Sigurno u vodi

Ljeto je vrijeme bavljenja brojnim sportsko-rekreacijskim aktivnostima u i na vodi. Kupanje, plivanje, ronjenje, daskanje, jedrenje, vožnja u čamcima te ostale aktivnosti unaprjeđuju duševno i tjelesno zdravlje djece i odraslih.

No, za sigurno uživanje u vodenim sportovima, potrebno je poznavati rizike i mjere prevencije koji su povezani s ovim aktivnostima, posebno one koji se odnose na sigurnost i prevenciju utapanja.

 

Kodeks sigurnosti na vodi (Izvor: Hrvatski Crveni križ)

• Ne plivajte najmanje jedan sat nakon obroka.  Ne plivaj ako si konzumirao alkohol.
• Ne ulazite vrući u vodu.
• Ne skačite u vodu nepoznate dubine.
• Nikad ne plivajte sami.
• Plivajte u blizini spasilaca.
• Poštujte upute i znakove spasilaca.
• Dogodi li Vam se  nevolja, ostanite smireni. Plutajte na leđima i mašite jednom rukom za pomoć.
• Ako u vodi uočite nekog u nevolji, ODMAH potražite pomoć.
• U svakom trenutku znajte gdje su vaša djeca. Budno pratite njihovo kretanje osobito kad plivaju ili se igraju uz vodu. Djeca se mogu utopiti i u plitkoj vodi.
• Pazite na velike nadolazeće valove. Oni vas mogu “pomesti” iako mislite da stojite na sigurnom mjestu.
• Izbjegavajte penjanje po liticama i držite se podalje od rubova litica. I lagani nagibi mogu biti opasani ako su mokri.
• Madraci za napuhivanje privlačan su način zabave u vodi. Ali oprez! Dokono ležeći na  njemu, vjetar vas može otpuhati na otvoreno more.
• Izbjegavajte pretjerano izlaganje suncu.

Postupci prve pomoći

  • Ako u vodi uočite nekog u nevolji, ODMAH potražite pomoć. Obavezno zovite spasioce, koji su osposobljeni za pružanje prve pomoći.
  • Ako se kupate na plažama gdje nema spasioca (što Hrvatski Crveni križ ne preporuča), unesrećenu osobu treba što prije izvući iz vode, vodeći uvijek brigu o vlastitoj sigurnosti.
  • Nakon izlaska iz vode, ODMAH zovite hitnu medicinsku pomoć!
  • Ako je unesrećena osoba bez svijesti i ne diše, odmah započnite s osnovnim postupkom oživljavanja (primijenite 5 inicijalnih upuha na početku, a zatim nastavite masažu srca i umjetno disanje u omjeru 30 : 2) i ne prekidajte do dolaska hitne medicinske službe. Reanimaciju započnite što je moguće ranije i budite ustrajni.

Uživajte u kupanju, ali odgovorno!

 

O savjetima za očuvanje zdravlja i sugurnost u vodi možete pročitati i u člancima Sigurno u vodiUpute kupačima za sigirno kupanje (MUP)

 

ZMIJE – što je dobro znati i na što paziti

U vrijeme sve intenzivnijeg boravka u prirodi, planinarenja, odlaska na more te, uz uživanje u svim tim blagodatima, neke činjenice valja imati na umu. Jedna od njih je da u prirodi i zmije traže svoje mjesto pod suncem.

Ugriz zmije

Na našem području živi 14 vrsta zmija, od kojih su samo dvije otrovnice, poskok i riđovka. Iako je poskok nešto otrovniji od riđovke, obje su zmije manje otrovne od, primjerice, afričkih ili azijskih zmija otrovnica, te je njihov ugriz rijetko smrtonosan.

Poskok (modras, kamenjarka; Vipera ammnodytes) je pepeljasto – sive boje i naraste do jednog metra. Glava mu je srcolikog izgleda, s karakterističnim roščićem na vrhu nosa. Uzduž hrpta se nalazi tamna vijugava linija koja ide od glave do vrha repa i karakteristična je za svaku viperu (tzv. Kainov znak). Sa strane linije se nalaze tamne mrlje. Poskok živi uglavnom u južnim, krševitim krajevima.

