Kalendar kontinuiranog cijepljenja u Republici Hrvatskoj u 2019. godini

Novorođenčad: BCG vakcinacija

a) Ako su rođena u rodilištima, cijepit će se BCG cjepivom odmah u rodilištu.

b) Ako nisu rođena u rodilištu, cijepit će se BCG cjepivom do navršena dva mjeseca starosti.

c) Sva djeca koja nisu cijepljena u rodilištu odnosno do dva mjeseca starosti moraju se cijepiti BCG cjepivom do navršene prve godine života.

 

Novorođenčad HBsAg-pozitivnih majki (sve trudnice se obvezno testiraju): hepatitis B  imunizacija uz primjenu imunoglobulina, u rodilištu odmah po rođenju, prema postekspozicijskoj shemi.

 

S navršena dva mjeseca života: kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB + Pn.

Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB + Pn.

Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB.

 

Druga godina života:

  • po navršenih 12 mjeseci života OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBELA (MO-PA-RU) + Pn
  • kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib  ili kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB (6-12 mjeseci nakon treće doze DTaP-IPV-Hib-hepB).

 

Šesta godina života: DI-TE-PER acelularno (DTaP) ili dTap.

 

Prvi  razred osnovne škole:

  • OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBELA (MO-PA-RU) (ili prilikom upisa)
  • + POLIO (IPV) prilikom upisa ili u rujnu.

Provjera cijepnog statusa i nadoknada propuštenih cijepljenja prema potrebi.

 

Šesti razred osnovne škole: provjera cijepnog statusa za hepatitis B i nadoknada propuštenog HepB cijepljenja prema potrebi.

 

Osmi razred osnovne škole: Td (DI-TE pro adultis) ili dTap + POLIO (IPV).

 

Završni razred srednjih škola: provjera cijepnog statusa i nadoknada propuštenih cijepljenja prema potrebi.

 

24 godine starosti: provjera cijepnog statusa i nadoknada propuštenog Td cijepljenja prema potrebi.

 

Nakon navršenih 60 godina života: ANA-TE.

cijepljenje

Debljina: ima li utjecaj na ljudsku reprodukciju?

Debljina je bolest sadašnjice pandemijskih razmjera, koji postaje sve veći socio-ekonomski problem u svijetu. Broj prekomjerno teških i debelih osoba se u Europskoj Uniji (EU) podvostručio zadnjih 20 godina, a Republika Hrvatska (RH) je pri samom vrhu ljestvice prekomjerno teških i debelih osoba u EU. Svaka je peta osoba debela, a više od 50 posto stanovništva ima prekomjernu tjelesnu masu ili je debelo. Svjedoci smo pada nataliteta u RH pa time i pitanje debljine dobiva na važnosti, jer je poznato da je debljina kronična bolest i rizičini čimbenik za razne kronične nezarazne bolesti koja uz brojne komplikacije smanjuje i plodnost.

Što je debljina?

Debljina je bolest prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu. Bolest se najčešće definira temeljem određivanja indeksa tjelesne mase – ITM (engl. body mass index -BMI). ITM je broj koji se dobiva tako da se tjelesna masa osobe izražena u kilogramima podijeli s kvadratom visine izražene u metrima.

Primjer:  Osoba visine 170 cm, tjelesne mase 70 kg

ITM = 70 kg : 1,7m2

ITM = 70 kg : 2,89m2 = 24,2kg/m2

Ovisno o vrijednosti ITM-a razlikujemo sljedeće kategorije tjelesne mase:

ITM kg/m2 Kategorija indeksa tjelesne mase
<18,49 Nedovoljna tjelesna masa (pothranjenost)
18,49 – 24,99 Normalna tjelesna masa
25- 29,99 Prekomjerna tjelesna masa
> 30 Debljina

 

ITM nije najsavršenija mjera stupnja uhranjenosti organizma, jer, primjerice, jako mišićave osobe mogu imati visoke vrijednosti ITM-a, a da nisu debele. Točnije mjere udjela masnog tkiva u organizmu mogu dati metode kao što su dvoenergetska denzitometrija X-zraka, električna impedancija, kompjutorizirana tomografija i magnetska rezonancija. Ove se metode rabe gotovo isključivo u istraživačke svrhe, dok je ITM dostatan za kliničku praksu.

Posljednjih se desetak godina došlo do spoznaje da rizici ne ovise samo o stupnju debljine, nego da je važan i raspored masnog tkiva u  tijelu.

Prema rasporedu masnog tkiva razlikujemo tipove debljine. U abdominalnom tipu debljine, nazivanom još i visceralnim odnosno androidnim tipom kod kojeg se masno tkivo nakuplja u obliku jabuke, masno se tkivo gomila u području trbušne maramice i trbušnih organa. U ginoidnom se tipu masno tkivo nakuplja u obliku kruške odnosno taloži potkožno u području bokova i natkoljenica.

Visceralno je masno tkivo metabolički vrlo aktivno i luči čimbenike upale u krv pa je stoga opasnije od potkožnog masnog tkiva, koje je metabolički neutralno. Nakupljeno visceralno masno tkivo povećava rizik metaboličkih komplikacija – inzulinske rezistencije odnosno otpornosti na djelovanje inzulina, šećerne bolesti tip2, visokog krvnog tlaka, bolesti srčano-žilnog sustava, nealkoholne masne bolesti jetre, apneje u spavanju i drugih komplikacija. Opseg trbuha veći od 80cm u žena, te veći od 94 cm u muškaraca u osoba bijele rase povećava rizik metaboličkih komplikacija debljine.

Povećanje rizika od metaboličkih komplikacija debljine povezano je s povećanim opsegom struka:

Muškarci (cm) Žene (cm) Regija svijeta

>94

>80

Europa, Srednji Istok, sub-saharska Afrika

>90

>80

Južna Azija, Kina, Centralna i Južna Amerika

>85

>90

Japan

 

Smanjena tjelesna aktivnost i nepravilna prehrana glavni su uzroci debljine

Pojavi debljine uz genetske i okolišne čimbenike pridonosi i ponašanje, dakle način življenja. Opće je prihvaćeno da je debljina posljedica nesrazmjera unosa i potrošnje energije u organizmu. Jednostavno rečeno, organizam unosi više hrane nego što mu je potrebno za aktivnost i održavanje životnih funkcija. Neznatan dnevni energetski nesklad kao što je unos 8 kcl više od dnevnih potreba nakon trideset godina povećati će tjelesnu masu za 10 kg.

