Spolno prenosive infekcije i zaštita spolnog i reproduktivnog zdravlja

Spolno prenosive infekcije

…MOGU SE DOGODITI I TEBI

 

„Meni se to ne može dogoditi…“

„To se događa drugima…“

„Pa nisam ja valjda takav pehist…“

„Sigurno bi već bilo nekih simptoma…“

„Nije se činio rizičan…..“

„Činila mi se OK….“

 

Možda si se već uhvatio/-la u ovakvom razmišljanju kad su spolno prenosive bolesti u pitanju. Ako jesi, to je posve normalno. To je uobičajena optimistična pretpostavka da se loše ili nepredviđene situacije događaju drugima. Ona nam pomaže bolje predviđati događaje, ali može dovesti do nekih ne baš tako dobrih odluka i spolno prenosivih bolesti te s njima povezanih komplikacija. Zato pročitaj ovu brošuru kako bi odluke koje se tiču tvog i tuđeg spolnog zdravlja donosio/-la informirano.

PREUZMI ODGOVORNOST ZA SVOJE SPOLNO ZDRAVLJE!

 

Što je seksualnost (spolnost)?

Seksualnost se ne odnosi samo na spolne odnose ili spolnu aktivnost, već uključuje sliku o svom tijelu, sliku o sebi, odnose s drugima, intimne odnose, komunikaciju, vrijednosti, reproduktivne izbore, rodne uloge, izražavanje, seksualnu orijentaciju te promjene koje se događaju s dobi.

Što je spolno zdravlje?

Spolno zdravlje je važan dio ljudskog zdravlja koji utječe i na ostale dijelove zdravlja te je pod njihovom utjecajem.To je pozitivan i uvažavajući pristup spolnosti i spolnim odnosima, kao i mogućnost za doživljavanje ugodnih i sigurnih seksualnih iskustava, bez prisile, diskriminacije i nasilja.

Zašto je važno razgovarati o seksu?

Mnogi roditelji izbjegavaju razgovor o seksu sa svojom djecom, a spolnost je često I  tabu tema Ponekad nemaju dovoljno vremena za razgovor,ponekad im se čini da je još prerano za takav razgovor, neugodno im ga je voditi ili misle da bi mogli potaknuti djecu na ranija i rizičnija seksualna ponašanja. No, istina je potpuno drugačija. Pokazalo se da se djeca koja su više razgovarala s roditeljima o tim temama češće odgovorno spolno ponašaju. Mladi koji s roditeljima razgovaraju o spolnim odnosima osjećaju se prihvaćenije zbog znanja i stavova koje imaju te manje istražuju o seksu iz nepouzdanih izvora (među vršnjacima ili na internetu). Slično se odnosi i na edukaciju mladih u školama. Ako se mladi o spolnom i reproduktivnom zdravlju informiraju iz pouzdanih izvora i na vrijeme, može se značajno utjecati na smanjenje broja spolno prenosivih infekcija, neplaniranih trudnoća ili drugih neželjenih mogućih posljedica spolnih odnosa.

Važno je da znaš koje sve mogućnosti imaš kako bi što spremnije i sigurnije započeo/-la svoj spolni život.

Što su rizična spolna ponašanja?

Rana rizična seksualna ponašanja (spolno iskustvo u ranoj dobi, često mijenjanje partnera, nezašićeni spolni odnosi…) često su odraz prirodne potrebe za eksperimentiranjem, istraživanjem vlastitih promjena i osjećaja koji se javljaju ulaskom u pubertet (i ranije). Ipak, ta ponašanja mogu imati negativne kratkoročne i dugoročne posljedice kao što su spolno prenosive bolesti (SPB), neplanirane trudnoće, razočaranja… Neliječene SPB mogu dovesti do dugotrajnih posljedica i različitih zdravstvenih komplikacija.

Što su to spolno prenosive bolesti (SPB)?

U SPB spadaju bolesti koje se mogu prenijeti spolnim kontaktom sa zaraženom osobom (oralnim, vaginalnim i analnim kontaktom), a neke se mogu prenijeti i nespolnim putem (krvlju, s majke na dijete). Uzrokuju bolesti spolnih organa, no mogu zahvatiti i druge organe (jetru, obrambeni sustav, mozak…), a izazivaju ih različiti mikroorganizmi.

