Što je HIV, a što AIDS?

ŠTO JE TO HIV?
HIV je virus koji uzrokuje AIDS. HIV je virus humane imunodeficijencije, a naziv je dobio od kratice engleskog izraza “Human Immunodeficiency Virus”. Izaziva uništavanje imunološkog (obrambenog) sustava te dovodi do pojave različitih bolesti.
H – Human = ljudski: jer uzrokuje jer uzrokuje bolest nakon ulaska u ljudski organizam.
I – Immuno-deficiency = imunodeficijencija: jer virus uzrokuje deficijenciju imunološkog sustava, tj. slabost i nesposobnost obrambenog sustava organizma koji se bori protiv različitih bolesti.
V – Virus = uzročnik bolesti je virus, mikroorganizam kojemu je glavno obilježje da se ne može samostalno razmnožavati, tj. za razmnožavanje iskorištava materijal i energiju stanice koju napada.
Kako HIV oštećuje organizam?
HIV infekcija je zarazna bolest koja počinje ulaskom HIV-a u krvotok. Kada HIV dospije u krvotok, oštećuje specifične obrambene stanice (T-limfocite) , što dovodi do slabljenja imuniteta i rezultira pojavom oportunističkih infekcija i određenih zloćudnih bolesti (organizam se zbog oslabljenog obrambenog sustava ne može obraniti od infekcija uzrokovanih bakterijama, virusima, gljivama te zloćudnih bolesti).
ŠTO JE TO AIDS?
AIDS je krajnji i najteži stadiji HIV zaraze tj. skupina bolesti koje se javljaju uzrokovane teškim oštećenjem imunološkog sustava, koji u oboljelog uzrokuje teške zaraze mikroorganizmima koje tijelo inače uspješno savladava, tumore, pa i smrt. AIDS je kratica od engleskog naziva “Acquired Immunodeficiency Syndrome”, koja znači sindrom stečenog nedostatka imuniteta.
A – aquired = stečen jer je to stanje koje netko stječe nakon infekcije (zaražavanja) HIV-om
I – immune = imunitet – otpornost jer utječe na imunološki sustav, tj. na specijalizirane stanice koje se nalaze u krvi i koje se bore protiv različitih stranih tijela i mikroorganizama (bakterija, gljivica, virusa).
D – deficiency = slabost jer nastaje slabost imunološkog sustava i obrambene snage više nemaju sposobnost učinkovite borbe protiv različitih stranih tijela i mikroorganizama.
S– syndrome = skupina bolesti jer označuje skup stanja i znakova bolesti koji su karakteristični za određenu bolest; netko tko ima AIDS može bolovati od šrazličitih bolesti i oportunističkih infekcija.
SIDA je francuska kratica istog značenja.
Od zaraze HIV-om do početka AIDS-a može proći više godina (prosječno oko 10 godina), za to vrijeme zaražena osoba ne mora imati simptome, može se osjećati i izgledati zdravo, no nesvjesno može prenositi virus na druge.
Kakav je prirodni tijek (bez liječenja) HIV infekcije?
Kada kroz sluznice ili izravnim unošenjem (npr. ubod zaraženom iglom) HIV uđe u tijelo, on ulazi u specifičnu stanicu imunološkog sustava – T – limfocit – te se u inficiranoj stanici stvara veliki broj kopija virusa. Kada unutar T – limfocita nastane veliki broj novih virusa, on prsne, oslobađa mnoštvo virusa u krvotok, te propada. Virusi ulaze u nove T – limfocite i proces se ponavlja. Time HIV postupno uništava sve veći broj T – limfocita, što dovodi do slabljenja imuniteta i rezultira pojavom oportunističkih infekcija i određenih malignih bolesti. Iako HIV primarno napada specifične stanice imunološkog sustava, T – limfocite, može izravno oštetiti i neke druge stanice u tijelu (živčane stanice, stanice sluznice probavnog sustava, itd.). Nakon 3 do 6 tjedna od zaražavanja, nastaje prva faza HIV bolesti – akutna HIV infekcija – koja se može očitovati nespecifičnim simptomima sličnima gripi ili mononukleozi i koji spontano prolaze. Akutna HIV infekcija tada prelazi u fazu asimptomatske HIV infekcije (HIV infekcija bez vidljivih simptoma bolesti, klinička latencija bolesti). Može proći deset i više godina, a da HIV inficirane osobe nemaju simptome bolesti, da izgledaju i osjećaju se zdravo. Međutim, za to vrijeme, imunološki sustav slabi i bolest u krajnjoj fazi progredira u AIDS (uznapredovali stadij HIV infekcije). Razvoj u AIDS nije kod svih HIV zaraženih osoba jednaka; u nekih je put od akutne HIV infekcije do AIDS – a kraći, a u nekih dulji. Važno je zapamtiti da se virus HIV – a može prenijeti sa zaražene osobe na nezaraženu u bilo kojoj fazi HIV infekcije.