Suvišnu, nepotrebnu energiju organizam posprema u obliku masnih zaliha, u čemu je ljudski organizam mnogo djelotvorniji nego u potrošnji masnih zaliha. U visoko civiliziranim društvima hrana je lako dostupna i uobičajena je prehrana izvan kuće, a potreba za fizičkim radom je bitno smanjena. Stil života se u zadnjem stoljeću znatno promijenio. Sjedilački način života dominira našom svakodnevicom te većina znanstvenika smatra da je za današnju pandemiju debljine isključivi krivac način života. Težnja čovjeka da svoj život učini udobnijim dovela je do smanjenja tjelesne aktivnosti a time i potrošnje energije, dok su prehrambene navike ostale iste pa se prehrana (dnevni energetski unos) nije prilagodila energetskoj potrošnji.

Debljina i reprodukcija

Debljina i reprodukcijaDebljina u žena, posebno ona visceralnog tipa, tzv. trbušna debljina, uzrokuje inzulinsku rezistenciju (otpornost na djelovanje inzulina) te dovodi do povećanja koncentracije testosterona (muškog spolnog hormona) u krvi i poremećaja reproduktivne funkcije jajnika. Uz to, brojni drugi čimbenici uzrokuju smanjenu plodnost žena s debljinom.

Kod žena s prekomjernom masom je funkcija folikula u jajniku poremećena, a jajne su stanice slabije kvalitete. Endometrij odnosno sluznica maternice lošije podržava funkciju održanja normalne trudnoće, zbog čega je smanjena stopa implantacije zametaka u sluznicu maternice, a češći su i spontani pobačaji.

Žene s debljinom dodatno su ugrožene gestacijskim dijabetesom (šećerna bolest u trudnoći) i visokim krvnim tlakom u trudnoći. Djeca se rađaju s  prevelikom porođajnom masom, a  moguće su i kongenitalne malformacije (genetski uzrokovani poremećaji). Debljina u žene je povezana i sa češćim komplikacijama u porodu – dugotrajnim porodom, prijevremenim porodom i prenošenošću djeteta,  a ponekad je potrebno i operativno dovršiti porod. Nakon poroda žene s problemom debljine češće ostaju duže u bolnici, a javljaju se i upale, krvarenja i poremećaji dojenja.

Debljina pogoršava sindrom policističkih jajnika, ne toliko rijedak poremećaj u žena, za koji je poznato da ima nepovoljan utjecaj na reproduktivnu funkciju. Kod debelih su žena, osim navedenog, slabiji i rezultati medicinski potpomognute oplodnje.

Muškarci zbog debljine također mogu imati poremećaj spolne funkcije koji se manifestira kao erektilna disfunkcija. Često je javlja i hipogonadizam, stanje u kojem muška spolna žlijezda (testis) nije u stanju proizvesti fiziološku koncentraciju glavnog muškog spolnog hormona testosterona i dovoljno dobrih spermija za oplodnju.

Inzulinska resistencija je osobitost debljine kod muškaraca kao i kod žena. Masno tkivo pretvara testosteron u estrogene, ženske spolne hormone, pa se u krvi nalazi više estrogena od testosterona, što se kod muškaraca klinički očituje povećanjem volumena prsiju (ginekomastija). Povećana koncentracija estrogena, ali i drugi činitelji iz masnog tkiva kao što je leptin, ometaju normalan rad osovine  hipotalamus – hipofiza – testis, važne za normalnu funkciju muške spolne žlijezde, što dovodi do smanjene plodnosti.

Prevencija i liječenje debljine uz smanjenje ostalih zdravstvenih rizika poboljšava i reproduktivnu funkciju

Debljina nesumnjivo djeluje nepovoljno na plodnost i kod žena i kod muškaraca. Zbog toga je važno da muškarci i žene održavaju svoju tjelesnu masu unutar unutar preporučenih vrijednosti  ITM 19 – 24,9 kg/m2. Ako je problem već prisutan, bolest debljinu treba liječiti. Zdravi način života – dijeta smanjene energentske vrijednosti i tjelesna aktivnost su od najveće važnosti u promjeni ovog stanja i samih životnih navika pojedinca, što dovodi do poboljšanja  reproduktivne funkcije i smanjivanja svih ostalih zdravstvenih rizika osoba s debljinom.

Besplatno i anonimno testiranje na hepatitis C za osobe u riziku

Hepatitis C je zarazna upalna bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa C.  Prenosi se zaraženom krvlju i tjelesnim tekućinama i često ima blage, ili čak nikakve, simptome, a kad prijeđe u neprepoznatu kroničnu bolest, kod dijela bolesnika mogu uzrokovati cirozu i rak jetre. Rano otkrivanje infekcije testiranjem omogućuje uspješnije liječenje i sprječava prijenos virusa.

U Zagrebu od 15.1.2018. traje akcija besplatnog i anonimnog testiranja na hepatitis C u CheckPoint centru Zagreb (nije potrebna liječnička uputnica).

Probirno testiranje se provodi u sklopu programa prevencije hepatitisa C za osobe koje mogu imati povećani rizik od infekcije (primjerice osobe koje su koristile opojne droge injektiranjem ili koje su koristile zatvorski sustav).

Više informacija o preventivnoj javnozdravstvenoj akciji probira na hepatitis C možete pronaći u ovom članku:

Testiraj se besplatno i anonimno na hepatitis C

MSM i virusni hepatitisi: rizici i zaštita

Muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima (MSM) izloženi su većem riziku infekcije virusima hepatitisa A, B i C. Virusni hepatitisi su skupina zaraznih bolesti koje zahvaćaju jetru, a mogu uzrokovati akutnu ili kroničnu bolest. Podaci iz literature pokazuju da se oko 10 posto slučajeva infekcija virusima hepatitisa A i oko 20 posto slučajeva infekcije virusima hepatitisa B javlja među MSM populacijom. U zadnjim su desetljećima u nekoliko europskih zemalja zabilježene epidemije hepatitisa A u MSM populaciji. U Europi i Hrvatskoj  je 2017. godine započela epidemija hepatitisa A koja još uvijek traje, u kojoj se prijenos infekcije značajnim dijelom odvijao spolnim putem. Muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima također imaju povećan rizik infekcije virusom hepatitisa C, posebice ako koriste droge injektiranjem.

