Kako suzbiti umor?

Odmaranjem (prekidanje, usporavanje ili promjena aktivnosti radi obnavljanja funkcionalne sposobnosti organizma).

Pri tome su važna 4 elementa:

  • vremenski raspored odmora,
  • trajanje odmora,
  • broj odmora te
  • oblik odmora

 

Oporavak je brži što je rad u fazi umora ranije prekinut. To znači da je potrebno organizirati odmor prije nego se pojave znakovi umora. Ispitivanja su pokazala da je racionalnije organizirati više kraćih nego manji broj dužih odmora, ali isto tako treba znati da odmor ne smije trajati prekratko jer u tom slučaju ne može doći do potpunog oporavka organizma.

Tako se npr. kod planiranja godišnjeg odmora preporuča koristiti najmanje 10 dana u jednom dijelu. Prema nekim procjenama to je najkraće vrijeme za kojeg može doći do potpunog «oporavka» organizma i nakupljanja snage za nastavak rada. Također se preporuča svaka 3 mjeseca uzeti kraći odmor od nekoliko dana ili jedan duži odmor od najmanje 7 dana nakon 6 mjeseci neprekinutog rada. Prema tome, imaju pravo poslodavci koji organiziraju godišnji odmor u dva dijela tj. duži ljetni i kraći zimski. Korištenje pak predugog godišnjeg odmora (više od 30 dana) pokazalo je kod većine korisnika i negativne učinke na radnu sposobnost. U tom je slučaju, po povratku na posao potreban duži period prilagodbe, pa je radni elan u početku slabiji.

Kako se odmarati?

Pasivno odmaranje sastoji se u relativnom mirovanju i prekidanju aktivnosti (sjedenju, ležanju, spavanju). Pasivni je odmor koristan kod jednostavnih, a teških poslova jer se na taj način najbolje odmaraju mišićne skupine koje su za vrijeme rada opterećene. Spavanje je više od običnog pasivnog oblika odmaranja i neophodno je u minimalnom trajanju 6-7 sati dnevno. Spavanjem se nadoknađuje potrošena energija i osigurava normalna funkcija organizma.

Aktivni je odmor pogodan kod lakših poslova, a naročito nakon pretežno intelektualnog rada. Provodi se razgibavanjem, šetnjama, sportskim aktivnostima (rekreacija, medicinsko programirani aktivni odmor).

Do umora može dovesti i nedostatak vitamina, minerala i drugih neophodnih tvari koji pomažu organizmu u suzbijanju umora. Stoga je potrebno osigurati dovoljan unos zaštitnih tvari u hrani.

U suzbijanju umora koriste se i različiti stimulatori koji mogu djelovati kemijski, fiziološki ili psihološki. Najčešće je u upotrebi kofein u obliku kave ili indijskog čaja (tein). Djeluje na rad srca i krvnih žila i, ako se uzima u umjerenim količinama, može olakšati intelektualni, ali i tjelesni, rad jer se osjećaj umora pojavljuje kasnije.

Opasni su stimulatori simpatikomimetici koji u prvom redu uklanjaju osjećaj umora što može dovesti do prekoračenja fiziološke granice i stanja premorenosti nakon kojeg je potreban mnogo duži oporavak nego nakon “običnog” umora.

Najuspješniji su psihološki stimulatori (pohvale, nagrade, takmičenja) koji podižu motivaciju i interes za rad. Osim toga, njihovom uporabom ne oštećuje se niti slabi organizam. Dobra motiviranost radnika za posao kao i njegovo zadovoljstvo najuspješniji su čimbenici suzbijanja umora.

GODIŠNJEG ODMORA NEMOJTE SE ODREĆI NI POD KOJU CIJENU. KORISTITE GA RACIONALNO KAKO SE NE BI PRETVORIO U SVOJU SUPROTNOST.

Zašto se treba odmarati i koristiti godišnji odmor pročitajte ovjde.

