Zašto se treba odmarati i koristiti godišnji odmor?

ŠPribližava se doba godišnjih odmora. Što znate o umoru? Zašto nam je uopće potreban odmor? Zašto i kako nastaje umor te kako ga prepoznati?

Što je to umor i zašto nastaje?

Umor je popratna pojava svake čovjekove aktivnosti koja smanjuje njegovu radnu produktivnost i negativno utječe na stav prema radu. Umor je zapravo mješavina subjektivnih osjećaja i objektivnih promjena koje djeluju na radni učinak.

S obzirom na vrstu rada, umor može biti psihička, kao posljedica intelektualnog rada, ili tjelesna pojava, kao posljedica fizičkog opterećenja pojedinih mišićnih skupina ili čitavog tijela (opći umor).

S obzirom na brzinu nastajanja, razlikujemo akutni i kronični umor. Prve znakove umora često je teško objektivno utvrditi, a upravo je to važno za ona zanimanja u kojima je potrebna velika koncentracija. Neki znakovi umora neprimjetno se nagomilavaju i pokazuju tek nakon duljeg vremena.

Teorije o nastanku umora

Klasične teorije lokaliziraju umor pretežno periferno u aktivnom organu i smatraju da su uzrok umora lokalne (prije svega kemijske) promjene. To su:

1. Teorija intoksikacije tj. nakupljanje razgradnih produkata tijekom rada

2. Teorija ugušenja: nedostatak kisika potrebnog za razgradnju

3. Teorija iscrpljenja: nedostatak tvari čijom se razgradnjom dobiva energija za obavljanje rada.

Danas većina autora smatra da su glavna sastavnica umora kompleksne promjene središnjeg živčanog sustava čija je priroda još nepoznata. Pretpostavlja se da se radi o promjenama u retikularnoj i limbičkoj sferi mozga koje reguliraju cjelokupnu razinu moždane aktivnosti pa, prema tome, i funkcionalno stanje cijelog organizma.

Ako ste primijetili:

– opadanje kritičnosti u radu,
– slabljenje pozornosti,
– promjenu ponašanja i raspoloženja (razdražljivost, lakše uzbuđivanje, sukobi s osobama iz okoline), tada se kod vas javljaju subjektivni znakovi umora.

Objektivni znakovi umora očituju se u:
– smanjenju radnog učinka,
– spontanim prekidima radne aktivnosti,
– učestalom mijenjanju brzine rada,
– funkcionalnim promjenama različitih organa (povećana potrošnja energetskih rezerva),
– poremećajima psihomotorne spretnosti (slabija koordinacija pokreta, pojava suvišnih pokreta tijekom obavljanja rada).

Što najčešće dovodi do umora?

– loša organizacija rada,
– neprikladno radno mjesto,
– dugotrajan i naporan rad,
– neodgovarajuća prehrana,
– bolest radnika,
– nemotiviranost za rad,
– loši međuljudski odnosi u radnom kolektivu i
– nezadovoljstvo u privatnom životu

Izbjegavajte prekovremeni rad

Brojna ispitivanja o odnosu trajanja radnog vremena i umora pokazala su da je spontana brzina rada veća što je radni dan kraći. Radnik se tijekom dugog radnog dana aktivno brani od umora češćim prekidima i sporijim tempom rada. Produživanjem radnog vremena značajno se povećava negativno djelovanje umora. Za vrijeme umora produktivnost je niska, a energetska potrošnja povećana. Zato je i korist od skraćivanja radnog vremena to veća što je rad teži i što više umara.

Nakupljanje umora tijekom godina dovodi do trošenja organizma i skraćivanja radnog života. Zbog toga se ne preporuča prekovremeni rad jer on neminovno dovodi do nakupljanja umora i iscrpljivanja organizma. Sprječavanje umora jedan je od najvažnijih problema psihofiziologije rada.

Više o tome kako suzbiti umor pročitajte ovdje.