Kako se prenose virusi hepatitisi?

Hepatitis A se prenosi feko-oralnim putem – unošenjem kontaminirane vode ili hrane stolicom zaražene osobe ili rukama onečišćenim stolicom zaražene osobe, čime se unosi virus hepatitisa A u usta. Infekcija se može brzo proširiti bliskim kontaktima (kućnim, spolnim ili kontaktima u kolektivima). No hepatitis A se može prenijeti i spolnim putem, tijekom kontakta koji uključuje genitalije jednog i usta drugog partnera i fekalno-oralne izloženosti. Među MSM populacijom virus hepatitisa A se može širiti tijekom oralno-genitalnog spolnog odnosa, analno-oralnog kontakta ili indirektno putem predmeta ili prstiju koji se koriste tijekom analno-oralnog odnosa s osobom koja je zaražena virusom hepatitisa A.

Hepatitis B se prenosi nezaštićenim spolnim odnosom, krvlju (najčešće korištenjem nesterilnog pribora za injektiranje droga) ili sa zaražene majke na novorođenče. Dovoljna je mala količina virusa da dođe do infekcije.

Hepatitis C se prvenstveno prenosi krvlju, kontaktom s krvlju zaražene osobe (najčešće korištenjem nesterilnog pribora za injektiranje droga). U rjeđim slučajevima može doći do prijenosa spolnim putem, prilikom nezaštićenih spolnih odnosa, posebice ako uključuju krvarenja, te tijekom poroda. Kod spolnog je puta prijenosa najveći rizik analni spolni odnos u kojem je pasivni partner/-ica izložen većem riziku.

Prijenos hepatitisa B i C krvlju uključuje direktni unos zaražene krvi u krvotok ili kontakt sluznica i zarazne krvi ili tjelesnih tekućina s primjesama krvi.

Koji su simptomi virusnog hepatitisa?

Simptomi virusnog hepatitisa ovise o dobi osobe i tipu virusa kojim je osoba inficirana. Postoji i razlika između akutnog i kroničnog hepatitisa: kod akutnog hepatitisa se simptomi, ako se pojave, javljaju nekoliko tjedana do mjeseci nakon infekcije, dok se simptomi kroničnog hepatitisa mogu javiti tek nakon više godina, čak i desetljeća nakon infekcije, bez obzira što osoba prije nije imala nikakvih simptoma.

Najčešći su simptomi hepatitisa povišena temperatura, slabost i umor, gubitak apetita, mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, taman urin, žutilo kože i sluznica, bolovi u zglobovima,a kao posljedica kroničnog hepatitisa mogu se javiti ciroza i rak jetre.

Prevencija virusnih hepatitisa

Savjeti za smanjenje rizika od izlaganja virusima hepatitisa

Hepatitis B i C

  • Odgovorno spolno ponašanje
  • Korištenje zaštite kondomom
  • Izbjegavanje korištenja alkohola i droga
  • Izbjegavanje međusobnog dijeljenja igala i ostalih predmeta za osobnu upotrebu kao što su četkice za zube, grickalice za nokte ili žileti sa zaraženom osobom.
  • Izbjegavanje  tetoviranje ili stavljanje piercinga u neovlaštenim/neprofesionalnim salonima

Hepatitis A

  • osiguranje zdravstveno ispravnih uvjeta
  • provedba higijenskih sanitarnih mjera
  • prakticiranje pravilnih higijenskih navika, osobito higijene ruku
  • izbjegavanje konzumiranja sirovog voća i povrća
  • izbjegavanje konzumiranja vode i leda iz potencijalno nesigurnih izvora
  • odgovorno spolno ponašanje radi sprečavanja ili smanjenja rizika prijenosa spolnim putem, osobito izbjegavanje oralno-analnog spolnog odnosa odnosno korištenje odgovarajuće zaštite da se smanji fekalno-oralna izloženost.

Cijepljenje

Za zaštitu od hepatitisa A i B postoji učinkovita i sigurna zaštita cijepljenjem. Za sada ne postoji cjepivo protiv hepatitisa C.

U Hrvatskoj su osobe rođene 1987. godine i mlađe cijepljene protiv hepatitisa B putem Programa cijepljenja. No, većina osoba rođenih prije 1987. godine u Hrvatskoj nije cijepljena protiv hepatitisa B.

Preporuka medicinske struke je da se homoseksualni i biseksualni muškarci cijepe protiv hepatitisa A i hepatitisa B. Cjepivo se može dati samostalno ili u kombinaciji. Cjepivo pruža dugotrajnu, najčešće cjeloživotnu zaštitu.

Cijepljenje protiv hepatitisa A se preporučuje u slučaju putovanja u zemlje u kojima je povećan rizik infekcije hepatitisom A.

Mjere prevencije hepatitisa B za novorođenčad majki zaraženih virusom hepatitisa B su cijepljenje protiv hepatitisa B u roku od 12 sati nakon rođenja i primjena specifičnog imunoglobulina.

Prije cijepljenja protiv hepatitisa B se preporučuje doznati je li osoba inficirana ovim virusom ili je već razvila zaštitu protutijelima preboljenjem hepatitisa B, jer u tom slučaju cijepljenje nije potrebno niti se preporučuje.

Testiranje na virusne hepatitise

Besplatan i anoniman test na hepatitis B, hepatitis C, HIV i sifilis se može napraviti u Savjetovalištu za HIV i spolno zdravlje pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, Rockefellerova 12, utorkom od 10 do 15 sati ili četvrtkom od 15 do 18 sati.

Pomoću Europskog pretraživača za testiranje možete doznati gdje se u Europi možete testirati na HIV, hepatitis i druge spolno prenosive infekcije i naći lokaciju u svojoj blizini na kojoj se možete testirati.

Osobe koje nisu cijepljenje protiv hepatitisa B a imaju negativan rezultat testa na hepatitis B, mogu se besplatno cijepiti protiv hepatitisa B u epidemiološkoj ambulanti Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo radnim danom (ponedjeljak-petak) od 8.30-15.30 sati, Rockefellerova 2, II. kat, Zagreb. Moguće je i cijepljenje protiv hepatitisa A, međutim ono nije besplatno.