Riđovka (šarka; Vipera berus) se nalazi u cijeloj Europi. Duga je oko 60 do 80 cm i također ima “cik-cak” liniju uzduž tijela. Postoje dvije vrste: Vipera berus bosniensis i Vipera pseudoaspis.

ridjovka
ridjovka

Ako zmija ugrize, najvažnije je utvrditi je li otrovna ili nije. Za razliku od neotrovnih, otrovne zmije imaju trokutastu glavu i uske eliptične oči. Naše se otrovnice razlikuju od neotrovnica i oblikom tijela, koje je kratko i zdepasto, za razliku od neotrovnica čija su tijela tanka i izdužena. Valja napomenuti, međutim, da razlikovanje otrovnica na ovakav način vrijedi samo za područje Europe.

Vrste iz porodice Viperidae iz Sjeverne i Južne Amerike te Azije, kao što su na primjer čegrtuše, imaju i udubljenje između očiju i nosnica koje im služi za otkrivanje topline. Međutim, naše vrste iz porodice Viperidae (poskok, riđovka i planinski žutokrug) nemaju takvo udubljenje pa nam ono ne može služiti kao jedan od kriterija za razlikovanje zmija otrovnica i neotrovnica u našem podneblju.

U postupcima samopomoći se sugerira da se ne kreće u lov za zmijom zbog rizika dodatnog ugriza. Ako je zmija ubijena, tada je poželjno donijeti je u bolnicu radi točne identifikacije, što bitno utječe na terapijski postupak.

Na mjestu ugriza se obično vide dvije ubodne ranice od zmijskih zuba, međusobno udaljene 6 – 8 mm, premda je moguće da postoji i samo jedna ranica ili čak samo ogrebotina. Nalaz ranice ne znači da je otrov sigurno ubrizgan u tijelo. Prema podacima, čak 22 % dokazanih ugriza nema znakova otrovanja.

Simptomi zmijskog ugriza

Na mjestu ugriza se unutar dva sata javlja bol i otok. Kod težih se otrovanja bol javlja brzo i neobično je oštra; otok se također ubrzo širi i može biti praćen jakim potkožnim krvarenjima. Na koži se, uz crvenilo, mogu javiti i mjehuri s krvavim sadržajem. Neposredno nakon ugriza u gotovo polovici ugriženih se javljaju opći simptomi poput vrtoglavice, mučnine i povraćanja, osjećaja opće slabosti te otok regionalnih limfnih čvorova (u preponi kod ugriza u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku). Blijeda i hladna koža, orošena znojem, uz ubrzani rad srca i pad krvnog tlaka znakovi su šoka, koji se uglavnom razvija postupno i glavni je uzrok smrti.

Postupak kod zmijskog ugriza

Ako zmija nije otrovnica, ranu treba obilno isprati vodom, namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Treba provjeriti kada je osoba zadnji put cijepljena protiv tetanusa, te je, ako je prošlo više od 5 godina, potrebno docjepljivanje.

Kod sumnje na zmiju otrovnicu ugrižena osoba mora strogo mirovati, tj. treba izbjegavati i najmanji pokret, a ruku ili nogu na kojoj je ugrizna ranica treba imobilizirati. Oko 5 do 10 cm iznad mjesta ugriza treba ugriženi ekstremitet podvezati srednje jakim stiskom kako bi se zaustavila venska i limfna cirkulacija, radi usporavanja širenja otrova u organizmu. Važno je, međutim, da se ne podveže prečvrsto kako se ne bi zaustavila arterijska cirkulacija.

Neophodno je hitno prevesti ugriženu osobu u bolnicu.

U načelu se hospitalizira svaki slučaj ugriza zmije, ne razmišljajući suviše je li zmija otrovna ili neotrovna.

Danas je općeprihvaćeni stav da se ranica ne zarezuje, otrov se ne isisava, a led se ne stavlja na mjesto ugriza!!!

Antidot za zmijski ugriz (antiviperinum) potječe iz konjskog seruma, a sadrži protutijela koja je konj proizveo nakon što mu je ubrizgan zmijski otrov. Antiviperinum se daje isključivo u bolničkim uvjetima intravenski, i to samo kada je strogo indiciran, budući da sam antiserum može izazvati ozbiljne, pa čak i po život opasne reakcije.