Kako se HIV prenosi? Koji su načini zaraze?
Tri su puta prijenosa HIV-a :
- Izravni unos krvi zaražene osobe u organizam nezaražene osobe (najčešće dijeljenjem pribora za intravensko ubrizgavanje droga)
- Nezaštićeni spolni odnos (oralni, vaginalni i analni) sa zaraženom osobom
- Sa zaražene majke na dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja
Nezaštićenim spolnim odnosom smatra se odnos u kojemu dolazi do kontakta sjemene tekućine (uključujući i minimalne količine koje se nalaze u tekućini koja se izlučuje i prije ejakulacije), sekreta rodnice ili krvi zaražene osobe (uključujući i minimalne neprimjetne količine nastale u vrijeme spolnog odnosa) sa sluznicom druge osobe za vrijeme analnoga, vaginalnoga ili oralnog spolnog kontakta. Do prijenosa putem izravnog unosa krvi u organizam dolazi najčešće pri upotrebi zajedničkog, već korištenog pribora za intravenozno uzimanje opojnih droga (igle, šprice). Drugi, doduše rjeđi načini su putem piercinga, tetoviranja i bilo kojeg drugog zahvata kojim se oštećuje koža, ako se to ne radi sterilnim instrumentima (igle, “pištolji” za bušenje uha itd.). U zemljama poput Hrvatske, prijenos HIV-a putem transfuzija krvi, derivata humane plazme, te ljudskih organa i tkiva gotovo je u potpunosti uklonjen i pod strogim je nadzorom pouzdanim testiranjem krvi, krvnih pripravaka, tkiva i organa. Žena zaražena HIV – om može prenijeti virus na dijete tijekom trudnoće, porođaja ili za vrijeme dojenja.
Kako se HIV NE prenosi?
HIV se ne može prenijeti:
- HIV se ne prenosi uobičajenim međuljudskim kontaktima, rukovanjem, grljenjem, razgovorom
- Ne prenosi se šmrcanjem, kašljanjem i kihanjem niti kontaktom kože sa suzama i slinom
- Ne prenosi se korištenjem javnih zahoda, bazena ili sauna
- Ne prenosi se preko posuđa i pribora za jelo, čaša, ručnika, posteljine
- Ne prenosi se u kontaktu s predmetima kao što su javne telefonske govornice, novac, ručke u vlaku, tramvaju ili autobusu
- Ne prenosi se frizerskim i kozmetičkim tretmanima.
- Ne prenosi se intimnim kontaktima kao što je: milovanje, ljubljenje usnicama, peting, masturbacija
- Ne može se prenijeti putem domaćih ili divljih životinja niti ubodom insekata
Koji su simptomi?
Kod infekcije HIV-om nema karakterističnih simtoma bolesti. U akutnoj fazi HIV infekcije, 3 do 6 tjedana od zaražavanja mogu se javiti povišena temperatura i bolest koja je slična virozi, gripi ili infektivnoj mononukleozi. Rani simptomi zaraze HIV-om su: povišena tjelesna temperatura, glavobolja, malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima, grlobolja, mučnina gubitak teka, osip, povećanje limfnih čvorova. No ovi simptomi se mogu javiti u mnogim drugim bolestima. Isključivo se testiranjem može otkriti je li došlo do zaražavanja ili nije. Ukoliko je osoba bila u rizičnoj situaciji u kojoj se mogla zaraziti HIV-om (npr. nezaštićeni spolni odnos, korištenje tuđeg pribira za ubrizgavanja droga…), prisutnost jednog ili više simptoma rane zaraze HIV-om 3 do 6 tjedana od rizične situacije može ukazivati na infekciju i potrebno je testiranje na HIV.