Popis svih lokacija u Hrvatskoj gdje je moguće anonimno i besplatno testiranje na hepatitis B ili C možete vidjeti na poveznici: http://javno-zdravlje.hr/gdje-se-u-hrvatskoj-moze-savjetovati-i-testirati-na-hiv-2/

Dodatne informacije se mogu dobiti pozivom na brojeve telefona  01 46 83 004, 01 46 83 005 i 01 4863 -345 ili upitom na e-adrese: hiv.savjet@hzjz.hr  ili  epidemiologija@hzjz.hr

Pomoć i savjet potražite u:

 

Detaljnije informacije o virusnim hepatitisima možete pronaći na internetskoj i mobilnoj aplikaciji Sve o hepatitisu.

Svjetski dan AIDS-a – 1. prosinca 2017. godine

Svjetski dan AIDS-a se na inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije već dvadesetdevetu godinu za redom svake godine diljem svijeta i u Hrvatskoj obilježava 1. prosinca. Osim podizanja svijesti javnosti o infekciji HIV-om i AIDS-u, posebno se ističu i dostignuća postignuta u prevenciji zaraze HIV-om, ali i dostupnosti terapije kojom se postiže gotovo normalno očekivano trajanje života kao u populaciji osoba koje ne žive s HIV-om. Međunarodni simbol svjesnosti i podrške je crvena vrpca (engl. red ribbon).

HIV je virus koji napada imunološki sustav i uzrokuje cjeloživotnu kroničnu bolest koja najčešće nema simptoma dugi niz godina. AIDS je krajnji stadij infekcije HIV-om koja nastaje uslijed uništenja imunološkog sustava, kada se javljaju različite bolesti.

Rana dijagnoza je važna za uspješnije liječenje i normalno očekivano trajanje života kao i za smanjenje širenja infekcije

U cilju zaustavljanja širenja infekcije HIV-om, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i Zajednički program Ujedinjenih naroda za HIV/AIDS (UNAIDS) su u zajedničkoj strategiji u području prevencije i liječenja HIV/AIDS-a postavili ciljeve za ubrzavanje i poboljšanje prevencije i liječenja, koji uključuju eliminaciju infekcije HIV-om i AIDS-a do 2030. godine, kao  dio Globalnih ciljeva održivog razvoja (engl. Sustainable Development Goals, SDGs)„Dosegnuti nulu – Nula novih HIV infekcija. Nula diskriminacije. Nula smrti povezanih s AIDS-om.“  i „90-90-90“. Ostvarenjem globalnog cilja 90-90-90 nastoji se postići da do 2020. godine 90 % svih osoba koje žive s HIV-om znaju svoj status, da 90 % onih kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om uzimaju antiretrovirusnu terapiju te da 90 % njih postigne nemjerljivu količinu virusa u krvi.

Za eliminaciju ove infekcije u budućnosti je, između ostaloga, izazov povećanje broja testiranja osoba koje su izložene povećanom riziku zaraze HIV-om i ranije otkrivanje infekcije. Time se omogućuje rano liječenje koje je uspješnije te dovodi do nemjerljive količine virusa u krvi oboljele osobe i pridonosi smanjenju širenja infekcije.

Stoga upravo Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) kao poruku ovogodišnjeg Svjetskog dana AIDS-a naglašava problem kasnih dijagnoza i važnost osiguranja dostupnog testiranja na HIV, uključujući testiranje u zajednici i inovativne pristupe testiranju. Jednoj od dvije osobe koja živi s HIV-om u zemljama EU/EEA infekcija se dijagnosticira u kasnoj fazi bolesti, od čega se u dvije trećine (68 %) osoba oboljelih od AIDS-a dijagnoza postavlja samo tri mjeseca nakon otkrivanja infekcije HIV-om.

U Hrvatskoj djeluje mreža centara HZJZ-a i zavoda za javno zdravstvo za dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV, Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, a  kao važna nadogradnja zdravstvenom sustavu, je dostupno i testiranje u zajednici.

Cjelovit pristup prevenciji bolesti  i unapređenju zdravlja je važan za prevenciju

Prema Zajedničkom programu Ujedinjenih naroda za HIV/AIDS (UNAIDS), tema ovogodišnjeg Svjetskog dana AIDS-a „Pravo na zdravlje“ (engl. #myrighttohealth), a cilj kampanje je promocija važnosti i doprinos ostvarivanju jednakih prava na zdravlje za sve ljude diljem svijeta.

Ovogodišnja nacionalna kampanja povodom Svjetskog dana AIDS-a: Znanjem čuvajte spolno i reproduktivno zdravlje objedinjuje  javnozdravstvene kampanje „Skini pametno“ i “Nauči, primijeni, podijeli”. Cilj je objedinjene kampanje promovirati odgovorno spolno ponašanje i zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja te pridonijeti smanjenju diskriminacije osoba koje žive s HIV-om. Sadržaj letaka, plakata i ostalih materijala integriranim pristupom povezuje Svjetski dan AIDS-a i zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja.

U središtu obje kampanje su mobilna aplikacija Spolno zdravlje i internetska platforma www.spolnozdravlje.hr, pokrenute s namjerom da se mladima na jednom mjestu približi razumijevanje spolnog zdravlja, odgovornog spolnog ponašanja, zdravog stila života i zaštite od spolno prenosivih infekcija.

Ključne poruke koje želimo prenijeti tijekom ove kampanje:

  • Pametno se brini o spolnom zdravlju jer je to važno.
  • Zaštiti se – tako ćeš imati sigurne spolne odnose.
  • Znanjem čuvaj svoje i tuđe zdravlje.
  • Skini aplikaciju Spolno zdravlje.
  • Odgovornost je seksi!

Digitalna kampanja “Nauči, primijeni, podijeli” uključuje objave i aktivnosti na internetskim stranicama i društvenim mrežama. Kampanji su se pridružile i dale podršku poznate osobe, glazbenici, bendovi i blogeri. Sadržaj letaka i plakata povezuje Svjetski dan AIDS-a i zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja, a sloganom SKINI PAMETNO želimo poručiti mladima da se pametno brinu o spolnom zdravlju jer je ono važno. Slogan objedinjuje dvosmisleno značenje i s jedne strane poručuje mladima da preuzmu i koriste aplikaciju „Spolno zdravlje“ koja pruža korisne i pouzdane informacije o spolnom zdravlju, a s druge strane da se odgovorno ponašaju odnosno pametno se skidaju u svakoj situaciji kada se upuštaju u spolne aktivnosti. ODGOVORNOST JE SEKSI!

