Lijekovi u starijoj dobi

Starije osobe najveći su potrošači lijekova i troše dvostruko više lijekova na recept nego opća populacija. Zbog osobitosti te dobne skupine, koje su posljedica starenja, dolazi i do promjene funkcije
pojedinih organa i organizma u cjelini. Promjene se mogu iskazati na cijelom putu lijeka, od uzimanja do njegova izlučivanja. Stoga je važno da starije osobe uzimaju lijekove u točno propisanoj dozi i na propisan način. Starije osobe lijekove ne smiju uzimati “na svoju ruku”, bez konzultacije s liječnikom, a pogotovo ne mijenjati njihovu dozu. Količina nekoga lijeka kod starije osobe može biti manja od količine koju će kod iste bolesti dobiti netko mlađi. Naime, dva najvažnija organa koji sudjeluju u razgradnji i izlučivanju lijeka – jetra i bubreg, rade oslabljeno i dozu treba prilagoditi njihovoj funkciji. Stariji su ljudi i osjetljiviji na učinak nekih lijekova, naročito onih za spavanje i smirenje, te na lijekove protiv boli. Zbog navedenoga, i nuspojave na lijek češće su.

Upute za uzimanje lijekova trebaju biti jasne, što liječnik treba provjeriti, a po potrebi i napisati, detaljnije nego se to čini u ljekarni. Nepravilno uzimanje lijekova često je kada ih osoba dnevno uzima tri i više, što je u ovoj životnoj dobi čest slučaj. Zato je dobro svaki dan pripremiti lijekove u posebnim dozama koje imaju označeno doba dana kada lijek treba uzeti.

lijekovi u starijoj dobi

Mjerenje tjelesne temperature

Tjelesna temperatura predstavlja ravnotežu između unutarnje temperature, stvorene mijenom tvari u stanicama tkiva i organa, i površinske temperature, koja se odaje na površini tijela isparavanjem, znojenjem i izlučevinama. Promjene tjelesne temperature ukazuju na zdravstveno stanje organizma.

Normalna tjelesna temperatura zdrava čovjeka, izmjerena na površini kože, kreće se između 36 i 37 0C . Temperatura izmjerena na sluznicama viša je za 0,1 do 1,0C.

Tijekom dana normalna tjelesna temperatura niža je ujutro, a viša poslijepodne. Također je viša kod male djece nego kod starijih ljudi, pri tjelesnom naporu i jačim emocijama, kod žena nakon ovulacije i u prvim mjesecima trudnoće.

Tjelesna temperatura mjeri se toplomjerom sa živom, obojenim alkoholom ili elektronskim toplomjerom. Prije mjerenja toplomjer treba stresti tako da se živa ili alkohol skupe u rezervoaru, a ne u cjevčici. Osoba kojoj se mjeri temperatura treba mirovati i opustiti se.

Mjesta za mjerenje tjelesne temperature su: između dva nabora kože – u pazuhu ili preponi, na sluznicama – u ustima ispod jezika, u debelom crijevu i u rodnici.

U pazuhu se temperatura mjeri tako da se toplomjer stavi u potpazušnu jamu koja treba biti suha, ruka se savije u laktu i dlan stavi na suprotno rame. Toplomjer ne smije dodirivati odjeću. Mjerenje traje 8- 10 minuta.

U ustima se toplomjer stavi pod jezik, na jednu stranu i lagano pridržava usnama. Prije mjerenja ne smije se uzimati hrana i piće. Mjerenje traje 5 minuta, a vrijednosti su za 0,3 C više u odnosu na temperaturu u pazuhu. Toplomjer mora biti osobni i važno je održavati mu čistoću.

Za mjerenje temperature u debelome crijevu radni dio toplomjera treba namazati vazelinom, pažljivo staviti u rektum i pridržavati jer ga stalni rad crijeva može izbaciti. Mjerenje traje 2-3 minute, a vrijednosti su za 0,5 0C  više od temperature mjerene u pazuhu. Taj je način mjerenja uobičajen kod male djece i treba ga izvoditi pažljivo.