Prevencija zmijskog ugriza

Neke ugrize poput onih kada osoba slučajno stane na zmiju, gotovo je nemoguće spriječiti. Međutim, postoje mjere opreza koje mogu znatno umanjiti mogućnost da Vas zmija ugrize:

  1. Pustite zmiju na miru. Mnogi ljudi budu ugriženi pri pokušaju da zmiju ubiju ili joj se što više približe. Zmije najčešće pobjegnu, a samo iznimno napadaju.
  2. Izbjegavajte visoku travu ako nemate prikladnu obuću (debele kožne čizme), te se što je moguće više krećite već postojećim stazama.
  3. Ruke i noge ne stavljajte na mjesta koja nisu pregledna (primjerice, nemojte zavlačiti ruku u grm ili iza nekog kamena). Ne podižite kamenje ili komade drva ako niste na dovoljnoj udaljenosti od potencijalnog napada zmije.
  4. Posebno budite oprezni i pripravni ako se penjete po stijenama.

 

Izvor:  V. Vnuk: Urgentna medicina – prethospitalni postupak.

Životinje i insekti, ubodi i ugrizi: zaštita

Izravan ili posredan dodir sa životinjama ili insektima može prouzročiti više raznih zaraznih bolesti. Do toga može doći ubodom insekta, ugrizom ili ogrebom životinje, ili pak posredno, dodirom s njihovim izlučevinama, na primjer preko zagađene vode. K tome treba dodati da su na primjer ujed zmije, ubod škorpiona i dr. sami po sebi opasni.

Informirajte se kako se zaštititi i kako postupiti kod uboda i ugriza insekta, pauka, krpelja, zmije, vodenih i kopnenih domaćih ili divljih životinja.

Zaštita od bolesti nastalih dodirom s životinjama i insektima

• Za smanjenje svih opasnosti i rizika općenito, potrebno je u svim krajevima izbjegavati neposredne kontakte s divljim, a i domaćim životinjama i tako smanjiti mogućnost ugriza i ogreba, te izbjegavati kupanje u vodama stajaćicama, koje su sigurno zagađene životinjskim izlučevinama i stoga opasne.
• Protiv insekata se može zaštititi prikladnom odjećom i obućom, zaštitnim mrežama za vrijeme spavanja, preparatima koji tjeraju komarce i ostale insekte (repelenti), ili primjenom otrova (insekticidi).
• Općenito vrijedi i preporuka da se u slučaju zmijskog ujeda, ugriza ili ogreba bilo koje životinje, kao i kod pojave bolesti s visokom temperaturom svakako što prije javite liječniku.
• Osim ovih općih mjera, za neke bolesti iz ove skupine postoje i posebni oblici medicinske zaštite. To mogu biti zaštitna cijepljenja ili pak uzimanje određenih lijekova unaprijed (kemoprofilaksa). Za svakog putnika se navedeno posebno propisuje prema području u koje odlazi.
• Uz ove općenite opasnosti, u pojedinim se područjima svijeta mogu javiti i drugi povećani zdravstveni rizici, na primjer vezani uz neke epidemije među ljudima ili među životinjama, o čemu se putnici uvijek trebaju dodatno obavijestiti i savjetovati.

Ubodi i ugrizi životinja

Kako postupiti kod uboda i ugriza insekta, pauka, krpelja, zmije, vodenih i kopnenih domaćih ili divljih životinja.

NEKOLIKO SAVJETA ZA IZBJEGAVANJE UBODA KOMARACA

Komarci, osim što nam smetaju i dosađuju, mogu uzrokovati lokalne reakcije na mjestu uboda i prenijeti neke zarazne bolesti (npr. malarija, žuta groznica).

Komarci mogu napasti u bilo koje doba dana, no najviše ubadaju u sumrak i poslije zalaska sunca.