Kampanje organizira Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) i Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnih hepatitisa (HUHIV), uz podršku Ministarstva zdravstva RH, Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, Grada Zagreba, Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj, Hrvatskog farmaceutskog društva, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i brojnih drugih. Edukativno informativni materijali su,kao i njihovo oglašavanje, izrađeni u sklopu Nacionalnog projekta „Živjeti zdravo“, financiranog bespovratnim sredstvima Europskog socijalnog fonda.

Epidemiološki podaci – HIV/AIDS u svijetu, Europi i  Hrvatskoj

Prema podacima UNAIDS-a i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), u svijetu je 2016. godine s ovom infekcijom živjelo 36,7 milijuna ljudi, od čega je 1,8 milijuna bilo novootkrivenih slučajeva zaraze HIV-om, a jedan je milijun ljudi umrlo je od posljedica AIDS-a.

Prema podacima Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC/WHO) je 2016. godine u  31 zemlji Europske Unije (EU/EEA) zabilježeno ukupno oko 29 000 novih slučajeva infekcije HIV–om i AIDS-a, što čini opću stopu od 5,9 na 100 000 stanovnika. Kao i prethodnih godina, spolni odnos među muškarcima (MSM) je i dalje najčešći prijavljeni put prijenosa zaraze (40 %). Drugi je najčešći put prijenosa spolni odnos između žene i muškarca (32 %), dok put prijenosa injektiranjem droga čini 4 %.

Prema podacima Registra za HIV/AIDS Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u razdoblju od 1985. godine, kada su zabilježeni prvi slučajevi zaraze HIV-om u Hrvatskoj, do studenog 2017. godine evidentirana je ukupno 1 521 osoba kojoj je dijagnosticirana HIV infekcija, od čega ih je 496 (33 %) oboljelo od AIDS-a. U istom su razdoblju od HIV/AIDS-a umrle 262 osobe. U posljednjih pet godina se u Hrvatskoj prosječno bilježi oko 95 novodijagnosticiranih slučajeva infekcije HIV-om, što stopom od 22 na milijun stanovnika svrstava Hrvatsku među zemlje s niskom učestalošću infekcije HIV-om (59 na milijun stanovnika je bio prosjek za zemlje EU/EEA u 2016.) U Hrvatskoj se posljednjih godina bilježi porast novodijagnosticiranih slučajeva HIV-a među muškarcima koji prakticiraju spolni odnos s osobama istog ili oba spola (64 % svih HIV/AIDS dijagnoza i više od 80 % godišnjih dijagnoza HIV-a/AIDS-a), a slično je i u zemljama EU/EEA (porast od 33 % u odnosu na 2004. godinu). Drugi po zastupljenosti je visokorizičan heteroseksualni put prijenosa (26 %), a razmjerno je malen udio osoba koje su se zarazile injektiranjem droga (5 %).

Iako se postotak novootkrivenih osoba s HIV infekcijom koje imaju i AIDS smanjuje u odnosu na sve novootkrivene osobe kojima je dijagnosticirana ova infekcija, još je uvijek nepovoljno to što se značajan dio infekcija HIV-om (oko 50 %) otkrije u kasnom stadiju HIV infekcije ili kad je zaražena osoba već oboljela od AIDS-a.

WAD1WAD2WAD3WAD4

WAD_2017_2

aplikacija 2

AKTIVNOSTI POVODOM OBILJEŽAVANJA SVJETSKOG DANA AIDS-a  

  • Europski tjedan testiranja 17.– 24. 11. 2017. – aktivnosti promoviranja testiranja na HIV, virusne hepatitise B i C i sifilis
  • Javnozdravstvena edukativna kampanja 1. 11.-15. 12. 2017. „Skini pametno“ i “Nauči, primijeni, podijeli” – digitalna kampanja na internetskim stranicama i društvenim mrežama, oglašavanje plakata i letaka u vozilima javnog prijevoza, domovima zdravlja, zavodima za javno zdravstvo, udrugama, visokoškolskim ustanovama i studentskim domovima diljem Hrvatske, te emitiranje spotova na TV-u, u kinima
  • Promicanje zdravlja i svjesnosti uz prigodno druženje s građanima, posebice mladima, 1. 12. 2017. na trgu Petra Preradovića u Zagrebu, gdje će se građanima besplatno dijeliti edukativno-informativni letci i brošure o HIV-u/AIDS-u i spolnom zdravlju, provoditi organizirana vršnjačka edukacija mladih o spolnom zdravlju i odgovornom spolnom ponašanju (oko 400 mladih), stručno savjetovanje (liječnici, vršnjački edukatori – studenti medicine) o prevenciji i rizicima od zaraze HIV-om i spolno prenosivim bolestima, te spolno odgovornom ponašanju
  • Edukacije mladih i informiranje javnosti o spolno odgovornom ponašanju i očuvanju spolnog i reproduktivnog zdravlja
  • Stručni Simpozij povodom dana AIDS-a 1. 12. 2017. u Klinici za Infektivne bolesti „Dr. F. Mihaljević“ u Zagrebu
  • Edukativno-informativni Pozitivan koncert 2.12. 2017. u Domu sportova u Zagrebu

Pozivamo sve građane diljem Hrvatske da 1. prosinca 2017. god. obilježe Svjetski dan AIDS-a informiranjem, edukacijom i promicanjem očuvanja zdravlja, nastavljajući jednaku tradiciju i brigu o vlastitom zdravlju i tijekom cijele godine! Pridružite se kampanji, nosite crvenu vrpcu u znak podrške, pridonesite zdravlju mladih i svih ostalih građana, promovirajte zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja i stvaranje generacije „bez AIDS-a“.

Odgovorno se ponašam – NE nisam LUZER

NIsam luzer

Posljednje istraživanje ESPAD, 2015. među učenicima i učenicama pokazuje da:

  • oni koji NE puše, ne piju i ne drogiraju se su VEĆINA
  • važna je odgovornost – pametno promisli oko pitanja droga i koja će biti odluka; TO NE RADE SVI!

