Inkluzija

Osobe s te┼íko─çama u razvoju dugi niz godina bile su institucionalizirane i marginalizirane u dru┼ítvu. Razvojem svijesti dru┼ítva o vrijednosti svakog pojedinca javlja se inkluzija kao pokret u okviru socijalnog modela. Inkluzija sama po sebi ne podrazumijeva izjedna─Źavanje svih ljudi, ve─ç uva┼żavanje razli─Źitosti svakog pojedinca kojem pru┼ża mogu─çnost odlu─Źivanja o vlastitom ┼żivotu i preuzimanja odgovornosti.┬á

U Hrvatskoj, od listopada 1997. godine, djeluje Udruga za promicanje inkluzije. Svrha Udruge je pru┼żanje podr┼íke osobama s mentalnom retardacijom pri uklju─Źivanju i ravnopravnom sudjelovanju u ┼żivotu lokalne zajednice. Rezultati projekta Udruge pokazuju da su osobe s mentalnom retardacijom sposobne za neovisan ┼żivot u dru┼ítvu, ukoliko im je pru┼żena odgovaraju─ça podr┼íka.U suvremenom dru┼ítvu prevladavaju vrijednosti koje se zasnivaju na kvantiteti i kvaliteti proizvodnje i znanju (B. Teodorovi─ç, 1997). ─îovjek je vrijedan onoliko koliko proizvede. Proizvodnja je postala cilj, a ─Źovjek samo sredstvo za postizanje tog cilja. Ako tuma─Źimo znanje samo kao materijalnu spoznaju, onda je i taj kriterij sli─Źan kriteriju proizvodnje.
U takvom shva─çanju zanemaruje se kriterij ─Źovje─Źnosti koji proizlazi iz toga da je ─Źovjek sam najzna─Źajniji pokreta─Ź vlastitog razvoja kao i razvoja dru┼ítva op─çenito. Dakle, u takvom dru┼ítvu, u kojem je najva┼żniji kriterij vrednovanja ─Źovjeka njegova produktivnost i ste─Źeno znanje, svi su oni koji manje proizvode i raspola┼żu s manje znanja manje vrijedni. Tako osobe sa te┼íko─çama u razvoju postaju marginalizirane, bez mogu─çnosti ostvarivanja osnovnih ljudskih prava.
Zbog toga je nu┼żno mijenjati postoje─çu hijerarhiju vrijednosti. Taj se proces odvija u razli─Źitim zemljama razli─Źitim tempom. Ovisan je o ekonomskoj mo─çi i znanstvenim dostignu─çima, ali najvi┼íe o prevladavaju─çim kulturnim obrascima koji se odnose na zna─Źenje pojedinca i po┼ítivanje ljudskih prava. Da bi postali dru┼ítvo u kojem svaki pojedinac ima jednaka prava i mogu─çnosti bez obzira na individualne razli─Źitosti, model inkluzije predstavlja se kao jedno od rje┼íenja. Preduvjet modela, ali i njegova posljedica je promjena osobnih stavova.
Stavovi prema osobama s te┼íko─çama u razvoju zadnjih se tridesetak godina polako mijenjaju. U medicinskom modelu (Mason i Rieser, 1994), koji je prevladavao osamdesetih godina, u sredi┼ítu je pozornosti bilo o┼íte─çenje, a ne osoba. U takvom dru┼ítvu, osobe s te┼íko─çama u razvoju shva─çaju se kao problem. Organiziraju se razne specijalne slu┼żbe i postupci u svrhu uklanjanja ili smanjivanja posljedica o┼íte─çenja. Budu─çi da se to pokazalo neostvarivim, smatralo se opravdanim te osobe trajno isklju─Źiti iz dru┼ítva. Tako djeca od najranije dobi bivaju odvojena od obitelji, isklju─Źena iz lokalne zajednice i otu─Ĺena od dru┼ítva. Socijalni kontakt je ograni─Źen samo na stru─Źno osoblje koje je usmjereno na “ozdravljenje”, dok su potrebe za sigurno┼í─çu, ljubavlju, pripadanjem, aktivno┼í─çu, u─Źenjem, nezavisno┼í─çu, samoostvarenjem, kao i mnoge druge potrebe, zanemarene. Dakle, uskra─çene su im mogu─çnosti koje pru┼ża lokalna zajednica te im je time bitno smanjena kvaliteta ┼żivota. Razvojem spoznaje o negativnim posljedicama segregacije potaknut je nastanak modela deficita. U okviru modela deficita javlja se pokret integracije koji je, uglavnom, usmjeren na uklju─Źivanje djece s manjim te┼íko─çama u razvoju u redovan sustav odgoja i obrazovanja. Integracija se isklju─Źivo odnosi na dijeljenje zajedni─Źkog prostora i nekih aktivnosti u ograni─Źenom vremenskom periodu i pod strogom je kontrolom osoba bez te┼íko─ça u razvoju. Na taj na─Źin, me─Ĺutim, ne dolazi do istinskog uklju─Źivanja i prihva─çanja.