  1. Prikladno se odjenite – nosite duge rukave i nogavice (pogotovo u sumrak i navečer). Komarci mogu ubosti i kroz tanku tkaninu, pa odjeću treba poprskati sredstvom koje odbija komarce (repelentom).
  2. Nepokrivene dijelove tijela treba namazati repelentnim sredstvom i obnavljati ga nakon 4 – 6 sati – pažljivo pročitajte upute proizvođača i nikako ga nemojte nanositi na lice, te pazite da ne dođe u dodir sa sluznicama!
  3. Pošpricajte sobu u kojoj ćete spavati insekticidnim sredstvom i uključite aparatić s tabletama impregniranim insekticidom; ako je po noći otvoren prozor, treba imati zaštitnu mrežicu. U slučaju da spavate u hotelu s klimatizacijom, ne trebate sobu tretirati insekticidom, pod uvjetom da su preko noći zatvoreni prozor i vrata.
  4. Ako spavate u prirodi, šatoru ili sobi koja nema zaštitnih mrežica na prozorima i vratima, najbolja je zaštita, uz upotrebu repelenata, zaštitna mrežica protiv komaraca impregnirana insekticidom. Na tržištu su dostupne takve mrežice malih dimenzija, prikladne za putovanja, različitih oblika, boja i veličina.

CRNA UDOVICA – UBOD OTROVNOG PAUKA


CRNA UDOVICACrna je udovica najotrovniji pauk našeg podneblja čiji neurotropni toksin imože izazvati teške simptome, pa čak i smrt u posebno rizičnoj populaciji. Sam ubod je često nezapažen; izaziva vrlo jaku bol, grčenje mišića oko mjesta uboda koje se širi tijelom, znojenje, povraćanje; ozbiljne komplikacije se mogu javiti kod djece, starijih i osoba s kroničnim bolestima. Potrebno je što prije otići u najbližu zdravstvenu ustanovu. Sve je to razlog da se upoznate s izgledom crne udovice, njenim staništem, kliničkom slikom trovanja, kao i principima liječenja.

Crna udovica (malminjat, crna baba, crveni pauk; Latrodectus mactans tredecimguttatus) je pauk rasprostranjen uglavnom u priobalju. Njegovo je tijelo baršunasto crne boje, obraslo dlakom. Na leđima se nalaze crvene mrlje, ali ih ne mora imati. Velik je oko 1,5 cm – ženka je veća (do 18mm), dok mužjak ne prelazi veličinu od 3-5mm. Crna udovica obično gradi svoju mrežu vrlo blizu tlu, uz rubove jaraka, u žitu ili travi, ispod ili kraj velikog kamenja, u dupljama drveća, pri dnu panjeva i mladih izbojaka maslina u opožarenim maslinjacima, ali ponekad i u lišću, gustoj makiji, šikari i to naročito u krajevima sa zemljom crljenicom. Treba imati na umu da se često zadržava i na napuštenim vozilima, garažama, stajama, šupama, vanjskim zahodima i ostavljenim građevinskim strojevima.

Paukova mreža je najčešće neugledna, nepravilnog ljevkastog oblika, zaštićena travkama, lišćem, slamkama, grumenčićima zemlje i ostacima isisanih insekata.  Crna udovica je noćni, povučen insekt koji rijetko napušta svoju mrežu, s koje visi leđima okrenutim prema dolje. Budući da se hrani raznim insektima, pomaže u održavanju ekološke ravnoteže (prirodna zaštita usjeva od štetočina i slično).

Do ugriza dolazi nepažnjom čovjeka prilikom dodira s kožom, pa se ona instinktivno brani ugrizom i injiciranjem neurotropnog otrova (α-latrotoksin). Ovaj neurotoksin otvara presinaptičke kanale, čime se stimulira otpuštanje različitih neuroprijenosnika s posljedičnom prekomjernom stimulacijom neuromišićnih sveza.

Simptomi i znakovi

Ugriz crne udovice je gotovo bezbolan, te često prođe i nezapažen. Mjesto ugriza može biti jedva zamjetljivo, s pojavom otoka i blagog crvenila, a unutar sat vremena javljaju se grčevi mišića oko mjesta ugriza, koji se potom šire na grupe većih mišića, kao što su trbušni, leđni, grudni i bedreni. Mogu biti zahvaćeni i glatki mišići, primjerice bronha ili maternice. Od ostalih su simptoma obično prisutni mučnina i povraćanje, glavobolja, obilno znojenje, pritisak u grudnom košu, anksioznost, te porast krvnog tlaka i ubrzani rad srca. Lice ugrižene osobe može poprimiti karakterističan izgled, Latrodectus facies, karakteriziran grčem muskulature lica, oticanjem očnih vjeđa, suzenjem i slinjenjem. Bolni tonički grč trbušnih mišića može biti toliki da imitira akutni abdomen pa navede liječnika da se radi o upali slijepog crijeva ili drugoj akutnoj krirurškoj bolesti.