Više od 30 različitih mikroorganizama prenosi se spolnim putem. Njih osam najčešće je povezano s pojavom spolno prenosivih bolesti. Od tih osam infekcija, trenutno su četiri izlječive: sifilis, gonoreja, klamidija i trihomonijaza. Ostale četiri virusne infekcije nisu izlječive iako se njihovi simptomi mogu tretirati te se na njih može utjecati liječenjem: hepatitis B (HBV), infekcija virusom herpesa (HSV), infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) i infekcija humanim papilloma virus (HPV).

Spolno prenosive bolesti (SPB) ili spolno prenosive infekcije (SPI) – koja je razlika?

Možda si primijetio/-la da se oba ova termina koriste u različitim tekstovima. Koja je zapravo razlika među njima? SPI znači da netko ima infekciju, ali to ne znači da nužno ima i razvijenu bolest, iako je infekcija obično prvi korak prema tome. Infekcija se odnosi na ulazak stranih organizama u tijelo (virusa, bakterija…) te njihovo umnožavanje. Narušavanje normalnog funkcioniranja organizma, pogotovo u slučaju pojave simptoma smatra se bolešću (ukoliko nije uzrokovano fizičkom ozljedom). To znači da zapravo sve SPB započinju kao SPI, a SPB postaju kada zaražena osoba ima simptome bolesti. Unatoč ovim razlikama, u tekstu je zbog lakše razumljivosti korišten termin spolno prenosive bolesti (SPB).

Kako se SPB prenose?

SPB se prenose spolnim kontaktom sa zaraženom osobom (uglavnom oralnim, vaginalnim i analnim kontaktom te ponekad i ostalim intimnim kontaktima „kože o kožu ili kože o sluznicu“ ), a neke se mogu prenijeti i nespolnim putem (krvlju, s majke na dijete). Spolni odnosi uvijek, a osobito u mladenačkoj dobi nose određene opasnosti. Rizik od SPB najveći je među mladima koji rano stupaju u spolne odnose i skloni su mijenjanju partnera, olako se upuštaju u spolne odnose pod utjecajem alkohola i droga te ne upotrebljavaju zaštitu misleći da se loše stvari njima ne mogu dogoditi, da se SPB i neplanirana trudnoća „događaju nekom drugom“.

Kako se SPB NE prenose?

Najčešće i najvažnije bakterijske i virusne SPB ne prenose se posrednim putem odnosno preko predmeta, npr. korištenjem javnih WC-a, spavanjem u nečijem krevetu i slično jer uzročnici ne mogu preživjeti izvan ljudskog organizma. Iznimka su određene parazitske i druge SPB (primjerice svrab, stidne uši, trihomonijaza,) kada je prijenos moguć i preko određenih predmeta (npr. vlažni ručnici, posteljina, odjeća), i ostalih mjesta na kojima mogu obitavati i razmnožavati se određeni uzročnici spolnih bolesti. Također, SPB se ne prenose socijalnim kontaktom poput razgovora, rukovanja, zagrljaja, boravka u istoj prostoriji i sl.

Koji su simptomi SPB?

SPB često ne izazivaju simptome ili su simptomi vrlo oskudni te ih je zbog toga teško prepoznati (osobito u muškaraca). Stoga zaražene osobe ukoliko ne znaju da su zaražene i ne traže liječničku pomoć infekciju mogu prenijeti svojim spolnim partnerima.

Simptomi SPB kod žena: otežano i bolno mokrenje, intenzivan svrbež i žarenje vanjskog spolovila, povećana količina te promijenjeni izgled i miris iscjetka iz rodnice, ranice, mjehurići ili bradavice na koži spolovila ili anusa, iznenadno krvarenje uz redovite menstruacije, bol prilikom spolnog odnosa.

Simptomi SPB kod muškaraca: gnojni iscjedak iz mokraćne cijevi, otežano i bolno mokrenje, crvenilo, bol i svrbež vrha penisa često popraćeno otokom i intenzivnim neugodnim mirisom i bjelkastim naslagama, te ranice, mjehurići ili bradavice na koži spolovila ili anusa.