Prevencija ovisnosti i spolno zdravlje

Različita istraživanja su pokazala da rano seksualno iskustvo u adolescenciji nije izoliran događaj, povezan s drugim rizičnim ponašanjima s mogućim kratkoročnim i dugoročnim negativnim posljedicama za zdravlje. Dokazano je da za mlade koji su pušači i koji su skloni zlouporabi alkohola i drugih psihoaktivnih tvari, postoji i veći rizik upuštanja u rane i rizične seksualne odnose.

Stoga, reci NE ovisnostima – jer je to važno za zdravlje i dio je odgovornog spolnog ponašanja.

U zadnjem istraživanju o ponašanju u vezi sa zdravljem u djece školske dobi (HBSC, 2014.)  je bilo ukupno oko 15 %  petnaestogodišnjaka (21 % dječaka i 6 % djevojaka) koji su izjavili da su imali spolni odnos.

To pokazuje da VEĆINA adolescenata (85 %) NE stupa rano u spolne odnose.

Kampanja “Nauči, primjeni, podijeli”

Nauči-prijmijeni-podijeli-spolno zdravljeU studenom 2017. godine počela je digitalna kampanja „Nauči, primjeni, podijeli“ povodom o Svjetskog dana AIDS-a. Cilj kampanje je podići svijest javnosti i educirati mlade o važnosti očuvanja i unaprjeđenja spolnog i reproduktivnog zdravlja, te prevencije, ranog dijagnosticiranja i liječenja spolno prenosivih bolesti.

U središtu kampanje je mobilna aplikacija i internetska platforma „Spolno zdravlje” kojom se želi poboljšati razumijevanje spolnog zdravlja, odgovornog spolnog ponašanja, zdravog stila života i zaštite od spolno prenosivih infekcija kod mladih.

Kampanja uključuje objave i aktivnosti na internetskim stranicama i društvenim mrežama na temu edukacije o spolnom zdravlju i odgovornom spolnom ponašanju uz pomoć aplikacije Spolno zdravlje, koja sadrži korisne informacije poput edukativnih članaka i interaktivnih sadržaja – kviz znanja, kalkulator rizika i rubrike koja omogućuje postavljanje pitanja stručnjacima.

Kampanju organizira udruga HUHIV uz podršku Grada Zagreba, Ministarstva zdravstva RH, Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država Zagreb, Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Hrvatskog farmaceutskog društva, a završava 2. prosinca Pozitivnim koncertom na kojem će brojni glazbenici svojim sudjelovanjem i potporom poslati poruku mladima o važnosti odgovornog spolnog ponašanja i zaštiti spolnog zdravlja.

 

Više o kampanji, uključujući sadržaje iz medija (press clipping) možete pogledati na poveznicama:

Kampanja “Nauči, primjeni, podijeli” povodom Svjedskog dana AIDS-a”

Kampanja povodom Svjetskog dana AIDS-a

Video o kvizu znanja: HUHIV anketa 2017. 

Spot: Spolno zdravlje-Odgovornost je sexy

 

Povodom Svjetskog dana AIDS-a i u cilju zaštite spolnog zdravlja, uz digitalnu kampanju “Nauči, primjeni, podijeli” provodi se i javnozdravstvena nacionalna kampanja “Skini pametno” u čijem središtu je također mobilna aplikacija i internetska platforma Spolno zdravlje.

Gardnerella vaginalis

Gardnerella vaginalis (GV) se najčešće koristi kao sinonim za bakterijsku vaginozu koju obilježava površinska infekcija rodnice popraćena naglašenim iscjetkom često sivkasto pjenušave boje, neugodnog mirisa i svrbeža stidnice. Ova bakterija može bitno narušiti kvalitetu života žene ne samo zbog neugode i bolnosti prilikom odnosa, već i zbog mogućih kliničkih posljedica uzrokovanih porastom različitih bakterijskih agensa koji svojim prodorom u gornje dijelove ženskog spolnog sustava mogu uzrokovati brojne zdravstvene tegobe.

Znak narušene ravnoteže mikroorganizama rodnice obilježava odsutnost flore lactobacillus koja u normalnim uvjetima održava prirodnu kiselost rodnice odnosno pH ravnotežu rodnice. Pad prirodne kiselosti rodnice uzrokuje umnažanje Gardnerelle koja se veže uz stanice stidnice tvoreći takozvane „clue cells“, stanice poput klupka, čime se gubi  ravnoteža rodnice i stvara temelj za porast drugih mikroorganizama. Bakterijsku vaginozu obilježava porast brojnih mikroorganizama kao što su Mycoplasma homonis, Bacteroides species, Mobiluncus species, Prevotella i, naravno Gardnerella vaginalis.

Poremećaj ravnoteže vaginalne flore mogu uzrokovati brojna narušena zdravstvena stanja u našem tijelu kao što su promjena dinamike menstrualnog ciklusa, uzimanje oralne kontracepcije, trudnoća, dijabetes, autoimune bolesti, dugotrajno korištenje antibiotske terapije i bolesti koji narušavaju imunološki sustav. Gardnerella vaginalis je sastavni dio naše crijevne mikrobiološke flore i u poremećenim uvjetima tjelesne ravnoteže se prekomjerno razmnožava uzrokujući nastajanje bakterijske vaginoze. Iako pojedine žene nemaju razvoj kliničke slike ni subjektivnih ni objektivnih poteškoća, iznimno je važno zbog mogućih komplikacija provesti terapiju u koju je potrebno uključiti njezine spolne partnere. Savjetuje se i adekvatna obrada uzimanjem obriska na bakteriološke uzročnike i žene i njena partnera te provođenje ciljane antibiotske terapije.

Tijekom provođenja terapije se preporučuje ili suzdržavanje od spolnih odnosa ili odnosi sa zaštitom (kondomom). Neadekvatnim provođenjem terapije i neliječenjem se može očekivati povrat infekcije jer mikroorganizmi postaju otporni, a liječenje postaje teže i frustrirajuće, kako za pacijenta tako i za liječnika. Posljedice u pojedinaca mogu uistinu biti dugoročne, kao primjerice kronične upale rodnice i grlića maternice, gubitak trudnoća ili zdjelična upalna bolest.

