Utjecaj cijepljenja na pobol …

Utjecaj cijepljenja na pobol od bolesti koje se sprečavaju cijepljenjem

Kretanje bolesti protiv kojih se cijepi ovisi o brojnim čimbenicima, a najviše o provedbi organiziranog cijepljenja. Prema tome, analiza kretanja incidencije (novih slučajeva) bolesti kroz duže vremensko razdoblje je adekvatan način procjenjivanja utjecaja cijepljenja na javnozdravstveni značaj bolesti protiv koje se cijepi. Veza cijepljenja s pobolom od bolesti je pogotovo izravna kod bolesti koje se prenose kapljičnim putem, s obzirom da mjere osobne higijene, higijene okoliša i poboljšanje životnih uvjeta imaju minimalan utjecaj na javljanje tih bolesti u stanovništvu.

Neki protivnici cijepljenja u namjeri umanjivanja značaja cijepljenja navode da cijepljenje nema bitan utjecaj na kretanje zaraznih bolesti s obzirom da su neke bolesti koje se prenose zagađenom hranom i vodom, poput trbušnog tifusa i hepatitisa A (zarazne žutice) eliminirane ili značajno potisnute zahvaljujući dostupnosti zdravstveno ispravne vode za piće, adekvatnog zbrinjavanja otpada, osobne higijene, nadzoru nad ispravnim rukovanjem hranom, upotrebom lijekova i poboljšanjem ishranjenosti stanovništva. Svi ovi čimbenici, međutim, nemaju bitnog utjecaja na javljanje bolesti koje se prenose kapljičnim putem (respiratornim putem), tako da analiziranje trendova javljanja ospica, zaušnjaka, rubele i hripavca daje izravan uvid u vrijednost cijepljenja. Za bolesti koje se prvenstveno prenose fekalno-oralnim putem, poput dječje paralize, poboljšana sanitacija i životni uvjeti nesumnjivo imaju utjecaj na javljanje bolesti, međutim masovnim cijepljenjem se dokazano ubrzava eliminacija bolesti.

Zahvaljujući dostupnosti djelotvornih, sigurnih za primjenu i jeftinih cjepiva za neke zarazne bolesti koje su predstavljale značajan javnozdravstveni problem u vrijeme prije uvođenja cijepljenja, pobol od tih bolesti je značajno smanjen. Postignuti uspjesi su ohrabrili javnozdravstvenu zajednicu da si postavi ambiciozne ciljeve eliminacije određenih bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija je postavila cilj globalne eradikacije dječje paralize i regionalne eliminacije ospica i kongenitalne rubele. Rokovi za postizanje ovih ciljeva morali su se pomicati s obzirom na nezadovoljavajuće cjepne obuhvate u endemskim zemljama. Globalna eradikacija dječje paralize je najprije bila predviđena do 2000. godine, no u međuvremenu je rok pomaknut na 2018. godinu.

Globalni strateški plan za eliminaciju ospica u rubele predviđa u najmanje pet regija SZO postići eliminaciju do 2020. godine. U Europskoj regiji (sve zemlje Europe i azijske zemlje bivšeg Sovjetskog saveza) je početno bilo planirano eliminirati ospice i kongenitalnu rubelu do 2010. godine, ali se zbog nezadovoljavajućih cijepnih obuhvata u zemljama koje još uvijek prolaze kroz epidemije ospica kod necijepljenih osoba, rok za postizanje cilja pomaknuo na 2015. godinu.

Hrvatska je zahvaljujući kontinuiranoj dostupnosti sigurnih i djelotvornih cjepiva te odličnoj organizaciji i provedbi cijepljenja eradicirala dječju paralizu i praktički eliminirala ospice i rubelu.

Umjesto da u skladu s fokusom ovogodišnjeg Europskog tjedna cijepljenja prikazujemo tužne priče osoba koje su oboljele od bolesti koje su se mogle spriječiti, željeli bismo u svrhu obilježavanja tjedna cijepljenja podsjetiti zdravstvene djelatnike i širu javnost da bolesti protiv kojih se cijepi nisu uvijek blage te da mogu ostaviti trajne posljedice i uzrokovati smrt. Svatko tko propusti priliku cijepiti se, izlaže se povećanom riziku da oboli od bolesti, razvije komplikacije ili ju prenese na blisku osobu koja nije cijepljena ili iz nekog razloga nije razvila zaštitu unatoč cijepljenju.

Iako su dječja paraliza i difterija u Hrvatskoj eradicirane bolesti, a ospice i rubela pred eliminacijom, opasnost od unosa uzročnika iz inozemstva ili zaražavanja pri putovanju u inozemstvo je stvarna i neće biti uklonjena sve dok se ove bolesti ne eradiciraju globalno, kao što su globalno eradicirane velike boginje. Sve do tog trenutka, najbolje što svatko može za sebe i svoje bližnje učiniti u svrhu smanjenja rizika je cijepiti se protiv tih bolesti.

S druge strane, neke bolesti protiv kojih se cijepi, a pružaju individualnu zaštitu nikad neće biti eliminirane, s obzirom na osobitosti izvora infekcije i načina prijenosa (npr. tetanus) ili zbog činjenice da postojeća cjepiva ne pružaju doživotnu zaštitu od tih bolesti (npr. cjepivo protiv hripavca).

Čak ako se svi stanovnici države cijepe protiv tetanusa, a samo jedna osoba se propusti cijepiti, ta će osoba biti kontinuirano izložena riziku od tetanusa jer se uzročnik bolesti ne može ukloniti iz okoliša (spore klostridija, koje izlučuju preživači, ali i ljudi, mogu preživjeti desetljećima u tlu i trajno predstavljaju rizik za osobe koje se ozlijede), a tetanus može nastati i kao posljedica vrlo malih ozljeda zbog kojih ozlijeđena osoba neće potražiti liječničku pomoć (i post-ekspozicijsku zaštitu).

Osoba koja se cijepi protiv hripavca je zaštićena nekoliko godina, ovisno o vrsti cjepiva, a izvor infekcije za necijepljene osjetljive osobe može biti svatko kome je oslabila zaštita stečena cijepljenjem u djetinjstvu. Adolescenti i odrasle osobe koje obole od hripavca često nemaju karakterističnu, tešku kliničku sliku bolesti i mogu dugo izlučivati uzročnike bolesti, a da nisu svjesni da imaju hripavac. S obzirom da je hripavac upravo kod dojenčadi i male djece vrlo teška bolest i izaziva komplikacije (tešku upalu pluća, upalu mozga), a odrasli su trajan rezervoar uzročnika i mogući izvor infekcije za dijete, izuzetno je važno da se dojenčad cijepi na vrijeme, kako bi se što ranije zaštitilo od ove bolesti koja je za njih vrlo ozbiljna.