 

Vodič kroz SPB

 

Bakterijske SPB

BAKTERIJSKA VAGINOZA

Rodnicu prirodno nastanjuje više vrsta bakterija, od kojih je najviše bakterija mliječne kiseline. One proizvode mliječnu kiselinu koja je odgovorna za niski pH rodnice čime se štiti rodnica od upale jer je rast mikroorganizama pri takvom pH ograničen. Stanje bakterijske vaginoze nastaje kada je broj bakterija mliječne kiseline smanjen, zbog čega dolazi do pH neravnoteže i rasta „loših“ bakterija (npr. Gardnerella vaginalis) na stijenkama rodnice. Nije vezana isključivo za spolni put prijenosa. Iako se može pojaviti i u djevojaka koje još nisu stupile u spolne odnose, ipak je najučestalija u spolno aktivnih žena, posebno u onih s više spolnih partnera. Praćena je pojačanim iscjetkom iz rodnice, bjelkasto-sivkaste boje, neugodna mirisa po ribi, ponekad popraćenog peckanjem ili svrbežom. Tegobe se pojačavaju nakon spolnog odnosa ili menstruacije (osjećaj nadraženosti i vaginalne suhoće). Potrebno je liječenje antimikrobnim lijekovima zbog mogućih komplikacija (posebno tijekom trudnoće).

GONOREJA

Uzročnik gonoreje (kapavca, tripera, triša) je bakterija, tzv. gonokok Infekcija najčešće zahvaća mokraćne i spolne organe, ali je moguća i u području debelog crijeva (rektuma) te u grlu, ovisno o vrsti spolnog odnosa (vaginalni, analni ili oralni). Prenosi se s majke na dijete, pa mogu nastati upale pluća i oka novorođenčeta, ali i sljepoća. Može biti i bez simptoma (asimptomatska). Karakteristični smetnje se pojavljuju obično nekoliko dana nakon infekcije. Javlja se pečenje prilikom mokrenja, bijeli ili žuto-zeleni gnojni iscjedak iz penisa ili vagine, bol u grlu, svrbež i bol anusa, bolni i otečeni sjemenici kod muškaraca i poremećaj menstrualnog ciklusa u žena. raširena diljem svijeta, pogotovo u mlađoj dobi od 15-24 godine. Ako se bolest ne liječi, dovodi do neplodnosti. Liječe se oba partnera antibiotskom terapijom uz uzdržavanje od spolnih odnosa tijekom liječenja

KLAMIDIJSKA INFEKCIJA

Uzročnik klamidijske infekcije je bakterija Chlamydia trachomatis. Gotovo dvije trećine novih infekcija klamidijom, javlja se među mladima u dobi od 15 do 24 godine. Pritom se procjenjuje da je 1 od 20 spolno aktivnih mladih žena u dobi 14-24 godine zaražena klamidijom. Najčešće je asimptomatska, pa je često neprepoznata i neliječena i zato se naziva „tiha upala“. Prenosi se nezaštićenim spolnim odnosom (oralnim, vaginalnim ili analnim) sa zaraženim partnerom. Kad je simptomatska, muškarci primjećuju crvenilo u genitalnoj regiji, bol i peckanje prilikom mokrenja. Žene mogu imati pojačan iscjedak, osjećati težinu i bol u donjem dijelu trbuha te oskudno krvariti nakon vaginalnog spolnog odnosa. U klamidijskoj infekciji poremećena je kvaliteta cervikalne sluzi, što pogoduje koinfekcijama s drugim bakterijama i virusima. Neliječena infekcija može dovesti do teških komplikacija (zdjelična upalna bolest) i trajnih posljedica (otežano začeće, izvanmaternične trudnoće, neplodnost) u žena, ali i kod muškaraca (rjeđe) i novorođenčadi (novorođenački konjuktivitis, upala pluća). Stoga je rano otkrivanje važno u smanjenju dugoročnih posljedica za reproduktivno zdravlje. Liječe se oba partnera antibiotskom terapijom uz uzdržavanje od spolnih odnosa tijekom liječenja.

INFEKCIJA MIKOPLAZMOM

Mikoplazma je grupa bakterija koja uključuje više od 70 različitih vrsta. Smatra se da je mikoplazmom inficirano i do 50 % seksualno aktivnih osoba. Najpoznatije su Mycoplasma hominis i Mycoplasma genitalium.  Sastavni su dio fiziološke flore donjeg genitalnog trakta u žena, no u određenim uvjetima uzrokuju infekciju.  Jedan je od glavnih uzročnika nespecifičnog uretritisa u muškaraca. Infekcije mikoplazmama najčešće su asimptomatske. Simptomatske infekcije nalik su ostalim SPB (uključujući i klamidiju i gonoreju) te se s njima mogu lako zamijeniti. Simptomi kod žena su svrbež rodnice, peckanje prilikom mokrenja, bol za vrijeme spolnog odnosa, a  kod  muškaraca sekret iz uretre (penisa), peckanje pri mokrenju, bol i otoci zglobova (artritis). Mikoplazma se također povezuje s bakterijskom vaginozom.