Liječenje

Ugrižena se osoba mora odmah javiti liječniku, te po mogućnosti ponijeti pauka radi identifikacije.

Uobičajena je sistemska trostruka terapija:

  1. analgetici protiv bolova
  2. miorelaksansi protiv grčeva mišića
  3. intravenska primjena kalcijevog glukonata

Uz navedeno, treba provjeriti je li osobu potrebno docijepiti protiv tetanusa, a mjesto ugriza lokalno obraditi radi prevencije infekcije.

Prognoza

Intenzitet reakcije i klinička slika ovise o životnoj dobi i zdravstvenom stanju te o mjestu ugriza. Mala djeca i starije osobe te srčani bolesnici imaju veći rizik od razvoja komplikacija. Obično se ugrižena osoba u potpunosti oporavi u roku od dva do pet dana.
Smrtnost iznosi manje od 5 %, a smrt nastupa uglavnom kod neliječenih ugriza kao posljedica gušenja (asfiksije) kojem su prethodile konvulzije.

Izvor: J. Bakić: Pauci, štipavci, strige, stonoge. U: Otrovne, iritantne ili gadljive životinje i netopiri. (zbornik predavanja),2004.

UBOD INSEKTA I PAUKA


Većina uboda insekata i pauka u našim krajevima ne izaziva veća oštećenja zdravlja, već manju lokalnu nadraženost i reakciju na mjestu uboda kraćeg trajanja: crvenilo, oteklinu i svrbež.

  • Kod manjih reakcija na ubod ne trebate činiti ništa; proći će za nekoliko sati ili dana.
  • Možete na mjesto uboda primijeniti hladan oblog ili kremu namijenjenu ublažavanju tegoba od uboda insekata, koju možete nabaviti u ljekarni (posavjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom o vrsti i načinu primjene).
  • Kod opsežnijih lokalnih reakcija na ubod potražite pomoć liječnika.
  • Kod ljudi preosjetljivih (alergičnih) na ubod mogu se javiti svi oblici alergijskih reakcija.
  • Posebna je opasnost kod preosjetljivih ljudi pojava anafilaktičkog šoka: oticanje lica ili jezika, crvenkasti osip (urtikarija ili koprivnjača), otežavajuće disanje, gušenje i gubitak svijesti.
  • ODMAH pozovite hitnu medicinsku pomoć – 194, ili Centar – 112 za sve hitne situacije, ili potražite najbližeg liječnika.
  • Ako je osoba bez svijesti, stavite je na bok do dolaska liječnika

Zaštita: mreže ili guste zavjese na prozorima i vratima, prikladna odjeća i obuća, repelenti – preparati koji tjeraju insekte i krpelje svojim mirisom.

KOMARCI


Ubod izaziva lokalnu kožnu promjenu s oteklinom i crvenilom koja svrbi. Veličina promjena i intenzitet svrbeža varira od osobe do osobe, no gotovo svi ljudi doživljavaju ubode komaraca same po sebi neugodnima. Ponekad se, zbog jakog svrbeža i češanja, mogu javiti gnojne infekcije kože.

PČELA I OSA


Kukci opnokrilci (u koje se ubrajaju i stršljeni i bumbari) koji ubodom uštrcavaju otrov koji izaziva lokalne ili opće simptome. Opasni su ubodi u usta, glavu, vrat ili jako prokrvljeno područje.PČELA

  • Ubod ose ili pčele izaziva u pravilu lokalnu reakciju – bolna crvena oteklina na mjestu uboda koja svrbi ili peče i prolazi obično unutar jednog dana.
  • Posebna opasnost kod preosjetljivih ljudi je pojava teške alergijske reakcije (anafilaktički šok)
  • Pčela na mjestu uboda ostavlja žalac: izvadite žalac bez gnječenja što prije – sastružite ga noktom ili rubom kartice iz novčanika
  • ODMAH pozovite hitnu medicinsku pomoć ili potražite najbližeg liječnika u slučaju
    • anafilaktičkog šoka
    • velikog broja uboda s pojavom otežavajućeg disanja, gušenja, mučnine, povraćanja, vrtoglavice, gubitka svijesti.