Zašto se treba odmarati i koristiti godišnji odmor?

ŠPribližava se doba godišnjih odmora. Što znate o umoru? Zašto nam je uopće potreban odmor? Zašto i kako nastaje umor te kako ga prepoznati?

Što je to umor i zašto nastaje?

Umor je popratna pojava svake čovjekove aktivnosti koja smanjuje njegovu radnu produktivnost i negativno utječe na stav prema radu. Umor je zapravo mješavina subjektivnih osjećaja i objektivnih promjena koje djeluju na radni učinak.

S obzirom na vrstu rada, umor može biti psihička, kao posljedica intelektualnog rada, ili tjelesna pojava, kao posljedica fizičkog opterećenja pojedinih mišićnih skupina ili čitavog tijela (opći umor).

S obzirom na brzinu nastajanja, razlikujemo akutni i kronični umor. Prve znakove umora često je teško objektivno utvrditi, a upravo je to važno za ona zanimanja u kojima je potrebna velika koncentracija. Neki znakovi umora neprimjetno se nagomilavaju i pokazuju tek nakon duljeg vremena.

Teorije o nastanku umora

Klasične teorije lokaliziraju umor pretežno periferno u aktivnom organu i smatraju da su uzrok umora lokalne (prije svega kemijske) promjene. To su:

1. Teorija intoksikacije tj. nakupljanje razgradnih produkata tijekom rada

2. Teorija ugušenja: nedostatak kisika potrebnog za razgradnju

3. Teorija iscrpljenja: nedostatak tvari čijom se razgradnjom dobiva energija za obavljanje rada.

Danas većina autora smatra da su glavna sastavnica umora kompleksne promjene središnjeg živčanog sustava čija je priroda još nepoznata. Pretpostavlja se da se radi o promjenama u retikularnoj i limbičkoj sferi mozga koje reguliraju cjelokupnu razinu moždane aktivnosti pa, prema tome, i funkcionalno stanje cijelog organizma.

Ako ste primijetili:

– opadanje kritičnosti u radu,
– slabljenje pozornosti,
– promjenu ponašanja i raspoloženja (razdražljivost, lakše uzbuđivanje, sukobi s osobama iz okoline), tada se kod vas javljaju subjektivni znakovi umora.

Objektivni znakovi umora očituju se u:
– smanjenju radnog učinka,
– spontanim prekidima radne aktivnosti,
– učestalom mijenjanju brzine rada,
– funkcionalnim promjenama različitih organa (povećana potrošnja energetskih rezerva),
– poremećajima psihomotorne spretnosti (slabija koordinacija pokreta, pojava suvišnih pokreta tijekom obavljanja rada).

Što najčešće dovodi do umora?

– loša organizacija rada,
– neprikladno radno mjesto,
– dugotrajan i naporan rad,
– neodgovarajuća prehrana,
– bolest radnika,
– nemotiviranost za rad,
– loši međuljudski odnosi u radnom kolektivu i
– nezadovoljstvo u privatnom životu

Izbjegavajte prekovremeni rad

Brojna ispitivanja o odnosu trajanja radnog vremena i umora pokazala su da je spontana brzina rada veća što je radni dan kraći. Radnik se tijekom dugog radnog dana aktivno brani od umora češćim prekidima i sporijim tempom rada. Produživanjem radnog vremena značajno se povećava negativno djelovanje umora. Za vrijeme umora produktivnost je niska, a energetska potrošnja povećana. Zato je i korist od skraćivanja radnog vremena to veća što je rad teži i što više umara.

Nakupljanje umora tijekom godina dovodi do trošenja organizma i skraćivanja radnog života. Zbog toga se ne preporuča prekovremeni rad jer on neminovno dovodi do nakupljanja umora i iscrpljivanja organizma. Sprječavanje umora jedan je od najvažnijih problema psihofiziologije rada.

Više o tome kako suzbiti umor pročitajte ovdje.