SIFILIS

Sifilis je bolest uzrokovana bakterijom Treponema pallidum. Zahvaća unutarnje organe ili više organa u organizmu i ima 3 stadija. Na penisu, u ustima, anusu (čmaru) ili stidnim usnama jedan do 12 tjedana (najčešće 3 tjedna) nakon nezaštićenog spolnog odnosa sa zaraženom osobom pojavljuje se bezbolna ranica (1. stadij). Ako se ne liječi, ranica nestane, ali bakterija ostaje u tijelu i uzrokuje opće simptome (umor, glavobolja, bolovi u kostima, mišićima i zglobovima, povišena temperatura), promjene na koži (osip) i sluznici usne šupljine i oštećenja unutrašnjih organa i mozga (2. i 3. stadij). Venerični sifilis se prenosi spolnim putem. Postoji i nevenerični sifilis koji se prenosi s majke na dijete tijekom trudnoće ili porođaja (kongenitalni ili konatalni sifilis)  ili neseksualnim kontaktom među ljudima ili preko kontaminiranih predmeta (bolest koja se javlja na ograničenim geografskim područjima tzv. endemski sifilis). U ranim fazama bolesti simptomi se mogu lako previdjeti. Dijagnoza se postavlja na temelju liječničkog pregleda i krvnih testova. Sifilis se liječi penicilinskim injekcijama ili drugim antibioticima. Osobe koje žive s HIV-om dobivaju veće doze lijeka i njihova terapija traje duže.

INFEKCIJA UREAPLAZMOM

Ureaplasma urealyticum su mikroorganizmi koji se razmjerno često nalaze u donjem dijelu spolnog sustava žene, no kada se poremeti ravnoteža normalne bakterijske flore, mogu sudjelovati u pojavi urogenitalne infekcije (mogu se naći u 30 do 90% žena bez ikakvih tegoba). Pod većim su rizikom mlađe žene i muškarci koji učestalo mijenjaju partnere i ne koriste zaštitu tijekom odnosa (kondom). Najčešće se radi o asimptomatskoj (pritajenoj) infekciji, no može se manifestirati s bjelkastim iscjetkom praćenim svrbežom na ulazu u rodnicu ili peckanjem pri mokrenju. Povezuju se s neplodnosti te mogućim komplikacijama u trudnoći kao i upalama mokraćne cijevi u muškaraca. Liječiti se trebaju oba partnera (antibiotska terapija).

Virusne SPB

GENITALNI HERPES

Genitalni herpes je infekcija Herpes simplex virusom (HSV), obično tipom 2. Genitalni herpes najčešće se prenosi spolnim odnosom sa zaraženom osobom, koja može pokazivati znakove bolesti ili biti asimptomatski nositelj virusa. Prenosi se izravnim dodirom kože, najčešće tijekom spolnog kontakta. Simptomi se javljaju 2 – 12 dana nakon ulaska virusa u organizam i to svrbež i bolovi spolnog područja, iscjedak, pritisak u trbuhu, bolno i učestalo mokrenje. Nakon početnog svrbeža i žarenja stvaraju se mjehurići i ranice na koži i na sluznici genitalija, koji pucaju i tako nastaju bolna oštećenja kože. Promjene na koži prate i opći simptomi poput temperature, bolova u mišićima i zglobovima. Do izlječenja dolazi za 6 -1 5 dana. Nakon prve infekcije, virus ostaje aktivan u živčanim stanicama i može se ponovno aktivirati kada je imunološki sustav domaćina oslabljen (stres, akutna bolest i dr.). Herpes simplex virus raširen je po cijelom svijetu. Tip 1 uzrokuje najčešće upalu sluznice usne šupljine i desni te herpetičnu „groznicu“ usana, a tip 2 se gotovo isključivo povezuje s infekcijom vanjskih spolnih organa. Ne postoji djelotvoran lijek koji može izliječiti herpes, ali postoje antivirusni lijekovi koji ublažavaju simptome i skraćuju njihovo trajanje.

