Uši: liječenje i sprečavanje ušljivosti

U Hrvatskoj danas više nema ušljivosti tijela, ali se uši glave i stidne uši još uvijek ponegdje pojavljuju.

Uši su sitni kukci koji parazitiraju na različitim organizmima – biljkama, životinjama i ljudima, jer ih trebaju za svoj životni ciklus (razmnožavanje i rast). Na čovjeku parazitiraju dvije vrste uši: čovječja uš (Pediculus humanus) i stidna uš (Phthirius pubis). Čovječja uš ima dvije podvrste: tjelesna uš (Pediculus humanus var. corporis) i uš glave (Pediculus humanus var. capitis).

Tjelesna uš

Tjelesna se uš najradije hrani na čovjekovom tijelu, pri čemu najčešće bode vrat, mjesta oko lopatica te donji dio leđa. Uš tijela živi u odjeći, posebice u šavovima i naborima te dolazi u kontakt s tijelom samo u vrijeme hranjenja. Tjelesna uš može prenositi neke zarazne bolesti (pjegavi tifus, povratnu i rovovsku groznicu). Osobe koje su preboljele pjegavi tifus (veliki broj takvih bio je na našim prostorima u vrijeme i nakon 2. svjetskog rata) mogu doživotno u sebi nositi uzročnika ove bolesti, a blaži oblik bolesti može se pojaviti ponovno tijekom života (recidiv pjegavog tifusa ili Brill-Zinserova bolest). Ako se takva osoba nalazi u sredini u kojoj postoji ušljivost, postoji mogućnost da se putem tjelesnih uši, koje se na njoj hrane, uzročnici pjegavog tifusa prenesu na okolinu i izazovu epidemiju. Svaka ušljivost tijela obvezno se prijavljuje epidemiološkoj službi kao i svaki recidiv pjegavog tifusa (Brill-Zinserova bolest). Postupke razušivanja tada provodi epidemiološka služba.

Podizanjem općeg higijenskog standarda u Hrvatskoj ušljivost tijela je iskorijenjena i danas kod nas nema ušljivosti tijela.

Uš glave

Uš glave je sitni kukac (2-3 mm) koji živi u vlasištu čovjeka, bez kojeg ne može preživjeti. Hrani se krvlju do koje dolazi bezbolnim ubodima. Prenosi se izravnim dodirom glave s glavom, te neizravno korištenjem zajedničkih češljeva/četki, ukosnica, kopči i gumica za kosu, kapa, marama, šalova, ručnika, posteljine i sl. Uši ne skaču s čovjeka na čovjeka, ne lete, ne prenose se s kućnog ljubimca ni preko bazenske vode, već se drže  i gmižu uz vlas kose. Brzo se razmnožavaju. Odrasla ženka tijekom svojeg života, koji traje prosječno 2 mjeseca, snese oko 200 do 300 jajašaca (gnjida) koje odlaže uz sam korijen kose, najčešće u području potiljka i iza ušiju. Iz gnjide se uš izleže za otprilike tjedan dana, a dva tjedna nakon toga postaje spolno zrela i počinje nesti gnjide. U slučaju nepovoljnih uvjeta gnjide mogu ostati u stanju mirovanja i više od mjesec dana.

Uš glave bezopasan je nametnik, ne prenosi nikakve bolesti, no kako je ušljivost glave redovito praćena svrbežom, čovjek se grebe pa na koži nastaju ogrebotine koje se mogu inficirati.

Ušljivost nije sramota. Javlja  se i u bogatim i siromašnim sredinama te ne ovisi o higijenskim navikama pojedinca, pa tako svakodnevno pranje kose ne štiti od pojave ušljivosti.

Kako otkriti uši glave?

Na ušljivost glave ukazuje uporan svrbež glave (vlasišta). Detaljnim pregledom vlasišta, najčešće u području iza uha i potiljka, mogu se otkriti žive pokretne uši ili, što je češće, samo gnjide (jajašca). Pogotovo pažljivo treba pregledati plavu kosu, jer su na njoj gnjide jako teško vidljive. Gnjide su sitna, oko 1 mm velika jajašca čvrsto prilijepljena uz kosu (najčešće blizu korijena vlasi/dlake), tako da se, za razliku od peruti, teško skidaju s kose. Na koži vlasišta mogu se eventualno uočiti ranice i krastice kao posljedica češkanja.

Kako se riješiti ušiju glave?

