne sireve).
  • Povećati unos hrane bogate prehrambenim vlaknima (proizvodi od žitarica-posebice od punog zrna), povećati dnevni unos voća i povrća – barem 4 ili 5 obroka, češće koristiti tzv. bijelo meso (piletina, puretina) i ribu.
  • Najbolje je pripremati kuhanu ribu i meso, pečenjem na roštilju ili u posuđu koje ne zahtjeva masnoću. Ne koristiti svinjsku mast, maslac i margarine, već isključivo za pripremu jela koristiti biljna ulja ali i njih u što manjoj količini (maslinovo, suncokretovo, sojino).

Hipertenzija (povišeni krvni tlak)

Hipertenzija (povišeni krvni tlak) je jedna od najproširenijih bolesti današnjice i jedan od vodećih čimbenika rizika za nastanak bolesti srca i krvnih žila, posebice cerebrovaskularnog inzulta i koronarne bolesti srca.

Povišeni krvni tlak po definiciji znači izmjerene vrijednosti tlaka iznad normale, najmanje tri puta u dva različita vremena. Normalom se smatraju vrijednosti tlaka do 140/90 mmHg, a optimalne vrijednosti su do 120/80 mmHg.

Hipertenzija je tiha, podmukla bolest, koja godinama ne mora pokazivati nikakve simptome. Najčešće se otkriva slučajno, tek kada se manifestiraju oštećenja na srcu, mozgu, bubrezima, očima i krvnim žilama, zamijete se i visoke vrijednosti krvnog tlaka. Bolest i njene komplikacije na srcu, mozgu i bubrezima dovode do nesposobnosti za rad u najboljoj radnoj životnoj dobi, do invalidnosti i trajne nesposobnosti.

Povišeni krvni tlak odraz je pojačanog rada srca i povećanog otpora u stijenci krvnih žila. Posljedica je stalno opterećenje srca kao pumpe koja tjera krv kroz tijelo i oštećenje krvnih žila svih organa u tijelu zbog povećanog pritiska na njihove stijenke.

Normalna vrijednost krvnog tlaka je 120/80. Gornji (sistolički tlak) stvara srce pumpajući krv kroz arterije. Donji dijastolički tlak je tlak u arterijama dok se srce odmara između dva otkucaja. Vrijednosti krvnog tlaka mijenjaju se tijekom dana, kao i kroz dulji vremenski period. Vrijednost krvnog tlaka ovisi o tjelesnoj aktivnosti, stupnju stresa, emocionalnom stanju, dobu dana (ujutro je obično viši nego navečer).

Hipertenzija može biti primarna, odnosno sekundarna. Kada je uzrok nepoznat, hipertenziju nazivamo primarnom, a kada je uzrok posljedica nekog drugog stanja-nazivamo je sekundarnom (npr. bolesti bubrega ili nadbubrežene žlijezde).

Hipertenzija predstavlja globalnu epidemiju i vodeći čimbenik rizika za smrtnost i dizabilitet na globalnoj razini. Jedna od tri odrasle osobe u svijetu ima povišeni krvni tlak, što je preko 1,8 milijarde ljudi. Nažalost, gotovo 50% osoba s hipertenzijom ne zna da ima povišeni krvni tlak, a pola onih koji znaju za svoj povišeni tlak ne poduzimaju ništa, odnosno niti se liječe medikamentima, niti mijenjaju štetne životne navike. To znači da 75% populacije s povišenim krvnim tlakom na razini svijeta, ima veliki rizik za razvoj bolesti srca, moždani udar, bolesti bubrega i iznenadnu srčanu smrt. Jedan od razloga tako lošoj kontroli hipertenzije je što ljudi nisu svjesni da imaju povišeni tlak. Naime, mjerenje tlaka je osnova kako u postavljanju dijagnoze tako i u praćenju učinka terapije. Danas je vrlo jednostavno mjeriti krvni tlak, bilo kod liječnika ili uređajima za kućno samomjerenje tlaka, međutim treba podići razinu svijesti opće populacije o važnosti mjerenja i kontrole krvnog tlaka. Preporuka je Svjetske lige za hipertenziju da svatko provjeri svoj krvni tlak barem jednom godišnje, a osobe koje boluju od hipertenzije prema preporuci liječnika.

Pravodobno i ispravno liječenje hipertenzije neosporno može produljiti očekivano trajanje života i znatno pridonijeti prevencije kardiovaskularnih bolesti, te pridonijeti boljoj kvaliteti života.

Hipertenzija je i u Hrvatskoj značajan javnozdravstveni problem. Istraživanjima provedenim u Hrvatskoj hipertenzija je zabilježena u 45,6% muškaraca i 43% žena odrasle dobi. Iako je hipertenzija povezana s izbježivim rizičnim čimbenicima i postoje učinkoviti lijekovi za njezino liječenje, istraživanja pokazuju da je ona loše kontrolirana u stanovništvu. U Hrvatskoj je svega 58,6 % stanovnika svjesno svoje arterijske hipertenzije, od njih se liječi 48,4 %, a samo 14,8 % njih ima kontrolirani tlak.