Odgovornim spolnim ponašanjem preuzimamo odgovornost za svoje zdravlje, ali i zdravlje partnera. Održavanjem higijene tijela i intimnog područja (odgovarajućim mijenjanjem tampona, higijenskih uložaka, donjeg rublja) pomažemo održavanju cjelovitog zdravlja. Zdravom prehranom i pravilnim unosom tekućine pomažemo održavanju crijevne flore iz koje se generiraju brojni mikroorganizmi koji u drugim dijelovima tijela narušavaju njegovu cjelovitost.

Svakodnevnom brigom o svom tijelu održavamo osobnu zdravstvenu ravnotežu.

 

Ako se izlažeš riziku, testiraj se na klamidiju i mikoplazmu

Dio mladih se upušta u rizična spolna ponašanja koja mogu imati negativna trenutačan (spolno prenosive infekcije i neplanirana trudnoća) i dugoročan (kronične bolesti, teškoće zanošenja i neplodnost, zloćudne i životno ugrožavajuće bolesti) nepovoljan utjecaj na zdravlje.

Prema prijavama zaraznih bolesti i podacima iz zdravstvenih ustanova i istraživanja u Hrvatskoj se u posljednjih pet godina godišnje prosječno bilježi oko 340 klamidijskih infekcija, a raširenost midijskih infekcija kod adolescenata i mladih do 25 godina, prema različitim istraživanjima, kreće se od 3,5 do 6,2%.

Redoviti preventivni pregledi kod liječnika čuvaju zdravlje

Redovito obavljajte preventivne preglede i testirajte se. Spolno prenosive bolesti često nemaju uočljive simptome ili su bez simptoma.

Ako ste spolno- aktivni i bili u riziku od zaraze spolno prenosivim bolestima, pridružite se programu probira studentske populacije u dobi od 18 do 25 godina Grada Zagreba na spolno prenosive bakterije klamidiju i mikoplazmu. Neliječene spolno prenosive infekcije mogu imati ozbiljne posljedice po vaše zdravlje i neželjene komplikacija u budućnosti. Pametno brinite o svom spolnom zdravlju jer ono je važno.

Probirno testiranje mladih na spolno-prenosive bakterije klamidiju i mikoplazmu organizira Služba za kliničku mikrobiologiju – Referentni centar za dijagnostiku spolno-prenosivih infekcija MZ RH i Služba za školsku i adolescentnu medicinu Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr.A. Štampar”.

Više informacija o programu probira, letak i  gdje se javiti možete pronaći na ovom linku:

http://www.stampar.hr/hr/testirajte-se-na-klamidiju-i-mikoplazmu-program-probira-za-studentice-i-studente-grada-zagreba-u

 

Gluten i celijakija

Celijakija je bolest probavnog sustava. Uzrok je oboljenja trajna nepodnošljivost proteina glutena, koji se nalazi u pšenici (pšenični prolamin i glutenin), ječmu (hordein), raži (sekalin) i, eventualno, zobi (avenin). Istraživanja su pokazala da oboljeli nisu osjetljivi na ostale žitarice, rižu i kukuruz, budući da one ne sadrže toksične prolaminske frakcije.

Kada je tolerancija na gluten ograničena, tijelo stvara antiglijadinska protutijela, koja napadaju molekule glutena. Na taj način dolazi do oštećenja sluznice tankog crijeva i uništenja crijevnih resica. Posljedica je malapsorpcija, odnosno otežana i smanjena apsorpcija hranjivih tvari.

Kliničke su manifestacije celijakije jako različite. Razlozi toj raznolikosti nisu poznati, ali mogu ovisiti o dobi i imunološkom statusu osobe, količini i vremenskoj izloženosti organizma glutenu te stanju probavnog sustava

Same kliničke manifestacije bolesti mogu se podijeliti u gastrointestinalne (“klasične”) i ne-gastrointestinalne.

Gastrointestinalne kliničke manifestacije obično se javljaju kod djece od 4 do 24 mjeseca starosti, a ne-gastrointestinalne kroz simptome u starije djece i odraslih osoba.

Osobe s kliničkim manifestacijama, odnosno sa simptomatskom celijakijom čine manjinu u  ukupnom broju oboljelih. Nažalost, većinu čine osobe s “tihom” celijakijom, koje imaju pozitivne serološke testove i oštećenu sluznicu tankog crijeva, ali bez nutritivne deficijencije.

Pojava prvih simptoma bolesti varira i ovisi je li riječ o djetetu ili odrasloj osobi.

Prvi simptomi kod djece javljaju se nekoliko mjeseci nakon uvođenja žitarica u prehranu dojenčadi. Omjer djece oboljele od celijakije u odnosu na zdravu djecu u prosjeku iznosi 1:100 u svijetu, a kreće se u rasponu od 1:80 do 1:300.

Neki od uobičajenih simptoma bolesti su:

  • kronični proljev, odnosno kašaste, ali ne vodenaste, obilne i svijetle stolice, čiji je rezultat pothranjeno dijete u dobi od 1-2 godine
  • bolovi u trbuhu i nadutost
  • gubitak apetita
  • nerazjašnjena slabokrvnost – zbog nedostatka željeza (sideropenijska anemija) ili nedostatak željeza koji još nije doveo do slabokrvnosti (sideropenija), a koja traje bez obzira na liječenje kapima ili tabletama željeza uslijed kontinuiranog gubitka mikroskopskih količina krvi stolicom iz oštećenog crijeva, te se tako smanjuje apsorpcija željeza. Anemija se javlja u 20-40% bolesnika s celijakijom kao posljedica poremećaja apsorpcije željeza i folne kiseline, a ako bolest zahvaća ileum, i vitamina B12
  • učestalo povraćanje
  • slabiji rast – uslijed značajno smanjenog lučenja hormona rasta.

 

Kod djece, progresivna, ubrzana malapsorpcija hranjivih tvari može dovesti do zastoja u rastu i razvoju te neuroloških usporenosti.

Poznato je, međutim, da klinička slika celijakije u starije djece i odraslih može biti potpuno drugačija. Bolest se općenito češće manifestira samo s jednim simptomom ili u blažem obliku.