Kao krajnji oblik integracije daljnjim se napretkom razvija pokret inkluzije. Danas je op─çenito prihva─çen socijalni model koji kao osnovni problem nagla┼íava odnos dru┼ítva prema osobama sa te┼íko─çama u razvoju. Osnovna je ideja modela da o┼íte─çenje koje objektivno postoji ne treba negirati, no ono ne umanjuje vrijednost osobe kao ljudskog bi─ça. Ono ┼íto osobe sa te┼íko─çama u razvoju isklju─Źuje iz dru┼ítva su neznanje, predrasude i strahovi koji prevladavaju u tom dru┼ítvu. Stoga, socijalni model nagla┼íava prava pojedinca, te te┼żi restrukturiranju dru┼ítva.
Stavovi prema osobama s te┼íko─çama u razvoju kao, uostalom, i stavovi prema svim manjinskim grupama nisu uro─Ĺeni, nego su nau─Źeni, izme─Ĺu ostalog, i kroz predrasude i neznanje drugih. Mijenjanje stavova slo┼żen je i dugotrajan proces koji se velikim djelom zasniva i na iskustvu.
Dakle, ┼żelimo li da se stavovi dru┼ítva promijene treba stvarati uvjete u kojima ─çe do─çi do interakcije izme─Ĺu osoba sa i osoba bez te┼íko─ça u razvoju. Prvi korak ka tome treba biti uklju─Źivanje djece u redovni sustav odgoja i obrazovanja. Dosada┼ínja praksa pokazala je da se takvom interakcijom stje─Źu pozitivna iskustva (B. Tedorovi─ç, 1997). Na temelju principa socijalnog modela izdan je osnovni dokument UN-a Standardna pravila za izjedna─Źavanje mogu─çnosti za osobe s invaliditetom (48. zasjedanje Glavne skup┼ítine UN, 20. prosinac 1993, Rezolucija 48/96), koji sadr┼żava smjernice za politiku svih dr┼żava. U tom se dokumentu posebno isti─Źe razvijanje svijesti o potrebama i pravima osoba s te┼íko─çama u razvoju, kao ┼íto su prava na zdravstvenu za┼ítitu, rehabilitaciju i pomagala. Dr┼żava je obvezna osigurati odgoj i obrazovanje u maksimalno integriranim uvjetima. Isto tako, mora zakonski ukloniti sve zapreke zapo┼íljavanju osoba s te┼íko─çama u razvoju i pru┼żiti im socijalnu sigurnost. Svi zakoni i ostale mjere trebaju omogu─çiti ┼żivot osoba sa te┼íko─çama u razvoju u vlastitoj obitelji, uz pru┼żanje dodatnih usluga. Prijeko je potrebno osigurati im sva prava kao i ostalim gra─Ĺanima. Tako─Ĺer se zahtijeva da organizacije osoba s te┼íko─çama u razvoju i organizacije roditelja, ravnopravno sudjeluju u dono┼íenju odgovaraju─çih zakonskih propisa, uklanjaju─çi pritom sve oblike diskriminacije. Delhijskom Deklaracijom UN-a iz 1995. ponovo se nagla┼íava obveza svih ─Źlanica UN-a da stvore uvjete za o┼żivotvorenje na─Źela navedenih u Standardnim pravilima.

U okviru socijalnog modela javlja se model inkluzije. Inkluzija sama po sebi ne podrazumijeva izjedna─Źavanje svih ljudi, nego uva┼żavanje razli─Źitosti svakog pojedinca. U tome i jest njena vrijednost, jer nam kroz razvoj op─çe tolerancije prema individualnim razlikama i potrebama omogu─çava ┼íirenje spoznaja, oboga─çivanje iskustava i razvoj ─Źovje─Źnosti. Inkluzija svakom pojedincu pru┼ża mogu─çnost odlu─Źivanja o vlastitom ┼żivotu i preuzimanja odgovornosti.

Inkluzija je pristup u kojem se nagla┼íava da je razli─Źitost u snazi, sposobnostima i potrebama prirodna i po┼żeljna. Ona zahtjeva razvoj osjetljivosti i stvaranje uvjeta za artikulaciju i zadovoljavanje razli─Źitih individualnih potreba, a ne samo potreba osoba sa o┼íte─çenjem. No, bez obzira na individualne razli─Źitosti svi ┼żelimo biti voljeni, osje─çati pripadnost, ┼żelimo raditi i biti po┼ítovani.┬á