Kome se preporuča testiranje na HIV?
- ako niste koristili zaštitu (kondom) pri spolnom odnosu s nepoznatom ili nedovoljno poznatom osobom, osobom rizičnog spolnog ponašanja ili sobom čiji HIV status ne znate
- ako ste imali ili imate veći broj spolnih partnera, a ne koristite kondom
- ako ste intravenski uzimali droge ili se uboli na već rabljene igle i šprice
- ako ste imali ili imate neku spolno prenosivu bolest (HPV, sifilis, gonoreju itd.)
- ako ste se tetovirali ili stavljali piercing, bili na akupunkturi u neadekvatnim (nesterilnim) uvjetima
Gdje se možete obratiti za HIV testiranje, pomoć, savjet?
Svatko tko je bio u situaciji u kojoj se mogao zaraziti HIV-om, može se anonimno, dobrovoljno i besplatno testirati u nekom od Centara za anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV (HIV savjetovališta) koja djeluju u zavodima za javno zdravstvo u osam gradova u Hrvatskoj: Dubrovnik, Osijek, Pula, Rijeka, Slavonski Brod, Split, Zadar i Zagreb. HIV savjetovalište u HZJZ-u u Zagrebu omogućuje anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV, hepatitis B i C, te sifilis. Testiranje na HIV omogućava ranu dijagnozu i uspješnjije liječenje.
Prevencija HIV infekcije – kako spriječiti HIV infekciju?
Najvažnije je izbjegavati rizična ponašanja i paziti na svoje tijelo. HIV infekcija sprečava se pametnim odlukama o seksualnim aktivnostima i drogama.
HIV infekcija može se spriječiti:
- izbjegavanjem droga bilo koje vrste, jer svaka droga, uključujući i takozvane “lagane droge”, kao i alkohol, utječe na sposobnost razboritog prosuđivanja i dovodi do nepromišljenih postupaka
- apstinencijom, odnosno suzdržavanjem od rizičnih seksualnih odnosa
- uzajamnom vjernošću dvoje zdravih seksualnih partnera, pod uvjetom da niti jedno od njih nema neko drugo rizično ponašanje, npr. zloupotrebu opojnih droga
- upotrebom kondoma (prezervativa), od samog početka do kraja snošaja, pri svakom seksualnom odnosu s osobom za koju nema potpune sigurnosti da nije zaražena HIV – om, što je istodobno i zaštita od neželjene trudnoće i od mnogih drugih, spolno prenosivih bolesti; takvo se ponašanje ne smatra apsolutno (100%) sigurnim spolnim odnosom, već je to takozvani “sigurniji seks”
- izbjegavanjem invazivnih postupaka, npr. tetoviranja, piercinga, ondje gdje nije zajamčena sterilnost instrumenata
- izbjegavanjem izravnog dodira s krvlju drugih osoba na oštećenu kožu ili sluznice (npr. pri tzv. “bratimljenju”)
Oni koji su dovoljno zreli i žele se upustiti u spolni odnos, trebaju znati pravila “sigurnijeg seksa” koja uvelike smanjuju rizik zaražavanja HIV – om i drugim uzročnicima spolno prenosivih bolesti.
Liječenje HIV/AIDS-a
HIV/AIDS se za sada ne može potpuno izliječiti, ali primjenom antiretrovirusnih lijekova usporava se napredovanje bolesti i poboljšava kvaliteta života oboljelih. Liječenje sprečava ili smanjuje moguće komplikacije bolesti, omogućuje duži i kvalitetniji život, te ujedno sprječava nehotično širenje infekcije na druge. Uz pridržavanje liječničkih preporuka prognoza HIV pozitivnih osoba znatno se popravila: danas se za njih očekuje normalan životni vijek.
Edukativni film o HIV/AIDS-u : “10 minuta za HIV”