Stoga je važno jačanje svijesti stanovništva o problemu i posljedicama hipertenzije, mogućnostima prevencije, kontrole i liječenja. Bitno je naglasiti da se na rizike za razvoj visokog krvnog tlaka može utjecati promjenom štetnih životnih navika: smanjenjem unosa soli, uravnoteženom pravilnom prehranom, prestankom pušenja, izbjegavanjem prekomjernog pijenja alkohola, redovitom tjelesnom aktivnosti i održavanjem normalne tjelesne težine.

Isto tako važno je redovito kontrolirati krvni tlak, a kod povišenog tlaka redovito uzimati lijekove prema preporuci liječnika.

Vrijednosti krvnog tlaka treba snižavati ispod 140/90 mmHg.

Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice

logo-cervixRak vrata maternice javlja se kad se stanice vrata maternice promjene i počnu nekontrolirano rasti. Razvija se u dijelu maternice koji se otvara u rodnicu. Potrebno je mnogo godina da se promijenjene stanice razviju u rak vrata maternice. Srećom, stadiji koji prethode raku vrata maternice lako se liječe, ali kako ne postoje očiti znakovi bolesti, oni se mogu otkriti samo ciljanim testom (PAPA test).
Ciljevi programa su uključiti što veći broj žena u organizirani program ranog otkrivanja raka vrata maternice, smanjiti pojavu invazivnog raka vrata maternice za 60% 8 godina od početka provodjenja programa te smanjiti smrtnost od raka vrata maternice za 80% 13 godina od početka provodjenja.
Ciljna skupina ovog programa su sve žene u dobi 25-64 godina koje u okviru programa mogu obaviti PAPA test svake tri godine. Papa test je brza, jednostavna i neinvazivna medicinska pretraga kojom se uzima obrisak rodnice, vrata maternice i kanala vrata maternice. Osnova probira za rak vrata maternice je pronaći promijenjene stanice vrata maternice u ranom stadiju kada se promjene lako odstranjuju, tako da se ne razviju u rak vrata maternice. Liječenje uznapredovalog oblika bolesti puno je teže i manje uspješno.

 

Letak nacionalnog programa ranog otkrivanja raka vrata maternice možete preuzeti OVDJE.

Letak-vrat maternice 2015.

 

  Besplatni telefoni za nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice

besplatni-telefoni-vrat-maternice

Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva

logo-debelo crijevoRak debelog i završnog crijeva jedan je od dva najčešća sijela raka i zahvaća više od 1 milijuna ljudi godišnje u svijetu. Rak debelog i završnog crijeva nastaje kad normalne stanice sluznice počinju nekontrolirano rasti i takva tvorba vrlo često dovodi do sitnog krvarenja u stolici, koje nije moguće vidjeti, ali se može testiranjem utvrditi.
Znanstvena istraživanja, pri kojima je testiranje na krv u stolici provedeno na velikom broju stanovnika, pokazala su da je moguće smanjiti smrtnost od raka debelog crijeva. Bolest se može otkriti u početnom stadiju kada su izgledi za izliječenje veliki. Moguće je i spriječiti nastanak ove vrste raka otkrivanjem i uklanjanjem sitnih izraslina (polipa).
Ciljevi programa su otkrivanje raka debelog crijeva u ranijem stadiju ili predstadiju bolesti, te postići smanjenje smrtnosti 15% u razdoblju 10-13 godina nakon početka provedbe programa.
Ciljna skupina ovog programa su sve žene i muškarci u dobi 50-74 godina koje se pozivaju da provedu testiranje na nevidljivo krvarenje u stolici, a pozitivne osobe se zatim pozivaju na kolonoskopski pregled radi utvrđivana uzroka krvarenja.

 

Letak nacionalnog programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva možete preuzeti OVDJE

 

     Besplatni telefoni za nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva

besplatni-telefoni-debelo-crijevo

 

Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke

logo-npp-dojka

 

Rak dojke najčešće je sijelo raka u žena u RH od kojeg obolijeva četvrtina žena novooboljelih od raka. Rak dojke nastaje kad normalne žljezdane stanice dojke promijene svoja svojstva te počnu nekontrolirano rasti, umnožavati se i uništavati okolno zdravo tkivo.
Redovitim pregledom koji uključuje samopregled, mamografiju te ultrazvučni pregled rak dojke se može otkriti u ranom stadiju kada su šanse za izlječenje i preživljenje puno veće. Rak dojke se najčešće javlja u dobi iznad 50 godina, ali se može javiti i kod mladih žena.
Ciljevi programa su smanjiti mortalitet od raka dojke za 25-30%, otkriti rak dojke u početnom stadiju u većem postotku nego danas i time smanjiti troškove skupog liječenja uznapredovalog karcinoma te poboljšati kvalitetu življenja bolesnica s rakom dojke.
Ciljna skupina ovog programa su sve žene u dobi 50-69 godina koje u okviru programa mogu obaviti mamografski pregled dojki svake dvije godine. Mamografija je rentgenski pregled dojki kojim se mogu otkriti promjene na dojci prosječno oko dvije godine ranije od običnog kliničkog pregleda. Više od 90% bolesnica s rakom dojke može se izlječiti ako se dijagnoza postavi u početnom stadiju i ispravno liječi. Petogodišnje preživljenje je u tom slučaju 96%.

 

Letak nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke možete preuzeti OVDJE

Letak:  Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke (pdf)

 

Besplatni telefoni za nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke: 0800 85 86

besplatni-telefoni-dojka