HEPATITIS B

Virus hepatitisa B (HBV) napada jetreno tkivo. Uzrokuje upalne promjene jetre i oštećenje jetrenih stanica. Prenosi se kontaktom s krvlju ili ostalim tjelesnim tekućinama (uglavnom sjemenom i vaginalnom tekućinom, a ponekad i slinom) zaražene osobe. Može se prenijeti s majke na dijete tijekom poroda U jedne trećine oboljelih simptomi infekcije prođu nezapaženo, u jedne se trećine infekcija očituje kao, blaga, gripi slična bolest koja se rijetko točno dijagnosticira. Oko 30% oboljelih razvije potpunu sliku hepatitisa s gubitkom apetita, mučninom, bolovima u trbuhu, tamnom mokraćom, svijetlom stolicom, povišenom temperaturom i karakterističnom žuticom sluznica (osobito bjeloočnica) i kože. Tijekom kroničnog hepatitisa B može doći do propadanja jetre, ciroze jetre te se povećava rizik za nastanak karcinoma jetre. Više od 90% odraslih osoba preboli hepatitis B tijekom početne akutne faze unutar jedne godine od infekcije. uz doživotni imunitet. Važno je znati da određeni broj osoba (u RH prosječno 1%) ostaju kronični nositelji virusa (dugotrajno, pa i doživotno) pa mogu biti trajni izvor zaraze za okolinu. Kronični hepatitis može imati za posljedicu cirozu ili karcinom jetre. Antivirusni lijekovi za liječenje hepatitisa B mogu usporiti razvoj ciroze i spriječiti pojavu karcinoma jetre. Za učinkovitu zaštitu od hepatitisa B postoji cijepljenje, koje se u Hrvatskoj provodi u redovitom programu za učenike šestog razreda osnovne škole, u dojenačkoj dobi te za one koji se u povišenom riziku (primjerice korisnici droga, spolni partneri zaraženih osoba, zdravstveni djelatnici). Uvijek se možeš cijepiti ako još nisi.

HEPATITIS C

Hepatitis C prvenstveno se prenosi krvlju, kontaktom s krvlju zaražene osobe (najčešće korištenjem nesterilnog pribora za injektiranje droga, prilikom tetovaže i body piercinga) te s majke na dijete tijekom trudnoće i poroda. Ne klasificira se kao spolno prenosiva infekcija, ali u rjeđim slučajevima može doći do prijenosa i spolnim putem, prilikom nezaštićenih spolnih odnosa, posebice ako uključuju krvarenja ili kontakt sluznica i zarazne krvi ili tjelesnih tekućina sa primjesama krvi pri čemu najveći rizik predstavlja analni spolni odnos. Većina bolesnika nema nikakvih simptoma ili su ti simptomi nespecifični pa nisu svjesni bolesti. Kronični hepatitis C može dovesti do ciroze i raka jetre. SZO je procijenila (2015.) da svaka 12. osoba ima kronični hepatitis B ili C, a da je svaka 3. bila izložena jednom ili obama virusima. Cjepivo protiv hepatitisa C ne postoji, stoga je bitno izbjegavanje rizičnih ponašanja i pravovremeno testiranje.  Danas je moguće učinkovito liječiti i izliječiti hepatitis C.

INFEKCIJA HIV-om

Uzročnik je virus humane imunodeficijencije (HIV) koji u slučaju neliječene infekcije u kasnoj fazi bolesti uzrokuje AIDS (sindrom stečenog nedostatka imuniteta). Tijekom vremena (prosječno 10 godina) dolazi do postupnog uništavanja imunološkog sustava, i zaražena osoba obolijeva od oportunističkih infekcija (infekcije koje se uvjetno javljaju u određenim uvjetima poput slabosti obrambenog sustava koje u zdravom ljudskom organizmu ne izazivaju bolest) i nekih zloćudnih tumora. Osoba zaražena HIV-om nema specifične vanjske znakove infekcije i dok se ne razvije AIDS osjeća se najčešće dobro. Jedini način utvrđivanja infekcije u toj fazi je testiranje na HIV. HIV je prisutan u tjelesnim tekućinama zaražene osobe: krvi, sjemenoj tekućini te vaginalnom sekretu. HIV se prenosi: nezaštićenim spolnim odnosom sa zaraženom osobom (najveći rizik ima nezaštićeni analni spolni odnos zbog najosjetljivije sluznice, a najmanji oralni odnos), razmjenom igala, šprica ili pribora pri uzimanju droga, te sa zaražene majke na dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja. U akutnoj infekciji (3 – 6 tjedana od trenutka zaraze) mogu se javiti simptomi koji podsjećaju na gripu ili infektivnu mononukleozu (vrućica, natečeni limfni čvorovi, grlobolja, bol u mišićima). Zahvaljujući antiretrovirusnim lijekovima, nekad zastrašujuća i smrtonosna infekcija u današnje vrijeme je kronična bolest, a osobe koje žive s HIV-om mogu imati dug, radno sposoban i kvalitetan život. Iako zasad ne postoje lijekovi koji mogu potpuno izliječiti infekciju HIV-om, postoje lijekovi kojim se suzbija umnožavanje HIV-a i smanjuje količina virusa u krvi na nemjerljivu količinu, čime se oporavlja oštećeni imunitet, sprječava pojava bolesti koje označavaju početak AIDS-a (oportunističke infekcije, zloćudne bolesti) te se oboljelima omogućava normalno očekivana duljina života.Važno je naglasiti da se HIV ne prenosi socijalnim kontaktom, rukovanjem, kašljanjem, kihanjem, zagrljajem, poljupcem, kupanjem u bazenu, u saunama, boravkom u istoj prostoriji, niti preko kukaca, npr. ubodom komarca.