Ne-gastrointestinalne kliničke manifestacije razlikuju se i češće su rezultat dugotrajne malapsorpcije, koja dovodi do učestalih abdominalnih bolova, dispepsije, čestih povraćanja, nedostatka željeza (anemije), anoreksije, opstipacije, neplodnosti i osteoporoze ili osteopenije, a sve navedeno mogu biti jedini gastrointestinalni simptomi. Većina autora smatra da kod nejasnog povišenja aminotransferaza (u 10-20% bolesnika) i ponavljajućih pankreatitisa također treba posumnjati na celijakiju.

Tihi oblik celijakije obilježen blagim simptomima ili njihovim potpunim izostankom i nalazom parcijalne ili subtotalne atrofije sluznice tankoga crijeva; otkriva se obično probirom populacije ili aktivnim traženjem bolesti unutar skupina izloženih većim rizikom za razvoj bolesti, npr. dijabetičarima ili članovima obitelji bolesnika. Manji broj takvih bolesnika ima gastrointestinalne simptome, većinom se radi o bolesti manjeg intenziteta često povezanoj sa smanjenim osjećajem psihofizičkog zdravlja.

Kod odraslih pacijenata, dakle, prvi simptomi mogu biti prikriveni drugim bolestima, odnosno njihovim simptomima, kao na primjer:

  • bolovi u kostima, krhkost kostiju – čak 40% bolesnika pati od osteopenije (blaži poremećaj gustoće kostiju), a kod 20% javlja se osteoporoza (teži poremećaj gustoće kostiju)
  • neurološki oblici bolesti – dolazi do epilepsije, cerebralne ataksije, polineuropatije i teške miastenije
  • smetnje reprodukcije – neplodnost ili učestali spontani pobačaji
  • kožna celijakija (herpetiformni dermatitis) – javljaju se sitni mjehurići na koži laktova, koljena i bedara
  • oštećenje zubne cakline
  • posljednjih 20 godina poznato je da bolesnici s celijakijom češće obolijevaju od nekih malignih bolesti. Tako je npr. maligni limfom crijeva 40 puta češći, a karcinom ždrijela i jednjaka 10-12 puta češći u neliječenih osoba s celijakijom

 

Jedini je lijek za oboljele od celijakije bezglutenska dijeta koje se moraju pridržavati cijeli život. Celijakija je neizlječiva bolest čiji se simptomi mogu povući samo uz dosljedno provođenje bezglutenske dijete. Oboljeli mogu konzumirati dozvoljene proizvode u koje ulaze prirodno bezglutenske namirnice i specijalne bezglutenske dijetetske namirnice namijenjene upravo ovoj populaciji. Uvjetno prikladne namirnice su jednostavne industrijske prerađevine bez dodataka, namirnice za široku potrošnju s oznakom “bez glutena” te analizirane namirnice.

Budući da označavanje glutena na proizvodima nije zakonom propisano, konkretna je pomoć oboljelima od celijakije analiza količine glutena u namirnicama ili grupama namirnica.

Prvi i najveći problem predstavljaju sami bezglutenski proizvodi. Na tržištu je sve više bezglutenskih proizvoda, čija se količina glutena periodički provjerava, a i sve je više domaćih proizvođača. Samom pojavom veće količine proizvoda i njihovom raznovrsnošću, cijene se uravnotežuju i proizvodi postaju dostupniji oboljelima. No, čak i bezglutenski proizvodi mogu biti kontaminirani glutenom, a u zabludi su oni oboljeli  koji smatraju da bezglutenski proizvodi uopće ne sadrže gluten. Ovime dolazimo do problema zakonodavstva, edukacije i informiranosti krajnjeg potrošača. Prema istraživanjima Zakardasa i suradnika, prehrambeni status oboljelih od celijakije ovisi o više čimbenika, kao što su utjecaj bezglutenske dijete na svakog oboljelog pojedinačno, kvaliteta informiranja o bezglutenskoj dijeti, kvaliteta života i osjetljivost na gluten.

Hrana bez glutena hrana je namijenjena prehrani osoba s intolerancijom na gluten, odnosno celijakijom. Definirano je da se radi o vrsti hrane proizvedenoj od žitarica i njihovih mješavina koje prirodno ne sadrže gluten ili od žitarica kao što su pšenica, raž, ječam i zob, a iz kojih je gluten odstranjen tehnološkim postupkom.

Dugi niz godina trajalo je usuglašavanje oko pojma glutena, usavršavanja analitičkih metoda određivanja i pokušaji rješavanja problema oko deklariranja. Brojne radne skupine za Codex Alimentarius  usuglasile su svoja stajališta 2008. godine. Zahvaljujući tome, Europska Komisija izglasala je Uredbu broj 41/2009 o sastavu i označavanju namirnica namijenjenih oboljelima od celijakije.

Čekajući na izglasavanje Uredbe, industrija je koristila vrijeme za proizvodnju “bezglutenskih” proizvoda i njima sličnih, a svaka je zemlja članica imala svoj način označavanja i provjere količina glutena, zbunjujući sve više potrošača  jer se čak i na proizvodima koji po svom sastavu ne mogu sadržavati gluten nalazio navod “bez glutena” te se trebalo vjerovati proizvođačkoj specifikaciji, jedinom dokumentu koji ima navedenu količinu glutena, a u koju potrošač, odnosno oboljeli od celijakije, nije imao uvida.

Važeća Uredba br. 41/2009/EC regulira količine glutena, ovisno o porijeklu i vrsti pojedinih bezglutenskih namirnica, te deklariranje glutena.

Konačno, navodi o količini glutena promijenjeni su i sada glase:

  • Gluten-free“ (bez glutena) – količina glutena ne smije biti veća od 20 mg/kg u odnosu na izvorni proizvod
  • Very low gluten“ (s niskom količinom glutena) – količina glutena ne smije biti veća od 100 mg/kg u odnosu na izvorni proizvod

Ovo su jedini dopušteni navodi.

Nažalost, smatra se da će nova terminologija označavanja hrane namijenjene oboljelima od celijakije dovesti do nerazumijevanja i nepovjerenja kod ove specifične skupine.

Ostaje nam vidjeti i nadati se da će navodi o količini glutena u bezglutenskim proizvodima odgovarati stvarnom stanju, a ne služiti kao kakav marketinški trik, jer i sama je Europa uvidjela da kontrola količine glutena u hrani treba biti češća i ozbiljnija, budući je hrana zaista jedini lijek oboljelima od celijakije.