Prevencija – smanjite mogućnost uboda

  • u prirodi izbjegavajte šarenu i crnu odjeću; nosite bijele, svijetlo smeđe ili bež boje koje odbijaju kukce
  • u prirodi ne koristite kozmetiku ili parfeme cvjetnih mirisa
  • budite oprezni kad se kuha ili jede na otvorenom; hrana i piće privlače kukce, osobito ose, pa pripazite pri jedenju voća i pijenju voćnih sokova i pića iz limenki
  • preosjetljive osobe trebaju izbjegavati cvjetne livade

KRPELJI


Krpelja odmah izvadite pincetom: uhvatite ga što bliže mjestu gdje se pričvrstio u koži i izvucite prema gore i van.
Mjesto uboda je preporučljivo premazati antiseptikom, te kroz mjesec dana pratiti eventualne promjene; u slučaju pojave simptoma treba otići liječniku.

Za ljude koji profesionalno ili rekreativno često borave u prirodi za zaštitu od krpeljnog meningoencefalitisa postoji cjepivo koje se daje u tri doze: prve dvije razmaku od mjesec dana, a treća nakon 12 mjeseci. Zaštita traje između 3 i 5 godina, pa se preporučuje docijepljenje svake 3 godine.

U Zavodima za javno zdravstvo se provodi cijepljenje i savjetovanje o mjerama zaštite od krpelja.

UGRIZ ZMIJE


  • izbjegavajte svaki tjelesni napor; važno je mirovati
  • ugriženi dio tijela mora mirovati, imobilizirajte ga da se spriječi širenje otrova
  • odmah pozovite hitnu medicinsku pomoć ili žurno ugriženog odvezite u najbližu zdravstvenu ustanovu
  • Važno je da mjesto ugriza zmije ni na koji način ne dirate – to znači NE isisavati, grijati niti hladiti, zarezivati, podvezivati.

Više o ovoj temi pročitajte ovdje.

UBOD NA OTROVNU BODLJU RIBA


Otrovne se bodlje nalaze na perajama; od morskih riba su to: pauk, škarpina, golub, a od slatkovodnih: patuljasti somić, balavac.
• ne odstranjujte bodlje sami, prepustite to stručnoj medicinskoj osobi
• ubodeni dio tijela što prije grijte uranjanjem u toplu vodu temperature koju još možete podnijeti, kako ne bi nastala opeklina (50-60 stupnjeva C) tijekom 30-60 minuta.
Ako na terenu ne možete brzo do vruće vode, prislonite mjesto uboda na vruću podlogu, npr. kamen (oprezno da ne dobijete opekline!)

UBOD NA MORSKOG JEŽA


  • izvadite strano tijelo (iglicu), idealno sterilnom iglom
  • ako ga ne možete sami izvaditi ili se ranica inficira i zagnoji, otiđite liječniku

VLASULJE I MEDUZE


Na koži izazivaju crvenilo, pečenje, bol i oteklinu.

  • ozljedu isperite morskom vodom. Ne ispirite slatkom vodom!
  • za inaktivaciju žarnica isperite ih octom ili alkoholom
  • prilijepljene krakove što prije uklonite; ručnikom ili drugom tkaninom ih obrišite ili premažite uljem za sunčanje ili suhim pijeskom, te ih sastružite s kože. Ne odstranjujte ih golim rukama!
  • premažite ozlijeđenu kožu umirujućom kremom; bol ublažuju i hladni oblozi
  • kod pojave općih simptoma, dodira s većim brojem žarnjaka ili ako se na ozlijeđenoj koži pojave mjehuri i ranice obratite se liječniku.

UGRIZ DOMAĆIH ILI DIVLJIH ŽIVOTINJA


Za smanjivanje opasnosti potrebno je izbjegavati neposredne kontakte s divljim i domaćim životinjama i tako smanjiti mogućnost ugriza ili ogreba. Ako se to ipak dogodi:

  • ranu što bolje i obilnije isperite vodom i sapunom
  • prekrijte je sterilnom gazom
  • obavezno se javite liječniku