Ako se u obitelji ili kolektivu (dječji vrtić, škola) otkrije da netko ima uši, preporučuje se provesti razušivanje kod svih članova obitelji ili kolektiva istovremeno. Naime, ako pri pregledu promakne ijedna ušljiva glava, što se može dogoditi ako je netko tek nedavno infestiran ušima pa ih ima malo, postoji opasnost da se s nje uši ponovno rašire na druge. Zbog toga je potrebno sredstvima protiv ušiju tretirati sve članove obitelji i kolektiva, a ne samo one za koje je vidljivo da na glavi imaju žive uši i/ili gnjide.

Postupak razušivanja provodi se pranjem kose specijalnim šamponima protiv ušiju, koji se može nabaviti u ljekarni,  prema uputama proizvođača (najčešće pranjem 2 puta u razmaku 7-10 dana). S obzirom da šampon ne uništava gnjide, važno je iščešljavanjem kose gustim češljem ukloniti s vlasišta i sve gnjide. Kosa se može isprati u toploj zakiseljenoj vodi (dodajte octa ili limunova soka) kako bi se češljanjem gustim češljem (obično se češalj nalazi uz pakiranje specijalnog šampona) gnjide odlijepile od kose, a nakon upotrebe češalj treba 10 minuta  namočiti u vodi temperature od najmanje 60°C i dobro oprati. Na tržištu postoje i električni češljevi koji uništavaju gnjide. Jajašca uši se mogu uklanjati s kose i ručno, pronalaženjem gnjida pregledom kose i povlačenjem prstima po vlasi na kojoj su pričvršćene gnjide.
Nije potrebno šišanje kose, no ono olakšava rješavanje ušljivosti, jer je s kraće kose puno lakše ukloniti uši i gnjide. Nakon provedenog tretmana, vlasište treba pregledavati sljedeća 2 do 3 tjedna kako bi bili sigurni da su uklonjene sve uši i gnjide.

U obitelji u kojoj su se pojavile uši potrebno je tretirati glave svih ukućana istovremeno. Nakon toga preporuča se pranje svega što je osoba koristila dva dana prije provođenja tretmana. Svu posteljinu, deke, ručnike, odjeću koja se oblači preko glave kao i sva pokrivala za glavu (pogotovo vunene kape)  treba prati  na temperaturi od najmanje 60°C.  Predmeti koji se ne mogu oprati na barem 60°C stave se u plastičnu vrećicu i drže u zatvorenoj vrećici dva tjedna. U dječjim vrtićima, u odgojnoj skupini u kojoj se pojavila ušljivost treba obavijestiti roditelje o pojavi ušljivosti i potrebi pregleda vlasišta djeteta, te razušivanja ako se uoče uši ili gnjide. Isto tako treba promijeniti i oprati svu posteljinu na krevetićima za spavanje.

U suzbijanju i sprječavanju ušljivosti uloga obitelji je velika

Rješavanje  ušljivosti je često teško te zahtijeva upornost i suradnju svih odgovornih osoba. Ipak  najveća je odgovornost na obitelji jer ušiju vas ne može riješiti ni liječnik epidemiolog, ni glavna sestra ili teta u vrtiću, a ni ravnateljica i učiteljica u školi, ako sami ne provedete  prethodno opisani postupak.

Zadatak škole i vrtića je obavijestiti cijeli razred ili odgojnu skupinu o potrebi provođenja razušivanja svih članova obitelji te u suradnji s epidemiologom podijeliti roditeljima pisane naputke kako i kada to učiniti (najbolje  petak ili tijekom  vikenda).

Dodatne informacije o liječenju i sprječavanju ušljivosti pogledajte u letku Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” ovdje.

Stidne uši

Stidna uš manja je od uši glave, a živi među dlakama genitalne regije. Može infestirati dlačice pazuha i ostale dlake na tijelu, a kod djece može se naći i na trepavicama i obrvama. Živi isključivo na čovjeku i hrani se sisanjem krvi, što izaziva jak svrbež. Stidna uš može u rublju i posteljini preživjeti dva dana bez hranjenja na čovjeku. Najčešće se prenosi spolnim kontaktom, rjeđe preko donjeg rublja, ručnika ili posteljine. Liječiti je potrebno sve spolne partnere. Liječi se preparatima permetrina ili specijalnim šamponom koji sadrži sredstvo protiv ušiju, a prema uputama proizvođača. Svo donje rublje, ručnike i posteljinu treba iskuhati te se suzdržavati od spolnog odnosa 24 sata nakon liječenja.

O ušljivosti možete pročitati i u članku Ušljivost djece.