INFEKCIJA HPV-om

Uzročnik je humani papilloma virus, skraćeno HPV. Prenosi se spolnim kontaktom sa zaraženom osobom (svim oblicima spolnog odnosa i intimnim kontaktom kože na kožu). Postoji više od 150 tipova, od kojih 40-ak tipova HPV-a uzrokuju infekcije spolnog područja. Većina HPV infekcija je asimptomatska, a jedan dio infekcija prolazi i bez liječenja. Niskorizični tipovi HPV-a uzrokuju dobroćudne promjene, kao što su spolne bradavice (kondilomi), koje su najčešće manifestacije ove infekcije u oba spola. Visokorizični tipovi HPV-a mogu uzrokovati zloćudne promjene, kao što su predstadiji karcinoma i karcinom. Za neke tipove, mogućnost zaraze vrlo visoka. Spolne bradavice su tvorbe najčešće prisutne na području vanjskih genitalija, ali ih je moguće naći i na drugim djelovima tijela (lice, grlo). Ovisno o broju, mjestu i veličini, mogu biti bolne i izazivati svrbež. I u slučaju asimptomatskih infekcija HPV-om, može se dogoditi prijenos zaraze. Dugotrajna neliječena infekcija visokorizičnim tipovima može uzrokovati rak vrata maternice (najčečšće), rodnice i stidnice u žena, penisa u muškaraca te anusa i grla u oba spola. U Hrvatskoj godišnje od raka vrata maternice obolijeva oko 350 žena, a preko 100 ih umre. Stoga su važne mjere prevencije kao što su edukacija o rizicima, odgovorno spolno ponašanje, cijepljenje djevojaka i mladića te redoviti ginekološki pregledi i probirni testovi djevojaka i žena prema preporuci liječnika (Papa test, HPV test).

Parazitske i ostale SPB

STIDNE UŠI

Stidna ušljivost (pedikuloza) uzrokovana je parazitom Pthirius pubis (stidna uš), koji napada ljudske pubične (stidne) dlake. Osim genitalnog područja, može zahvatiti i ostala područja prekrivena dlakom. Stidna uš mali je kukac veličine vrška pribadače. Uš ne može skakati i hrani se isključivo krvlju, a ljudi su jedini poznati domaćini. Najčešći put prijenosa je spolni put, odnosno kontakt s intimnim područjem zaražene osobe. Rjeđe se može prenijeti putem ručnika, odjeće i posteljine.Javlja se jak svrbež u području spolovila, a može biti zahvaćeno i područje oko čmara (analnog otvora), a rjeđe i neki drugi dijelovi tijela. Pojavnost ušljivosti je u padu kao zbog sve češćeg uklanjanja dlaka s intimnih dijelova tijela. Ušljivost ne predstavlja posebnu opasnost za zdravlje, no ako je neliječena može dovesti do alergijskih reakcija i oštećenja na koži. Obavezno treba liječiti partnera, jer je spolni prijenos unatoč korištenju kondoma vrlo vjerojatan, budući da kondom ne prekriva cijelo genitalno područje na kojem se mogu nalaziti stidne uši. Preporučuje se iskuhavanje i glačanje ručnika, odjeće i posteljine na visokim temperaturama te izbjegavanje zajedničkog korištenja ručnika.

SVRAB

Svrab (šuga) uzrokovan je parazitom Sarcoptes scabiei, grinjom koja je prilagođena parazitskom načinu života na koži čovjeka. Ne spada u skupinu spolno prenosivih bolesti, no prijenos spolnim putem je jedan od mogućih prijenosa. Od svraba mogu oboljeti svi, neovisno o dobi, spolu i socijalnom statusu. S obzirom na brzo širenje, često se javlja u obliku obiteljskih epidemija ili među osobama u uvjetima kolektivnog smještaja (studentski dom, umirovljenički dom i slično). Svrab se kao uzročnik neugodnog svrbeža (više noću) i crvenkastih promjena na koži svake godine javlja kod otprilike 300 milijuna ljudi diljem svijeta. Lako se prenosi s čovjeka na čovjeka bliskim produljenim tjelesnim dodirom, spolnim odnosom ili korištenjem odjevnih predmeta, posteljina i ručnika zaražene osobe. Kontakt mora biti dugotrajan, pa se tako rukovanjem ili zagrljajem ne prenosi.Za liječenje i dijagnostiku svakako se treba obratiti liječniku.

TRIHOMONIJAZA

Uzročnik ove SPB je praživotinja Trichomonas vaginalis. Najčešće se prenosi spolnim putem, a od nespolnih načina prijenosa najčešći je prijenos infekcije s majke na dijete tijekom poroda, prolaskom kroz porođajni kanal. Kod žena, trihomonijaza se očituje pojavom žuto-zelenog iscjetka neugodna mirisa, uz osjećaj svrbeža i žarenja u području stidnice i rodnice. Kod muškaraca bolest se očituje pjenušavim, prozirnim ili gnojnim isjetkom i nelagodom ili bolovima prilikom mokrenja. Oko polovica žena i većina muškaraca nemaju simptome bolesti, i zato su važni redoviti ginekološki i preventivni pregledi. lako se dijagnosticira, a liječi se antibioticima. Potrebno je liječiti oba partnera, čak i onda kada nemaju simptome.

KANDIDIJAZA

Kandidijaza je gljivična infekcija spolnog sustava. Najčešći uzročnik je Candida albicans koja se prirodno nalazi u ljudskom tijelu, ali u određenim uvjetima može uzrokovati bolest. Bolest se razvija u stanjima smanjene obrambene sposobnosti organizma, kod oštećenja sluznice i kože, trudnoće, šećerne bolesti, zloćudnih tumora ili primjene nekih lijekova poput antibiotika kada se narušava vrlo osjetljiva ravnoteža između kiselosti rodnice, sadržaja glikogena, mliječne kiseline i hormona čime nastaju idealni uvjeti za neprirodno bujanje gljiva. Nastanak bolesti je rijetko povezan sa spolnim kontaktom, ali se spolnim putem može prenijeti. Tipični su znakovi bolesti kod žena svrbež i pečenje u području stidnice ili rodnice i bijeli, sirasti iscjedak. Kod muškaraca simptomi se javljaju rijetko, a očituju se crvenilom, ranicama ili ljuskicama u području vanjskog spolovila. Kandidijaza se uspješno liječi lijekovima protiv gljiva (antimikoticima), oba partnera.

Koliko su SPB raširene?

Procjenjuje se da se svake godine u svijetu zabilježi oko 357 milijuna slučajeva ove četiri SPB: klamidijske infekcije (131 milijun), gonoreje (78 milijuna), sifilisa (5.6 milijuna) i trihomonasa (143 milijuna). Više od 500 milijuna osoba zaraženo je genitalnim herpesom. Više od 290 milijuna žena ima HPV. Infekcija HPV-om svake godine uzrokuje 528.000 slučajeva raka vrata maternice i 266.000 smrti zbog povezanih komplikacija. Gonoreja i klamidija jedan su od glavnih uzorka upalne bolesti zdjelice i neplodnosti u žena. Iako SPB zahvaćaju spolno aktivne osobe svih dobi, prema procjenama Američkog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC), mladi 15 – 24 godine čine nešto više od jedne četvrtine spolno aktivne populacije, ali u njih se bilježi čak polovina godišnjih slučajeva SPB. U Europi i Hrvatskoj klamidijska infekcija je najčešće prijavljivana SPB. Zbog toga što simptomi često nisu prisutni ili prepoznatljivi, zbog nedovoljne edukacije o važnosti prepoznavanja rizika za zarazu SPB, otežanog pristupa testiranju i stigmatizacije SPB te posljedično i malom broju testiranih spolno aktivnih osoba, SPB kako u svijetu i Europi tako i u Hrvatskoj predstavljaju ozbiljan javnozdravstveni problem.

Kako se dijagnosticiraju SPB?

Ako imate nezaštićene spolne odnose izvan uzajamno vjerne veze s nezaraženim partnerom, to je dovoljan razlog za testiranje na SPB. Dok je u razvijenom dijelu svijeta posve normalno testirati se na SPB, u Hrvatskoj se spolno aktivne osobe teško odlučuju na taj čin i u konačnici se na godišnjoj razini testira manji broj osoba. Različite bolesti testiraju se na različite načine, a neke SPB moguće je testirati na više različitih načina. Kod žena se često uzima bris vrata maternice, a muškarcima bris uretre. Ostali načini testiranja su bris ždrijela i bris anusa, testiranje uzoraka krvi i uzoraka urina.

Što SPB znače za moje zdravlje?

Infekcije spolnih organa, osobito u mladih žena, mogu i bez uočljivih simptoma imati dalekosežne posljedice. Ako se pravodobno ne prepoznaju i ne liječe, SPB mogu uzrokovati otežano začeće, izvanmaterničnu trudnoću, spontane pobačaje, neplodnost kod muškaraca i žena, utjecati na zdravlje potomstva i izazvati različite komplikacije, pa i smrt.

Svaki simptom SPB trebaš shvatiti ozbiljno i ne odgađati liječnički pregled.

Kako se SPB liječe?

Ako se na vrijeme ne prepoznaju i ne liječe, SPB mogu uzrokovati različite komplikacije. Bakterijske SPB se mogu uspješno izliječiti antibioticima (sifilis, gonoreja, klamidijska infekcija…), a za virusne SPB (genitalni herpes, infekcija HPV-om, HIV-om…) nema specifičnog lijeka. No sve se SPB mogu liječiti. U većini slučajeva trebaju se liječiti oba partnera, treba ga provoditi prema uputama liječnika, a do potpunog izlječenja preporuka je uzdržavati se od spolnog odnosa ili pri svakom spolnom odnosu upotrijebiti kondom.

Kako spriječiti SPB?

Najbolju zaštitu i djelotvornu mehaničku zaštitu od SPB pruža upotreba kondoma pri svakom spolnom odnosu za vrijeme cijelog odnosa. Sigurnost zaštite kondomom ovisi o njegovoj redovitoj i pravilnoj primjeni. Od nekih SPB može se zaštititi i cijepljenjem (bolesti uzrokovanih HPV-om, HBV-om). Redoviti ginekološki pregled prema preporuci ginekologa, što je najčešće jednom godišnje u mlađoj dobi, uz redoviti Papa test, najbolja su prevencija razvoja zloćudnih procesa na ženskim spolnim organima. Nijedan spolni odnos nije u potpunosti siguran. Potpunu sigurnost pruža jedino suzdržavanje od spolnih odnosa (apstinencija). Samo u spolnom odnosu dviju zdravih, nezaraženih osoba nema rizika prenošenja i širenja infekcije.

Razgovaraj o prijašnjem spolnom životu sa svojim partnerom ili partnericom. Ako postoji mogućnost zaraze u prijašnjoj vezi ili vezama, potraži savjet stručne osobe radi što ranijeg otkrivanja zaraze i liječenja.

 

Abeceda spolnog zdravlja

A- apstinencija  – odgodi spolne odnose dok nisi spreman

B- budi vjeran  – uzajamno vjerna veza smanjuje rizik za SPB

C- koristi kondom (engl. condom) – štiti istovremeno od SPB i neplanirane trudnoće

 

Gdje mogu postaviti pitanja i dobiti podršku?

  • liječniku obiteljske medicine/opće prakse
  • dermatovenerologu ili urologu
  • ginekologu
  • školskom liječniku (učenici i studenti)

 

ZAPAMTI

  • Bilo koja spolno aktivna osoba može se zaraziti SPB.
  • Dovoljno je imati jednog partnera da bi se dobila SPB.
  • SPB se svima može dogoditi.
  • Može se dogoditi i tebi.
  • Tvoje spolno zdravlje je važno.
  • Spriječi ono što možeš.
  • Pametno brini o svom spolnom zdravlju.
  • Ne koristi alkohol i droge jer mogu dovesti do rizičnih spolnih odnosa.
  • Informiraj se i pitaj stručnjake.
  • Koristi kondom redovito i ispravno.
  • Ako ti se ipak dogodi, testiraj se.
  • Zaštiti sebe i druge.

 

Gdje se može testirati na HIV, virusne hepatitise i SPB pročitajte ovdje.

Više informacija o SPB i spolnom zdravlju pročitajte ovdje.